“Danas poduzimamo sljedeći korak, dok potpisujemo Ženevsku deklaraciju. U svojoj srži, Deklaracija štiti zdravlje žena, brani nerođene i ponavlja vitalnu važnost obitelji kao temelja društva.” – pozdravne su riječi koje je državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država Michael R. Pompeo uputio sudionicima svečanog potpisivanja Ženevske deklaracije. Potpisivanje deklaracije koje se izvorno trebalo odviti u Ženevi, ali je uslijed pandemije COVID-19 sastanak Svjetske zdravstvene skupštine odgođen, održano je 22. listopada 2020. u Washingtonu. Virtualni skup ugostili su državni tajnik Pompeo i ministar zdravstva Sjedinjenih Američkih Država Alex M. Azar, uz pokroviteljstvo vlade domaćina te vlada Brazila, Egipta, Mađarske, Indonezije i Ugande.
Ženevska deklaracija, koju su pokrovitelji predstavili kao “pozitivan put naprijed” u ubrzanom postizanju istinskih rješenja za zdravstvene probleme, dodatno jača koaliciju država koje žele pokazati odlučnost u postizanju četverostrukoga cilja – boljega zdravlja žena, očuvanja ljudskoga života, jačanja obitelji kao temeljne cjeline društva te zaštite nacionalnoga suvereniteta svake zemlje spram globalne politike u onim pitanjima koja države imaju pravo samostalno regulirati.
Iako deklaracije kao dokumenti koji su izraz političke volje ne proizvode pravne učinke za države potpisnice, njihov značaj ipak nije zanemariv jer kreiraju i usmjeravaju međunarodne politike – sadržaj i jezik prihvaćeni deklaracijom mogu utjecati na tumačenja međunarodnih ugovora koji proizvode pravne obveze za države stranke. Povijesni primjer političkoga dokumenta koji do danas obilježava rasprave i odluke u području reproduktivnoga zdravlja i zdravlja žena jest Program djelovanja (Programme of Action) usvojen 1994. godine u Kairu na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju (International Conference on Population and Development – ICPD).
Ženevska se deklaracija izrijekom poziva na Program djelovanja, do danas najznačajniji dokument međunarodnoga konsenzusa koji je otvorio temu reproduktivnoga zdravlja i definirao ga kao “stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili slabosti, u svim pitanjima koja se odnose na reproduktivni sustav te njegove funkcije i procese” (❡7.2). Takva definicija ne uključuje pobačaj, što je još eksplicitnije izraženo u daljnjim paragrafima. Odnos 179 država potpisnica prema pitanju pobačaja najjasnije je oslikan u ❡8.25 koji navodi da “[p]obačaj ni u kojem slučaju ne treba promicati kao metodu planiranja obitelji.”, i dodaje da “[s]ve mjere ili promjene povezane s pobačajem u zdravstvenom sustavu mogu se odrediti samo na nacionalnoj ili lokalnoj razini u skladu s nacionalnim zakonodavnim postupkom.” (❡ 8.25)
Ženevska deklaracija, stoga, ponavlja kako “ne postoji međunarodno pravo na pobačaj i nijedna međunarodna obveza da države financiraju ili omogućuju pobačaj, u skladu s dugogodišnjim međunarodnim konsenzusom da svaka nacija ima suvereno pravo implementirati programe i djelovanja konzistentna sa svojim zakonima i javnim politikama.” Ministar Azar potvrdio je važnost korištenja ispravnoga i unaprijed dogovorena jezika u međunarodnoj politici: “Deklaracija je mnogo više od izjave o uvjerenjima – ona je važno i korisno sredstvo za obranu ovih načela u svim tijelima Ujedinjenih naroda i u svim multilateralnim okruženjima, koje koristi jezik oko kojega su se države članice tih tijela prethodno dogovorile. […] Danas postavljamo jasan putokaz: Agencije Ujedinjenih naroda više ne mogu reinterpretirati i pogrešno tumačiti unaprijed dogovoreni jezik bez odgovornosti. Države članice utvrdile su politiku koju će Ujedinjeni narodi voditi. Ne obrnuto.”
Deklaracija, između ostaloga, potvrđuje jednakopravnost muškaraca i žena glede priznanja i zaštite temeljnih ljudskih prava te kako su „jednaka prava, mogućnosti i pristup resursima te jednaka podjela odgovornosti za obitelj od strane muškaraca i žena i skladno partnerstvo između njih presudni su za njihovu dobrobit i dobrobit njihovih obitelji“. Podsjeća na “intrinzično „dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe“, da „svako ljudsko biće ima inherentno pravo na život“, te predanost da se „omogući ženama da sigurno prođu kroz trudnoću i porod i parovima pruže najbolje šanse za zdravo novorođenče“”, i na tragu ICPD-a naglašava da se “„ni u kojem slučaju pobačaj ne smije promicati kao metoda planiranja obitelji“ i da „sve mjere ili promjene povezane s pobačajem u zdravstvenom sustavu mogu biti određene samo na nacionalnoj ili lokalnoj razini u skladu s nacionalnim zakonodavnim postupkom“” (Tekst Deklaracije u cijelosti možete pročitati ovdje. )
Deklaraciju su, u trenutku zaključivanja ovoga teksta, potpisale 32 države koje broje preko 1,6 milijardi ljudi iz svih dijelova svijeta, a neke su od njih, uz ranije spomenute, Brazil, Kenija, Libija, Kuvajt, Indonezija, Ujedinjeni Arapski Emirati. Poljska, Mađarska i Bjelorusija, jedine su europske države potpisnice. Deklaracija kojoj je svrha postići napredak po pitanju prava žena, afirmirati pravo na život te naglasiti potrebu podupiranja obitelji kao temeljne jedinice društva, poslužit će u narednome razdoblju kao programski dokument za suprotstavljanje zabrinjavajućim trendovima. Tako je viša savjetnica iz američkoga Ministarstva zdravstva Valerie Huber okarakterizirala činjenicu da bogate države, kao i agencije UN-a, ucjenjujući države u razvoju sredstvima za pomoć, nameću ideološku agendu, između ostaloga pogrešno tvrdeći kako je pobačaj međunarodno pravo. Ministar Azar pozvao je države da u mjesecima i godinama koje slijede potpišu Deklaraciju i uputio poziv za sudjelovanje na Svjetskom summitu o zdravlju žena koji je planiran za 2021. godinu, gdje će se “[…] kovati novi put naprijed za poboljšanje života žena širom svijeta.” Svjetski savez mladih Hrvatska smatra kako bi se i Republika Hrvatska trebala pridružiti državama potpisnicama i tako nedvosmisleno stati u zaštitu temeljnih ljudskih prava, uostalom zajamčenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima čija je potpisnica, a koja poziva države stranke da postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguraju opće i djelotvorno priznanje te primjenu prava i sloboda izraženih u Općoj deklaraciji.
Svjetski savez mladih Hrvatska
_________________________________________________________________
Izvori:
[https://www.unfpa.org/sites/default/files/pub-pdf/programme_of_action_Web%20ENGLISH.pdf]
[https://www.hhs.gov/sites/default/files/geneva-consensus-declaration-english.pdf]
[https://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2009_11_12_143.html]
