Pod Goranovom sjenom u Ribnjaku je prošlog četvrtka na dekama (i ponekim ručnikom) održana prva Deka. Ekipa za klasike slila se sa svih strana, godišta i interesa u čitanju romana Tonio Kröger, Tomasa Manna. Rima nehotična.
Ako vam je odmah na prvu nešto neobično, u pravu ste, Tonio je neshvaćeni autsajder već po usudu svog imena. Nekima mrzak, drugima drag, Tonio nas je odmah uvukao u raspravu o tome radi li se o ekscentriku ispred svog vremena ili samo običnom, u najboljem slučaju prvorazredno razmaženom snobu. Rasprava se, dakle, već na početku povela oko obrane Tonijeve ličnosti. Junak ili anti, naš nas je Tonio svojim lamentacijama o umjetniku prenio u vječna promišljanja o umjetnosti uopće i zaskočio nas pitanjem: Koja je zadaća umjetnika? Zatim, može li umjetnik biti ujedno i običan građanin koji sudjeluje u svakodnevici plaćanjem računa i kupovinom na placu ili su to banalnosti koje umjetnika čine zapravo – diletantom? Ako je umjetnik ujedno i sve to drugo, a pod pretpostavkom da diletant ipak nije, kako se on točno razlikuje od običnih smrtnika kojima je samo nalik?
U naprezanju teškim pitanjima, pogađate, zatekao nas je mjesec i uskoro smo se pokrili dekama. Nismo, naravno, bila je topla i vedra babljeljetna noć. Dok smo se vrzmali skupljajući otpatke ića i pića, rasprava se pretvorila u razgovor ugodni u smjeru idućeg klasika.
Zašto je važno čitati književnost? Možda i nije, no zašto je nekome važno? Radi znatiželje, intelektualne razbibrige, gladi za dobrom pričom? Vjerojatno pomalo radi svega toga, dokolice također. No mnogo više radi „svježine, radosti, osupnutosti pročitanom knjigom“ koje dohvaćaju i liječe neke neslućene dubine u nama.
Za svakoga ponešto, za mene Deka je prilika da opet budem dijete koje se, neopterećeno traženjem neke više koristi iz pročitanog, na ljetnim praznicima bezbrižno prepušta vrtlogu riječi i značenja, čudi se i divi novim svjetovima koji se, samo tako, pred njim otvaraju.
#Deka je mjesečno WYA književno druženje posvećeno proznim klasicima. Svakog četvrtog četvrtka okupljamo se (po mogućnosti vani, na pravoj deki) baš oko onih knjiga za koje smo skoro svi čuli, ali ih je rijetko tko i pročitao. Takve knjige nisu obične knjige – one su i vrela pitanja i riznice izazova. Zato ti nudimo i više od čitanja: onu pravu, čru, dženjuin WYA raspravu koja ne može bez pitanja “a gdje je tu ljudsko dostojanstvo???”
Ali zato te pozivamo i na nešto maaalo više od rasprave: da možeš stvarno doživjeti onaj WOOOW, A-HA, (H)EUREKA (ili kako god to u tebi zvuči) – i da podijeliš to s drugima.
Da ne kompliciramo: ljepotom klasika do istine o nama!
