Moram priznati da donedavno nisam ni razmišljao o povezanosti sporta i lobiranja, bilo mi je poprilično kontraintuitivno. No, COVID-19 mi je pomogao u premošćivanju toga. Kada zanemarimo notornu kakofoniju koja se stvara u cjelokupnoj COVID-19 situaciji i pristupimo pandemiji usredotočeni baš na onaj skup informacija koji je nama relevantan, može se naći puno zanimljivih novosti. Promatrajući kroz prizmu lobiranja, bilo je očito da će turizam i sport biti veliki gubitnici lockdowna. Time sam bio ponukan da dublje istražim što sport radi po tom pitanju, i u inozemstvu i tuzemstvu. Kada se priča o lobiranju, malo tko će pomisliti na sportske entitete, ali u zemljama s razvijenijom kulturom lobiranja čak i oni redovito lobiraju već desetljećima.
U Francuskoj sam naišao na jedan zanimljiv primjer u kojem državni predstavnik preuzima ulogu lobista kako bi zaštitio važnu nacionalnu industriju – možemo to promatrati kao svojevrsnu gospodarsku diplomaciju. U ovom slučaju se navodilo da francuska ministrica sporta Roxana Maracineanu lobira druge države kako bi zaštitila vrlo moćnu industriju – nogomet. Naime, Francuska je u travnju donijela epidemiološku odluku da prekine Ligue 1 i Ligue 2 za sezonu 2019/2020, što je francuske nogometne klubove vjerojatno koštalo milijune i milijune u naknadama od TV prava. Kao damage control, Francuska je htjela utjecati na otkazivanje ostalih vrhunskih europskih nogometnih liga, kako bi imala ravnopravne uvjete za sljedeću sezonu. Ako bi ostale lige petica nastavile s utakmicama te sezone, one bi se emitirale i klubovi bi dobili sredstva od TV prava. To bi bio glavni konkurentski nedostatak za vrhunske nogometne klubove u Francuskoj i ogroman udarac za njihove ambicije u ljetnom prijelaznom roku. Do korekcije cijena TV prava je došlo i u nekim ostalim ligama iako su nastavile sa sezonom do kraja, ali Ligue 1 je pretrpjela snažan udarac.
Američka kultura lobiranja pokazuje kako se lobiranje može kreativno i učinkovito koristiti u bilo kojoj industriji, sektoru ili djelatnosti, neovisno o pandemiji. Sportski entiteti poput National Football League (NFL), Major League Baseball (MLB), National Hockey League (NHL) ili National Collegiate Athletic Association (NCAA) već preko 20 godina lobiraju u Washingtonu, trošeći milijune dolara godišnje. Samo u 2019., NFL je potrošio $1.350.000 za lobiranje na federalnoj razini, MLB $1.240.000, NCAA $450.000, a NHL $120.000 – impresivne brojke. NFL je lobirao šire od bilo koje druge lige, imali su aktivnosti u područjima oporezivanja, sporta, zrakoplovstva, zdravstva, medija, trgovine, igara na sreću, kockanja i kockarnica, radija i televizije te radnog zakonodavstva. Popis zakona i javnih politika koji utječu na poslovanje sportske industrije je pozamašan.
FOTO: Pixabay
Kada se vratimo geografski bliže nama, u Europskoj uniji je također vrlo izvjesno lobiranje raznih sportskih aktera. Bitan alat za traženje informacija je europski registar transparentnosti, službena ali dobrovoljna baza podataka u koju svi koji se u nekoj mjeri bave lobiranjem navode razne podatke o svojim aktivnostima prema EU dužnosnicima. Mnogi su u tome zaista odgovorni pa postoji evidencija o temama od interesa, osobama akreditiranim za ulazak u Europski parlament, popis sastanaka s dužnosnicima, ali i procjena godišnjih troškova za aktivnosti lobiranja.
Zavirujući u registar, mogu se pronaći ekstenzivne informacije o engleskoj Premier ligi i njenim lobističkim aktivnostima. Kako bih prikazao brojnost javnih politika kojima se ta liga bavi, prenosim u cijelosti izjavu iz registra: „Premier ligu zanima razvoj Europske sportske politike kao i razne inicijative EU-a povezane s audio-vizualnom politikom i medijskim pravima, konkurencijom i pravilima unutarnjeg tržišta, slobodnim kretanjem radnika i socijalnim dijalogom. Premier liga se također obvezala pružiti institucijama EU svoje iskustvo i stručnost u korištenju nogometa kao alata za poboljšanje obrazovanja, zdravstva i socijalne integracije“. Nadalje, u evidenciji se vidi da su se sastajali s nekoliko europskih povjerenika ili članova kabineta povjerenika, između ostalog i s Julianom Kingom, nekadašnjim povjerenikom za sigurnosnu uniju, na temu cyber sigurnosti. Troškove lobiranja su prijavili u rasponu između €200.000 i €300.000 na godišnjoj razini.
Španjolska La Liga se također nalazi u registru transparentnosti, a zanimaju je slične teme kao i Premier ligu, uz jasan naglasak na jedinstveno digitalno tržište, autorska prava i audio-vizualnu politiku. Najznačajniji sastanak La Liga je održala 2016., s Andrusom Ansipom, tadašnjim potpredsjednikom Europske komisije zaduženim za jedinstveno digitalno tržište. Tema sastanka bila je prekogranična prenosivost online sadržaja i piratstvo. Ranije spomenuta Ligue 1 je isto navedena u registru i bavi se jednakim temama. Dok je La Liga navela iznose lobiranja istovjetne Premier ligi, Ligue 1 troši nešto manje, između €50.000 i €100.000.
Valja spomenuti da se u registru transparentnosti nalaze i brojni drugi sportski entiteti poput FIFA-e, UEFA-e, Kraljevskog nizozemskog nogometnog saveza ili Svjetskog snowboarding saveza. Za usporedbu, sportski subjekti u Hrvatskoj rijetko kada, ako ikada, koriste profesionalno lobiranje kao sredstvo zaštite svojih interesa pred regulatorima, bilo europskim ili nacionalnim. Tako ćemo u registru transparentnosti pronaći samo Hrvatski olimpijski odbor i Udrugu za sport, rekreaciju i edukaciju-Igre mladih, kao jedine hrvatske sportske entitete. Treba napomenuti kako HOO još nema nijednu osobu akreditiranu za ulazak u Europski parlament te nijedan evidentirani sastanak s europskim dužnosnicima. Nijedan specifičan hrvatski sportski savez, natjecanje ili klub nisu navedeni u registru transparentnosti, pa tako ni Hrvatski nogometni savez ni Prva hrvatska nogometna liga.
Profesionalno lobiranje najsigurniji je, najsistematičniji i najtransparentniji način utjecanja na regulatore putem argumentacije, podataka i kreativnog analitičkog razmišljanja. Sportski klubovi, lige i savezi u Hrvatskoj trebali bi ozbiljno razmisliti o korištenju profesionalnih lobista kako bi zaštitili svoje interese kada su u pitanju područja poput oporezivanja, izdvajanja za sport iz državnog proračuna, radnog zakonodavstva, statusa amaterskih i profesionalnih sportaša te bilo kojeg drugog zakonodavnog pitanja koje ometa njihov poslovni ili sportski rast.
