U tijeku je izložba Hrvatska svijetu u Meštrovićevom paviljonu kao kruna projekta Večernjeg lista, čiji je glavni urednik Dražen Klarić prethodne godine prikazao dvanaestero hrvatskih velikana kroz interdisciplinarni i multimedijalni projekt „Hrvati koji su promijeni svijet“. Na tom popisu bili su Ruđer Bošković, Faust Vrančić, Sveti Jeronim, Nikola Tesla, Andrija Štampar, Ivana Brlić-Mažuranić, Andrija Mohorovičić, Ivo Andrić, Julije Klović, Marko Marulić, Ivan Meštrović i Marko Polo, a ovom je izložbom taj popis povećan i promijenjen.
O samoj izložbi i stanju u kulturi pričali smo s kustosicom Anitom Ruso, koja je 2016. godine doktorirala na prestižnoj francuskoj instituciji École Pratique des Hautes Études. Povratkom u Zagreb usavršavala se na istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost. Glavna je urednica portala Arteist.hr od 2017. godine te je vanjska suradnica na iznimnim projektima brojnih hrvatskih kulturnih i baštinskih ustanova.
Postavljanje izložbe nije linearan posao, sigurno ste se susreli s mnogim izazovima i izmjenama u zadnji tren. Koji su vam trenuci u tom procesu bili najomraženiji, a koji najdraži?
Proces intenzivnog promišljanja, planiranja i učenja trajao je više od pola godine. Tek kada smo početkom siječnja ušli u prostor počeli smo donositi konačne odluke koje su se ticale praktičnosti određenih rješenja. Papir sve trpi, ali jednom kada ste u fizički zadanim gabaritima treba donijeti mudre odluke o postavu, odnosno o načinu na koji je potrebno privući i zadržati pažnju posjetitelja, a da sve bude fluidno, logično i jednostavno. Postavljanje ove izložbe i kustoski i produkcijski je zaista bio zahtjevan zadatak. Format ovakve izložbe podrazumijeva naravno i promjene u zadnji tren, ali to je uobičajen dio procesa.
Najteže je kada shvatite da određenu građu iz opravdanih ili manje opravdanih razloga ne možete dobiti. Ponekad je riječ o ljudskom faktoru a ponekad o strogim pravilima konzervacije kojima podliježu određena djela poput iznimno rijetkih umjetnina Juraja Julija Klovića, Andrije Medulića ili književnih djela poput prvotisaka. Najdraže mi je bilo kada su nas određeni partneri i posuđivači na projektu zvali nakon što su vidjeli najavu izložbe u Večernjem listu i molili nas da prihvatimo još neke eksponate koji bi mogli obogatiti predstavljanje određenih osoba.
Možete li kao kustosica izložbe Hrvatska svijetu prenijeti glavnu ideju tog interdisciplinarnog projekta? Kako biste ukratko opisali izložbu? Na koji ste način utkali vašu viziju u sam postav?
Glavna ideja je ona o intelektualnim nomadima, izvanserijskim umovima koji su se školovali u inozemstvu i svijet mijenjali ili iz tuđine ili iz Hrvatske. Bez tog tako nužnog transfera znanja koji je utjecao i na njihove suvremenike i na njihove nasljednike, mnogi izumi ne bi se dogodili.
Izložba pokazuje da su naši velikani mostovi koji nas spajaju s drugim narodima i nacijama, a ne tema prijepora i razdora te kako su njihovi izumi utjecali na svijet u kojem živimo.
Izložba Hrvatska svijetu uvodi vas u neslućeno bogati svijet kulturne baštine koju smo naslijedili od naših velikana čije se rođenje, obrazovanje, djelovanje ili podrijetlo veže za Hrvatsku.
Na izložbi predstavljamo 38 osoba te četiri organizacije iz kojih su proizašle ideje i umjetnici koji su mijenjali svijet. Premda se Hrvatska ponosi brojnim velikanima, za ovu su izložbu odabrani samo oni koji su svojim djelovanjem utjecali na globalnu povijest. Zbog svoga zemljopisnog položaja i ukorijenjenosti u srednjoeuropski i mediteranski kulturni krug – centar Staroga svijeta, prostor Hrvatske stoljećima je bio otvorena sredina koja je strance s razlogom privlačila i nadahnjivala. Ta plodonosna otvorenost Hrvatske prema drugim narodima, sklonost uzajamnom prožimanju i razmjeni duhovnih dobara trajna je vrijednost i ljepota hrvatske kulture i europskoga identiteta.
Naš je cilj učiniti ljude ponosnima na sve ono što baštinimo zahvaljujući našim velikanima koji nas mogu u svijetu predstavljati jednako dobro, ako ne i bolje, od naših prirodnih ljepota, arhitektonske baštine i sporta. Osim toga, moja je osobna želja zainteresirati mlade za istraživanje predstavljenih ljudi.
Izložba je otvorena 12. veljače. Kakve su reakcije prvih posjetitelja?
Ljudi su ugodno iznenađeni raznolikošću tema i građe kojom su one predstavljene. Postavljaju si često pitanje „Kako je moguće da za određene stvari čujemo prvi put?“. Često čujem da je toliko edukativnog sadržaja da ljudi obećavaju da će se vratiti ponovo kako bi sve još detaljnije proučili. Smatram da je to jedan jako plastičan prikaz reakcije posjetitelja u ovom prvom mjesecu trajanja izložbe.
Uz Večernji list, čiji je glavni urednik Dražen Klarić pokretač ovog projekta, suorganizatori izložbe su Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Akademija likovnih umjetnosti i Real grupa. Koliko je vama važna suradnja pri stvaranju ovakvih izložbi i u kojoj su mjeri one poželjne?
Kvalitetna suradnja je ključ uspjeha. Sinergija koja se dogodila između suorganizatora ono je što je izložbu učinilo tako drugačijom, autentičnom i jedinstvenom. Nismo htjeli napraviti izložbu izdizajniranu do razine da dekor dobije ulogu protagonista u izložbi. Tamo gdje je sadržaj bilo nemoguće predstaviti originalom građom upotpunili smo ga scenografijom koju su izrađivali studenti i djelatnici ALU kao i članovi HDLU-a. Pokazali smo tako kako i umjetničko djelovanje može imati itekako praktičnu stranu. Često se znamo tužiti da nas studij ne priprema za tržište rada. Suradnjom s ALU pokazali smo kako umjetnici mogu doprinijeti komercijalnim projektima, dati im vrijednost više. Treba spomenuti i sve naše partnere: muzeje, galerije, biblioteke, arhive, privatne kolekcije koji su posuđujući građu doprinijeli originalnosti i eklektičnosti postava.
Financijska ograničenost nacionalne umjetnosti i kulture uvelike određuje rad brojnih baštinskih institucija. Mislite li da će ovakvi projekti uskoro postati „novo normalno“ ili je to utopijska pomisao?
Koliko god me nosi optimizam ovo jest utopijska pomisao. U našoj kulturnoj politici kao da ne postoji neki konsenzus oko toga što je to nacionalni kulturni projekt: što treba isticati i u domovini i u inozemstvu te što možemo koristiti za brendiranje Hrvatske. Ovakve projekte trebale bi inicirati i nositi naše institucije, a ne pojedinci entuzijasti. Dužnost je tih institucija da služe svom narodu te da mu kroz to služenje daju potrebnu dozu samopoštovanja da bi se mogao u svom sjaju prezentirati pred drugima. Kako ćete ikome konkurirati u bilo čemu ako nemate samopoštovanja koje je preduvjet za stjecanje poštovanja drugih?
Niti jedan posto državnog proračuna slijeva se u kasu Ministarstva kulture. Međutim, nije sve ni u novcu. Mi se još mučimo s donošenjem zakona o sponzorstvima, mi nemamo porezne olakšice na kupnju umjetničkih djela što znači da ni ne potičemo promišljenu izradu umjetničkih djela koja su na vrhuncima kulturne povijesti bila naručivana od mecena… Nemamo jasne strategije o određivanju prioriteta u umjetničkim i kulturnim projektima.
Postoji li nada za kulturnu baštinu koja godinama stoji u muzejskim depoima? Što biste vi, kao djelatnica u kulturi, učinili drugačije da hrvatska baština bude dostupnija svojim građanima?
Ovo vrijeme korone ponukalo je ravnatelje nekih institucija da kroz različite izložbe prikažu blago koje se čuva u depoima muzeja. Fundusi naših muzejskih institucija trebali bi se što češće prikazivati kako domaćoj tako i stranoj publici. Danas se uz vrlo ograničena sredstva mogu raditi i kvalitetne virtualne šetnje, dokumentarci kao i radionice za djecu koja se mogu inspirirati radovima iz depoa koje šira publika nije imala priliku prije vidjeti.
Zagreb kao turistička destinacija gradi identitet na konceptu kumuliranih atrakcija, u koje svakako ubrajamo i Meštrovićev paviljon. Smatrate li da uspješnost izložbe ovisi o instituciji u kojoj se prezentira?
Uspješnosti izložbe svakako može doprinijeti ugled koji ima određena institucija. S druge strane, same izložbe mogu popularizirati određene izložbene prostore koje mnogi Hrvati nisu nikada posjetili. Nadam se da će tako biti i s izložbom Hrvatska svijetu u Meštrovićevom paviljonu koji je 2018. godine proslavio 80. rođendan.
Nekvalitetno upravljanje kulturnim dobrima dovodi do negativnih posljedica poput komercijalizacije kulture, gubitka autentičnosti prezentirane izvorne kulture i invencije tradicije. Hoće li ova izložba ujediniti našu kulturnu pozadinu ili izazvati oštre kritike?
Mjesta za argumentirane kritike uvijek ima. Međutim, čini mi se da će izložba prije svega ujediniti Hrvate u ponosu koji će osjetiti prema svojim precima.
Pozivamo naše čitatelje da posjete izložbu Hrvatska svijetu u Meštrovićevom paviljonu. Otvorena je do 15. svibnja 2021. cijeli tjedan od 9 do 21 sati.
Dodatne informacije možete provjeriti na stranici Hrvatska svijetu.
Naslovna slika: Boris Ščitar/Večernji list
