Kako definiramo slobodu? Što je za vas sloboda? Kako živimo slobodu?
Hvatajući se u koštac s terminom slobode, kroatist u meni je odlučio da će taj termin spojiti s nečim oprečnim, s distopijom.
Distopija je uvijek korak ispred stvarnosti, to je ideja društva u pretpostavljenoj budućnosti koju karakteriziraju negativni i antiutopijski elementi. Ti elementi mogu varirati od ekoloških do političkih i društvenih pitanja. Budućnost je to koja djeluje neprimamljivo, a u njoj manjina vrši teror i strah nad većinom kako to već i inače biva. Unutar distopije dolazi do iskrivljivanja stvarnosti jer moramo shvatiti da postoji mogućnost da takva budućnost zbilja može nastupiti. Privid takve budućnosti formira se unutar statičnih društava koja se opiru promjeni, inovaciji i napretku.
Distopijska književnost sadrži djela čija se radnja odvija u distopijskom, nepoželjnom društvu zbog načina njegova vođenja, loših zakona ili loših i nepoželjnih uvjeta života. Unutar takvog društva vlada represija, ratno stanje, nasilje i ograničavanje slobode što rezultira kolektivnim nezadovoljstvom iako se protiv takvog ustroja društva vrlo teško boriti.
Takva nam književnost pomaže da damo kritiku sadašnjem društvu i čitajući je razmislimo kamo ide naše društvo, ali i naša sloboda. Cilj distopijske književnosti nije kritika društva, već upozorenje društvu da promisle o svojim greškama i razmisle što se iz njih može izroditi.
Promišljanja o neželjenoj budućnosti uvijek su potaknuta nekim promjenama, upravo je to razlog pisanja distopijskih djela – znanstveni napredak, propitkivanje rasa i kolonija, uspostava totalitarnih režima, problematika komunizma, kapitalizma, prenapučenosti, ekologije. Sve nas te teme navode da se zapitamo Kamo smo krenuli? Gdje nam se toliko žuri? i Je li ovo svijet u kojem želimo živjeti, svijet u kojemu želimo da naša djeca žive?
Mi kao ljudska vrsta uvijek tražimo više, nikad nam nije dovoljno ono što imamo, a zapravo nismo ni svjesni koliko nam život nudi. Upravo u ovo vrijeme, za koje se usuđujem reći da će biti ispisano kao povijesno, potrebno je promisliti o slobodi. Pretjerana težnja da budemo slobodniji odvest će nas u Huxleyjev Vrli novi svijet ili u Orwellovu 1984.
Želimo li zbilja živjeti u Vrlom novom svijetu gdje nas posjeduje država koja kontrolira rađanje, a još po začeću smješteni smo u određene klase? Iako Huxley progovara o svijetu sretnih, zdravih i tehnološki naprednih ljudi koji koriste drogu, ne možemo ovaj roman smatrati utopijskim djelom. Riječ je zapravo o hedonističkoj distopiji u kojoj je vidljiva problematika straha zbog konzumerizma i sve većeg utjecaja tehnologije na ljudske živote.
Gore spomenuti strah od totalitarnih režima koji ograničavaju ljudsku slobodu, tematika je Orwellove 1984. Režimska propaganda nadzire mase tehnologijom što im poručuju i plakatima s natpisom Veliki brat te gleda postavljenima diljem grada.
U ovome smo periodu i mi osjetili tu zatvorenost i možemo se barem dijelom poistovjetiti s likovima unutar navedenih romana. Stoga vas pitam Želite li da vas se nadzire ili je ipak ona prvotna sloboda bila dovoljno dobra? Ako i dalje mislite da vam treba više (fizičke) slobode, osvrnimo se na još jedan primjer.
Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka, stanje oprečno postojanju prisile, ali i opreka pojmu ropstva. Stanje oprečno zatočenju, zatvoru, ali i povlastica.
Kako bismo shvatili da sloboda može postojati i u ropstvu, odnosno i kada smo fizički zatvoreni, potrebno je osvrnuti se na Viktora Frankla – židovskog liječnika koji je preživio holokaust. On je u tom logoru u kojemu je bio zatvoren odlučio biti ne pasivan pojedinac, nije htio postati tipičan logoraš kojega more misli kako se ubiti ili da mu u misli uđe negativa izazvana stanjem oko njega. Jačao se proživljavanjem unutrašnjeg života, prisjećajući se svoje žene i nadajući se izlasku iz logora te ponovnom uživanju sa ženom; spasila ga je snaga ljubavi i bijeg u prošlost. Time je pokazao da čovjek sam bira kako želi živjeti, izabrao je vlastito stajalište koje je neovisno o njegovim fizičkim okolnostima. Dostigao je krajnju ljudsku slobodu, onu duhovnu jer je u svome životu pronašao smisao, pronašao je nadu i vjerovao u bolje sutra, koje je na kraju i dočekao.
Za kraj želim da se zapitate jedno – Jesmo li mi kao ljudska populacija uopće slobodni?! Iz svega gore navedenog dalo bi se zaključiti da nismo jer da jesmo, bi li se pisale knjige i stvarali filmovi koji tematiziraju toliko priželjkivanu slobodu?
ALI zapamtite – kada vam oduzmu fizičku slobodu, ostaje vam ona unutarnja. Sloboda kao Freedom neovisna je o zakonima, sloboda kao Freedom ste vi i to vam nitko nikada neće moći oduzeti. Budite kao Viktor Frankl (op. Iskustva u koncentracijskom logoru) i živite svoju unutarnju slobodu. Ponekad je i mali bunt dovoljan da pomiče planine, sjetite se samo Anne Halapine (op. Povelja Svjetskog saveza mladih) koja se je suprotstavila prijedlogu mladih UNFPA i iznijela svoje mišljenje da svako biće ima pravo na dostojanstvo i zaštitu života čime je pokrenula buru mladi koji su stali uz nju i podržali njezine prijedloge.
Dakle, naravno da sloboda postoji, ali koristite je mudro.
