Djevojka u vlaku je prvijenac Paule Hawkins, roman je prodan u višemilijunskom nakladništvu te je po njemu snimljen istoimeni film. Glavna protagonistica, Rachel, je djevojka od 32 godine koja svaki dan putuje vlakom na posao, unatoč tome što je nezaposlena već mjesec dana. Prije četiri godine se rastavila od muža koji sada ima novu obitelj, ženu i dijete, dok je ona, nažalost, neplodna. Ona je alkoholičarka koja ne može imati djecu, nakon rastave nije ništa učinila za sebe i jedini joj je hobi putovanje u vlaku, sve dok ne čuje za smrt jedne djevojke Megan i baca se u istragu.
Ovaj triler, koji je predstavljen kao napet je zapravo vrlo dosadan i melodramatičan. Radnja je nepredvidljiva, ali ne zanimljiva. Knjiga je napisana u prvom licu iz tri točke gledišta. Prepričavaju je tri vrlo antipatične žene koje nisu spremne preuzeti nikakvu odgovornost za svoje pogreške, te same sebe žale kad sudbina dođe po naplatu.
Rachel se život sveo na opijanje protekle četiri godine. Čini se da je pretrpjela psihičko zlostavljanje u braku, iako to nije baš najbolje objašnjeno. Muž ju je varao i manipulirao njome, ali ako se nije uspjela oporaviti u četiri godine, ne bi mogla ni zadržati posao. Rachel je imala posao koji je izgubila prije mjesec dana, uključujući i ušteđevinu za stanarinu koja bi trebala otići na poroke, ali ipak nije. U takvom stanju je uspjela sama riješiti zločin, bez policije, koristeći sva moguća sredstva, najgore moguće podmukle načine, ne osjećajući nikakvo kajanje naposljetku. Glavna protagonistica prikazana je pod dvostrukim “svijetlo”, subjektivno Rachel sebe smatra žrtvom i junakinjom, dok je objektivno ona nemoralna osoba sklona laganju.
Megan, ubijena djevojka, predstavlja mladu osobu koja je raspuštena od srednje škole koju čak nije ni završila. Živjela je i u kasnim dvadesetima životom buntovne tinejdžerice, što je neke čak koštalo i života. Za ništa se nije pokajala čak i život koji je sama odabrala je prikazan kao tragedija. Dok je bila u braku, bila je sklona nevjeri, spavajući s dvoje ljudi. Sve joj je oprošteno jer je mlada i lijepa.
Anna je najviše prikazana kao majka koja brine za svoje dijete i to je uglavnom njezina psihološka pozadina. Druge karakterne crte uključuju bezobraznost i slijepo vjerovanje svojem mužu, a nekako se uspije okrenuti protiv njega u manje od minutu. Kao i ostale dvije pripovjedačice ne vidi svoje greške niti njihove posljedice. Prema drugima je hladna i bezobrazna.
Osim antipatičnih likova, uključujući i one sporedne, istraga se sastoji većinom ispitivanja ljudi, podmuklih spletki i prisjećanja ili zamišljanja nekih scena koje je spremna tako detaljno opisati u glavi kao da se njoj dogodilo, dok se zbog alkohola trudi prisjetiti što se njoj dogodilo prije nekoliko godina. Također uspije povezati točku A i točku B kao profesionalac, ali u ovoj istrazi nema profesionalaca, osim na kraju kad ipak moraju djelovati.
Stil pisanja će prisjesti će i onima koji vole čitati o teškim temama, kao da se spisateljica trudi napisati što depresivniji roman. Znamo da su te žene imale problema u životu i da je Rachel u teškom stanju može se vidjeti iz aviona. Za sve greške koje su likovi, zapravo samo ženski likovi počinili nije bilo nikakvog pokajanja, a niti su za njih platile.
Likovi koji prepričavaju ovu knjigu su pretenciozni. Ostali nisu ni zanimljivi, imaju male uloge ili nikakve, tako da zaboraviš da su i postojali. Radnja čak ni nema smisla, istraga još manje, a način na koji je riješen zločin je presmiješan.
