Prvo nam svoje viđenje studiranja iz domaćinstva donosi studentica dvopredmetnog studija njemačkog jezika i književnosti i sociologije (21):
„Studiranje od doma se čini kao dobra alternativa za nastalu situaciju, ali u realnosti nije tako. Većina profesora pošalje materijale u obliku prezentacije ili word dokumenta s par natuknica, bez dodatnog objašnjavanja. Za sve to im je potrebno 5 min, pošto je većina materijala od prijašnjih godina ili kopirana iz literature. Kao primjer mogu navesti kako pojedini profesori iskorištavaju situaciju te zadaju više zadaće nego što bi inače, također ne samo da sav materijal moraš sam obraditi nego zadaću moraš prepisati u bilježnicu i skenirati, jer ne živimo u 21. stoljeću gdje postoji Word?“
Iz jedne krajnosti gdje su studenti preopterećeni, dolazimo do kompletno drugačije situacije u kojoj se našla studentica dvopredmetnog studija povijesti i sociologije (21):
„Sve u svemu, nisam pretjerano oduševljena ovakvim načinom rada jer većina (5 od 10 kolegija) mojih nastavnika uopće ne održava nastavu, a očekuje da im se na tjednoj bazi isporučuju zadatci za koje kažu kako ne utječu na poboljšanje finalne ocjene, već samo na umanjenje, ukoliko se zadatci ne izvršavaju. Uz nemogućnost nalaženja potrebne literature, istaknuti ću i problem da nas nitko od nastavnika ne izvješćuje o tome koji je alternativni plan polaganja ispita, ukoliko se ne uspijemo vratiti na studij u lipnju. Od ostalih kolega znam da im situaciju otežavaju i trenutno nastali financijski problemi, jer su oni i/ili njihovi roditelji izgubili posao, a i dalje, unatoč online nastavi moraju nastavljati plaćati upisnine za semestar i stanarinu, a dilemu oko zadržavanja/otkazivanja stana u mjestu studiranja imam i sama.“
Za kraj bi izdvojila interesantnu zamjerku maturanta hotelijersko-turističke škole (19) koji je uvidio rupu u sistemu o kojoj mnogi ne pričaju:
„Sistem pisanja zadaća je da se napišu i slikaju i pošalju u grupu, a u školi je to drugačije, razlika je još u tome što u školu možeš doći i ne napisati ništa, a biti prisutan na satu. Dok ovdje neki profesori zahtijevaju da na svakom satu napišeš njihovo gradivo bez obzira jesi bolji učenik ili lošiji jer inače upisuju bilješke u e-dnevnik. Mislim da je lakše proći ovu školsku godinu za slabije učenike jer jedino što moraju je napisati zadaće i sistem ocjenjivanja je da se javimo za nastavno gradivo i u dogovorenom roku nam nastavnica pošalje pitanja“
Zbog toga što se od nastavnika i profesora traži evidencija aktivnosti, oni traže jako puno od samih učenika i studenata što do sada nije bilo slučaj. Nemojte me krivo shvatiti taj zahtjev je postojao na papiru, ali smo svi svjesni da nitko evidenciji nije pridavao važnost. Više su služile kao nepotreban administrativni teret nastavnika. Da je zaista pozornost bila posvećena praćenju napretka učenika ne bi postojao ovakav obrazovni sistem, već bi se na mjesečnoj bazi uvodile prilagodbe u radu. No izgleda kao i sve u Hrvatskoj, opet dolazimo do toga da se nigdje ne pita mlade za mišljenje. Možda se pitate kako rezultati ankete o prva tri tjedna nastave na daljinu navode onda kako prema mišljenju učitelja i nastavnika, većina učenika je jako zadovoljna i dobro se snalaze s nastavom na daljinu. Realno kako bolje manipulirati informacijama nego koristeći se sa statistikom? Moj savjet je da kada već raspolažete s adekvatnim resursima za provedbu istraživanja na tako velikom uzorku (4.139 ispitanika) te ako vas zaista zanima kako se učenici snalaze u učenju putem monitora, da jednostavno probate uvesti uz nastavnike i njih u uzorak.
