Pogrešno je tvrditi da su ljudi danas pesimističniji nego ranije u povijesti. Najznačajniji predstavnik i utemeljitelj metafizičkog pesimizma – Arthur Schopenhauer, radio je i stvarao u 19. stoljeću, baš kao i najznačajniji predstavnik pesimizma u književnosti – Lord Byron. S time na umu i s još mnogo primjera koje ne želim sada nabrajati, ne može se tvrditi drugačije, ali jesmo li kao društvo kolektivno zaronili u pesimizam, već je pitanje za dubinsko razmišljanje.
Prije pojave interneta, masovnih medija, televizije i drugih oblika komunikacije koji ogromnom brzinom omogućavaju strujanje informacija, ljudi su bili ograničeni, ali im je ta ograničenost dozvoljavala slobodu u istu ruku, nešto što mi danas, u modernom društvu, jako teško postižemo.
Kolektivni pesimizam je stanje društva u kojemu se naglasak stavlja na cijelo čovječanstvo, a ne na individualitet. U današnje vrijeme informacije dolaze sa svih strana, uzmemo mobitel, dobivamo informacije, sjednemo u auto – informacije putem radija, hodamo ulicom, dobivamo informacije putem plakata, upalimo televiziju, također, nove informacije. Užurbani stil života natjerao nas je na primanje gomile informacija, na koje se jako teško oglušiti.
Realno govoreći, danas, kada otvorimo portale i novine, rubrike crne kronike uvijek imaju najviše sadržaja, često nam se serviraju sumorni događaji i teške teme, netko će reći da je to stvarnost, ali teško me uvjeriti da je cijeli svijet toliko crn i u tolikoj mjeri potonuo u bezdan. Dok s druge strane, informacije koje bi nas trebale ohrabriti, dati nam vjetar u leđa i dozu serotonina jednostavno iščezavaju.
Danas je lako biti pesimističan, lako je biti ljut na vlast, na nepravdu, na sistem, na roditelje, a teško je biti čovjek. Teško je, ali izvedivo, kažu ljudi da za sve lijepo i vrijedno u životu treba dati malo više truda, a trud je jedna od onih stvari u životu koja se uvijek isplati. Nakon do sada pročitanog, izgleda kao da je jedini način za izlazak iz kolektivnog pesimizma bijeg, ali bijeg nikada nije opcija. Jedna od stvari koji nas može izvući iz ralja pesimizma i negativne energije jest naš mikrosvemir koji gradimo u sebi i oko sebe. Svaki čovjek u sebi nosi svemir s bezbroj galaksija, samo zato što on to ne zna i ne zna kako ga otkriti, ne znači da se on tu ne nalazi. Bit svega jest upoznati sebe i ulazak u bezbrojne galaksije je omogućen i nepobitan. U vašem mikrosvemiru neka budu vaši snovi, ideali, želje, lijepe geste, pozitivni ljudi, puno smijeha i svega što vas čini sretnima.
Nevjerojatno brz napredak tehnologije i društva napravio je od nas robote kao iz filma, u kojem nam se servira samo ono što bi nas trebalo umoriti i učiniti od svakog pojedinca pasivnog promatrača, kao da svi pripadamo istoj hrpi. Treba naglasiti da život nikada neće biti jednostavan, imali svoj mikrosve(mir) ili ne, ali će biti za trunku kvalitetniji, sjajniji i ljepši, a to su stvari koje nam u nekim trenutcima mogu biti od iznimne važnosti. Kao što sam maloprije spomenuo, ljudi su ranije zbog manjeg broja informacija bili ograničeni, ali im je to omogućilo više slobode, no, svu tu hrpu informacija možemo iskoristiti u svoju korist, da gradimo sebe, učimo o sebi, da učimo kako biti bolji prema drugima, na kraju krajeva, da oblikujemo mikrosvemir onako kako u dubini sebe i želimo.
