Dolaskom u Zagreb na Erasmus + praksu u Isusovačku službu za izbjeglice/Jesuit Refugee Service, započeo je moj rad s djecom izbjeglicama u Prihvatilištu za tražitelje azila. Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) je međunarodna nevladina humanitarna organizacija kojoj je misija pratiti, služiti i zagovarati potrebe i prava izbjeglica te svih prisilno raseljenih osoba. Dio je međunarodne mreže organizacija Jesuit Refugee Service, koje djeluju u 54 zemlje svijeta, te pripada JRS-u jugoistočne Europe, na čelu kojeg je ravnatelj p. Tvrko Barun, SJ. Nakon završetka Erasmus + prakse, zaposlena sam na projektu Child Friendly Space – Sigurno mjesto za djecu koji se provodio u suradnji s UNICEF-om.
Kroz takvu priliku, stručna teoretska znanja bila su upotpunjena s vrijednim praktičnim znanjima i vještinama te se dobila cjelovita slika rada s djecom izbjeglicama i maloljetnicima bez pratnje. Važno je reći i osvijestiti sebi i drugima kako djeca izbjeglice dolaze iz različitih dijelova svijeta te su iznimno heterogena skupina koja ima različite socijalne i kulturalne navike, posjeduju različita iskustva rata, siromaštva, progonstva i sl. Oni su posebno ugrožena i najranjivija skupina izbjeglica te se njima treba posvetiti posebna pažnja.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta propisuje ista građanska, kulturalna i socijalna prava i istu zaštitu djeci izbjeglicama kao i svoj drugoj djeci. Svrha rada u prihvatilištu je pružiti djeci zaštićeno i poticajno okruženje za vrijeme ili nakon krizne situacije u kojemu mogu dobiti potrebnu podršku i sigurnost. Aktivnosti koje su bile provođene obuhvaćale su edukativne, psihosocijalne, kreativne i sportske programe kojima se poticao dječji razvoj u zdravom okruženju.
Takav prostor predstavlja inkluzivno i nediskriminirajuće mjesto međukulturalne integracije gdje djeca slobodno razvijaju suradnju i socijalne vještine s djecom različitih kulturoloških pozadina. Sve su aktivnosti bile prilagođene potrebama i interesima djece, a poseban je naglasak bio na jačanju osjećaja sigurnosti i samopouzdanja.
Moj rad su obogatile kolegice Petra Žukina i Mia Kevo koje su mi bila velika podrška, nadahnuće i oslonac u svakodnevnim situacijama s kojima smo se suočavale u prihvatilištu. Zajedničkom inicijativom i suradnjom napisale smo priručnik pod nazivom Rad s djecom izbjeglicama/Working with Refugee Children te smo održale dva istoimena webinara na hrvatskom i engleskom jeziku. Naš je zajednički cilj kroz takvo iskustvo rada bio da svu svoju ljudskost, ali i profesionalna znanja stavimo na raspolaganje najranjivijoj skupini – djeci izbjeglicama.
Čvrsto sam uvjerena da zajedničkim snagama možemo kreirati okruženje društvene prihvaćenosti, otvorenosti, solidarnosti, tolerancije spram drugih i drugačijih te da naše djelovanje ide u smjeru suživota u miru i poštivanju dostojanstva svake osobe.
Autorica teksta: Sandra Špoljarić