Pandemija COVID-19 je u 2020. godini uspjela iznenaditi cijeli svijet. S obzirom na to da živimo u vrijeme kada su informacije na dohvat ruke, ne možemo se ne zapitati kako se naše društvo tako nepripremljeno našlo u ovoj situaciji. Koji god odgovor se krije iza ovoga pitanja, činjenica je da ova pandemija ima i imati će velike društvene i ekonomske posljedice.
Bombastični medijski nastupi svakodnevno nam govore kako najgore tek dolazi. Jesen i zima će biti pravi pokazatelji, svijet je stao, ekonomija je stala, bit će gore nego depresija, recesija i svi drugi oblici kriza i kataklizmi. Svakodnevno slušamo i čitamo o svim varijantama crnih scenarija koji će nas zateći kada napokon izađemo iz svojih domova. Svjetski i hrvatski mediji prenose riječi stručnjaka i svih koji se tako osjećaju, od onih zdravstvenih do ekonomskih.
Prosječan građanin koji ne pripada u kategoriju stručnjaka ne razumije većinu pojmova, indekse, procjene i statistiku o kojima sluša. Ono što ga zanima je kako će izgledati njegova svakodnevica. Hoće li uspjeti zadržati svoje radno mjesto, moći platiti račune i otplatiti ratu kredita?
Pitanja svakodnevice osobito pogađaju mlade ljude koji se tek spremaju zakoračiti na tržište rada, one koji su trenutno u procesu traženja posla, mlade koji se spremaju osnovati obitelj, one koji neće moći nastaviti s daljnjim obrazovanjem jer će biti prisiljeni zbog ekonomske situacije u svojim obiteljima početi raditi ili one koji se nalaze u sustavu obrazovanja, ali je trenutno kvaliteta njihovog obrazovanja svedena na minimum. Sve navedeno nas dovodi do problema kao što su depresija, anksioznost kod mladih, povećan broj mladih s devijantnim ponašanjem, povećana učestalost nasilja u obiteljima i između mladih, veći broj mladih ovisnika i slično. Posljedice uzrokovane pandemijom i krizom mladi će zbrajati dugoročno i ostavit će traga na njihovu budućnost.
Sve to smo već jednom imali priliku iskusiti tijekom i nakon krize 2008. godine. Hrvatska je tada bila treća zemlja po nezaposlenosti mladih, odmah iza Grčke i Španjolske. Cijela EU bila je zahvaćena krizom i visokim stopama nezaposlenosti, a za razliku od SAD-a, zemlje EU su zaposlenost vratile na razinu na kojoj je bila prije krize u većoj ili manjoj mjeri tek u četvrtom kvartalu 2016. Trenutno je u Hrvatskoj prema statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nezaposleno 159.234 osoba, od čega je udio mladih do 29 godina 43.776.
Prema određenim procjenama nezaposlenost u Europi će se udvostručiti u idućih nekoliko mjeseci, a 59 milijuna radnika i radnica u Europi će osjetiti posljedice krize – bilo u obliku gubitka radnih mjesta, bilo putem smanjenja plaća ili radnih sati. Mladi, odnosno radnici mlađi od 25 godina imaju gotovo trostruko veću šansu izgubiti posao u odnosu na radnike starije od 25 godina, zbog toga što čine gotovo trećinu zaposlenih u najteže pogođenim sektorima, pri čemu su studenti koji rade uz fakultet izostavljeni iz računice.
Kada govorimo o statistikama, u članku objavljenom na portalu srednja.hr prikazuju se zanimljivi podaci prikupljeni od Studentskih centara diljem Hrvatske koji pokazuju drastičan pad broja izdanih studentskih ugovora. Ako uzmemo u obzir da velik dio studenata u Hrvatskoj ne radi kako bi si priuštio ljetovanje, već kako bi si osigurali egzistenciju, problem s kojim će se Hrvatska suočiti postaje još dublji.
Mladi nisu jedina skupina u društvu koja će biti pogođena nadolazećom ekonomskom i društvenom krizom, ali poučeni iskustvom prethodne krize, mladi su jedna od skupina koje će biti najpogođenije.
Kriza se često pokazuje kao alibi političkih struktura: svjetska kriza je kriva za sve. Zauzimajući potonji stav, logično se postavlja pitanje: kako može malena zemlja poput Hrvatske prebroditi nastale okolnosti?
Modeli kao što su Garancija za mlade, razne potpore za zapošljavanje i samozapošljavanje, subvencioniranje stambenih kredita, porezne olakšice i drugi mehanizmi kojima su dosadašnje Vlade pokušale doskočiti problemu nezaposlenosti mladih i poboljšanju kvalitete života mladih u Hrvatskoj kolokvijalno rečeno padaju u vodu ako se ostvare neke od ekonomskih prognoza.
U ovim trenucima među mladima vlada atmosfera neizvjesnosti i straha od budućnosti i onoga što im ona donosi. Zbog svega navedenog smatramo da je važno na vrijeme otvoriti javnu raspravu o mogućim rješenjima i potezima koje bi vladajuće strukture trebale poduzeti kako bi se spriječio najcrniji scenarij i mladima u Hrvatskoj omogućila dostojanstvena i perspektivna budućnost.
Svjetski savez mladih poziva sve zainteresirane mlade da se uključe u raspravu o budućnosti mladih u Hrvatskoj putem online okruglog stola Što s mladima? – Utjecaj COVID-19 na mlade u Hrvatskoj koji će se održati 3. lipnja 2020. s početkom u 18 sati putem Facebook stranice @WorldYouthAllianceHrvatska i putem YouTube kanala @Svjetski savez mladih Hrvatska.
Na okruglom stolu na ovo pitanje odgovor će nam pokušati dati: Tanja Herceg – predsjednica Savjeta za mlade Vlade RH, Ivan Vidiš – predsjednik Mladeži HDZ-a, Biljana Gaća – predsjednica Foruma mladih SDP-a Hrvatske, Vedrana Pribičević – ekonomistica, profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta te Marin Miletić – MOST nezavisnih lista.
Svjetski savez mladih Hrvatska organizacija je koja okuplja više od 100 mladih u dobi od 18 do 30 godina. U posljednjih nekoliko godina intenzivno se bavimo pitanjima koja su od važnosti za mlade u Hrvatskoj kao što su obrazovanje, zaposlenost mladih i iseljavanje mladih iz Hrvatske.
Jelena Slavić Miljenović, Svjetski savez mladih Hrvatska
