Terrible Creations je tvrtka sa sjedištem u Zagrebu koja se bavi osmišljavanjem, izradom i vođenjem igara s uživljavanjem u uloge (LARP). S takvom vrstom igara se ne susrećemo svaki dan pa smo zato zamolili članove kolektiva dizajnera koji kreiraju igre da nam ih malo približe.
Počnimo otpočetka, tko sve čini kolektiv i tko je sve započeo?
Danas kreativni kolektiv Terrible Creations čine Lucija Tancer Mihoković, Matija Mihoković, Marko Čavlina, Vatroslav Jelovica Vatra i Miroslav Wranka Siro. Priča je počela 2014. godine kad su Lucija, Matija i Siro, razgovarajući pri povratku s konvencije Liburnicon u Opatiji, ustanovili kako imaju vrlo slične ideje i želje kako pisati i voditi igre s uživljavanjem u uloge. Dogovoren je prvi sastanak, na kojem smo počeli pisati prvu igru. Marko i Vatra su se kasnije pridružili.
Što se krije iza samog naziva Terrible Creations?
Terrible Creations je tvrtka koja se bavi osmišljavanjem, izradom i vođenjem igara s uživljavanjem u uloge koje mogu poslužiti u razne svrhe – team building, proslava rođendana, djevojačke i momačke večeri… – ali su primarno napravljene kako bi zabavile ljude.Ime smo odabrali jer su nam igre tako grozno dobre da ćete poželjeti doći po još.
Na engleskom se igre s uživljavanjem u uloge nazivaju i LARP. O čemu se tu zapravo radi, što je LARP?
Zamislite da ste u kazališnoj predstavi, ne kao pasivni gledatelji već kao aktivni sudionici. Ali, ne morate znati glumiti, niti pamtiti tekst (jer sve izmišljate u hodu), a nema ni redatelja koji vrišti na vas ako nešto zeznete, kao ni publike – gledaju vas samo suigrači i voditelji.
Prije igre dobit ćete pripremljenog lika s osobnim karakteristikama, ciljevima, motivacijama… Objasnimo vam pravila igre i pravila ponašanja, damo okvir u kojem se radnja odvija.
I nakon toga – igramo. Sve se improvizira i nastaje na licu mjesta. Zaplet i rasplet u velikoj mjeri ovisi o vašim odlukama, postupcima, riječima. Eto, to su igre s uživljavanjem u uloge (Live Action Role Playing, odnosno LARP). Možda zvuče zahtjevno, ali su u stvari vrlo jednostavne, prirodne i prilično zabavne.
Kako je LARP došao u Hrvatsku? Kako je to utjecalo na razvoj vaših igara?
LARP je u Hrvatskoj prisutan od kraja ’90-tih godina prošlog stoljeća, 1998. ili 1999. godine. Spletom sretnih okolnosti Siro se priključio 2001. godine, ostali članovi tima koju godinu kasnije.
Igre su u to vrijeme bile bitno drukčije od onih kakve mi danas stvaramo i vodimo. Trajale su po nekoliko dana, obično od petka navečer do nedjelje ujutro, u šumama i drugim otvorenim prostorima. Spavali bismo u šatorima, raspredali priče, pripremali spletke i kovali zavjere uz vatre, šunjali se i sačekivali jedni druge u zasjedama. Bilo je to zabavno doba, uglavnom. Ali, otprilike sredinom dvijetisućitih otkrili smo kako postoje i drugi načini kako takve igre osmišljavati i voditi.
Najviše nas se dojmila nordijska škola, koja naglasak stavlja na uranjanje u ulogu i iskustvo, naspram do tada dominantnog pristupa u kojem su važnija bili pravila i bodovi. Bile su puno jednostavnije za pripremu i vođenje – većinu ih se moglo odigrati u jednoj ili dvije sobe, za ne više od nekoliko sati.
Kako smo htjeli ove zanimljive i kreativne igre približiti što većem broju ljudi počeli smo ih prvo voditi, a potom i sami pisati. Kao tim smo počeli raditi krajem ljeta 2014. godine.
Kako nastaje jedna ideja za igru i njena realizacija?
Gotovo pa svaka naša igra ima svoju priču. Recimo, prva koju smo zajedno napisali – Famiglia Bonifacio: Il Primo – nastala je tako što smo htjeli igru za 30 osoba, ali ne u žanru fantasyja koji je dominirao domaćom i inozemnom scenom.
Odlučili smo se smjestiti radnju u italoameričku mafijašku obitelj krajem ludih 20-tih godina prošlog stoljeća zato što su to okruženje i teme velikom broju ljudi poznati, ako već ne iz romana Maria Puza, onda barem iz filmova kao što su Kum ili Lice s ožiljkom, odnosno brojnih TV serija koje se njima bave. Uz to, kostimiranje je vrlo jednostavno: dovoljno je odjenuti se nešto službenije, kao za svadbu ili sprovod.
Koje su teme igara i gdje se igre održavaju? Koliko dugo traju?
Uz već spomenute mafijaške (u serijalu Famiglia Bonifacio ima ih ukupno pet) imamo igru koja se odvija u britanskom visokom društvu u otprilike isto vrijeme (Orient Express), kao i pomalo jezovitu igru Mysterium: Lovačka kuća, koja se bavi okultnim tajnama, silaskom u ludilo i izbavljenjem, a koja je također u tom razdoblju.
S druge strane imamo serijal igara tematski vezanih uz Vikinge (koje lako možemo prebaciti u, recimo, pirate s Kariba ili domaće uskoke), igre u kojoj postajete odrasli čarobnjaci i čarobnice koji moraju pronaći način kako se nositi s prijetnjom koja ih ugrožava (Odjel za magične predmete, Tajna škole magije), igru u kojoj vještice moraju udovoljiti zahtjevu Crne kraljice ako žele sačuvati glavu (Vještice), igru o sukobu ljudi i androida na svemirskom brodu u budućnosti (Singularnost), povijesnu igru koja se odvija u Novskoj na kraju 19. stoljeća (Duh grada)…
Najmanja igra koju nudimo prima troje sudionica i sudionika, i traje do dva sata s pripremom. Najveća može primiti do 60 ljudi i traje skoro pa cijeli vikend, računajući i pripremu.
Možemo ih igrati bilo gdje ako prostor zadovoljava uvjete potrebne za njihovo odvijanje. Igrali smo ih stvarno posvuda: u kafićima, učionicama, hotelima, na vrhu brda, u vlaku, u dvorcu. I, naravno, kod nas u našoj Jazbini.
FOTO: Marin Ćuk Vurnek
Pročitala sam da i vi sami sudjelujete u igrama, pa možete li s nama podijeliti najsmješnije iskustvo koje ste doživjeli na jednom od evenata?
Da, sudjelujemo kako bismo se pobrinuli da igra teče bez problema i priskočili u pomoć ako negdje nešto zapne. No, u pravilu su igračice i igrači ti koji vode glavnu riječ.
Najviše nas zabavljaju raznovrsni inovativni načini na koje igračice i igrači rješavaju probleme s kojima se suočavaju u igri.
Naime, za većinu problema i zadaća ne postoji jedan, unaprijed određeni način kako ih razriješiti već je to prepušteno mašti i snalažljivosti sudionica i sudionika. Zbog toga igre nikad nisu identične, iako su likovi i osnovni zapleti isti. Dapače, prilično ih je teško učiniti takvima.
Evo i primjera. U igri Famiglia Bonifacio: Il Primo postoji sukob između dva visoko pozicionirana mafijaša. Jednog od njih igra netko od nas, drugog igračica ili igrač.
U opisu lika kojeg dobiju igračica ili igrač navedeno je tek kako smatraju da taj drugi lik zauzima mjesto koje im pripada i da ga zato ne mogu smisliti. Što će poduzeti u potpunosti je na njima.U jednoj od izvedbi igrač je napravio sve što je mogao kako bi nagovorio lika kojeg smo mi igrali na odlazak u mirovinu, da bi mu nakon toga poslao plaćene ubojice.
U drugoj je istog lika igrala žena, koja je sukob riješila na drugi način – predložila je da se ta dva lika vjenčaju. Valjda po onoj “Drži prijatelje blizu, neprijatelje još bliže.”
Eto, tako nikad ne znamo što možemo očekivati…
Organizacija koje igre je bila najkompleksnija i kojim konceptom se najviše ponosite?
Organizacijski najzahtjevnija dosad bila je igra Tajna škole magije, što smo u suradnji s udrugom Ministarstvo magije Hrvatska pripremili i izveli u dvorcu Stara Sušica u Gorskom kotaru. Osim same igre trebalo je osigurati spavanje, hranu i drugu logistiku za blizu 40 igračica i igrača iz Hrvatske i inozemstva, kao i pobrinuti se da sve prođe glatko.
Također smo ponosni na Orient Express, kojeg smo osmislili, pripremili i izveli za skupinu od 80 Amerikanaca u vlaku na relaciji Zagreb – Rijeka. Uz igru i rekvizite dobili su i nastup benda uživo.
Igra Singularnost bila je među predstavnicima Hrvatske na međunarodnom sajmu alata za neformalno obrazovanje Tool Fair u Bugarskoj. Igru Famiglia Bonifacio: Večer prije vodili smo toliko puta da više ne znamo ni broj, u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj. Ponosni smo na većinu igara koje smo napravili, u stvari.
FOTO: Terrible Creations
I na kraju, gdje vas možemo pronaći?
Jazbina, naša igraonica i poslovni prostor, nalazi se u Podolju 10 u Zagrebu, vrata do kafića Crni mačak kojeg također vodimo. Ali, možemo doći igrati i kod vas, ako imate odgovarajući prostor.
Možete nas kontaktirati putem naše stranice na Facebooku, naše web stranice ili na e-mail info@terriblecreations.com.
_________________________________________________
Naslovna fotografija: FOTO Antun Cerovečki
