Koronavirus koji je svima dobro poznat i danas najaktualnija stvar o kojoj se priča, zahvatio nas je iznenada. Hrvatska se nije nadala takvim posljedicama djelovanja virusa. Koronavirus je promijenio našu svakidašnjicu i to je rezultat mnogih prosvjeda diljem Europe.
Prosvjedi koji su sve češći nastali su kao odgovor na vladine mjere koje ljude ograničavaju u mnogim područjima. Restrikcije u ljudima potiču otpor i jednu vrstu revolta. Ljude ponajviše zabrinjava ekonomska situacija u njihovim zemljama jer je cijelo gospodarstvo svijeta u padu.
Italija, kao zemlja koja je jedna od najteže pogođenih zemalja virusom, nosi se s mnogim prosvjednicima. Tamo se prosvjeduje protiv zatvaranja kafića, kina, kazališta i mjesta na koja ljudi odlaze kako bi se opustili. Vlada radi na setu mjera kako bi se zatvorili trgovački centri, razmatra da se zabrane međuregionalna putovanja te uvođenje policijskog sata. Prosvjednici se sukobljavaju s policijom, bacaju boce i prevrću kante za smeće. Iako obrtnici u Italiji imaju pravo na novčanu potporu kao i hrvatski obrtnici, oni nastavljaju prosvjedovati pod parolom „Rad je naše pravo!“. Sljedeća zemlja koja je također pogođena virusom u velikoj mjeri je Španjolska. U Španjolskoj ljudi kao i u Italiji prosvjeduju protiv policijskog sata i zatvaranja granica. Belgija je uspjela spriječiti nov prosvjed, dok je u Berlinu organiziran prosvjed protiv svih ograničenja.
Francuska je također zemlja u kojoj se događaju prosvjedi. Tamo trgovci negoduju zato što su primorani na zatvaranje, dok supermarketi nisu, a prodaju istu robu. Na tom tragu nastavlja i Hrvatska sa svojim Festivalom slobode. Na početku ljudi su prihvatili odredbe, no kako vrijeme odmiče i mjere postaju restriktivnije ljudi se sve više osjećaju zarobljenima. Maske i zabrana druženja su percipirani kao najveći problemi. Ljudi na prosvjedima smatraju da su im mjere oduzele ljudska prava te je njihovo glavno stajalište da je koronavirus jedna velika laž i da uopće ne postoji. Prosvjeduju sa stavom da smo svi mi ljudska bića čiji se životi sastoje od obitelji i svega što je temeljno ljudsko. Oni smatraju kako smo svi cenzurirani i zabranjuje nam se misliti te sve ono što je ljudsko i duhovno. Oni promiču stav da je lockdown zapravo zatvaranje ljudskog bića, a ne objekata oko njega. Važno je naglasiti kako tijekom prosvjeda nitko nije nosio masku i održavao razmak čime se htjela promovirati sloboda disanja i kretanja koju zagovaraju.
Moguća razlika prosvjeda u Hrvatskoj i drugih gradova iz Europe je ta što su Hrvati svoju borbenost usmjerili na ono duhovno i zabrane druženja sa svojim najbližim kontaktima. Dok druge zemlje više zabrinjava ekonomsko stanje jer je od proljeća gospodarstvo u stalnom padu.
