Zdravstveni sustavi brojnih zemalja teško se nose s pandemijom koronavirusa koja nas je zadesila. Kako cijela situacija izgleda iz perspektive zdravstvenog djelatnika donosimo u razgovoru s Antoniem Vahtarićem, inženjerom medicinsko laboratorijske dijagnostike.
Unutar zdravstvenog sustava rade ljudi različitih struka od kojih svaka ima niz specifičnosti koje uvjetuju način rada djelatnika, odnosno vrstu kontakta s potencijalno zaraženim bolesnicima. Poslovi koje zdravstveni djelatnici obavljaju u vrijeme trenutne COVID-19 pandemije nisu uvelike drugačiji od onih koje obavljaju i u normalnim uvjetima. Promjene u radu unutar zdravstvenog sustava se mogu usporediti s promjenama koje smo svi mi doživjeli u našim privatnim životima. Razina opreza i mjere sigurnosti su se podigli na višu razinu, nošenje zaštitne opreme i držanje razmaka, kad za to postoji mogućnost, je postalo pravilo, broj djelatnika, a samim time i njihov međusobni kontakt je smanjen na najmanju moguću razinu uvođenjem pripravnosti. Broj pacijenata je također smanjen, te je preporuka, ukoliko pacijenti mogu, neka u dogovoru s liječnikom odgode pretrage i preglede koji im nisu neophodni. Kao rezultat krize uvedene su i neke djelatnosti koje prije nisu bile prisutne pa su tako s radom započeli trijažni timovi, kao prva linija obrane, koji na ulazu u bolnicu kroz nekoliko kratkih pitanja pokušavaju smanjiti mogućnost ulaska rizičnog pacijenta u krug bolnice. Isto tako, počinjemo s testiranjem pacijenata i djelatnika na nCoV-2 kako bismo rasteretili sustav i povećali kapacitete za detekciju virusa u općoj populaciji i bolničkom okruženju. U konačnici, osnovna načela medicinske i zdravstvene struke su jednaka u svim uvjetima pa tako i u trenutnoj kriznoj situaciji, iz čega proizlazi moj odgovor na postavljeno pitanje – veličina i vrijednost posla su ostali identični onima prije pandemije.
Umor naravno postoji, ali posao se mora obaviti. Svatko tko je zdravstvo izabrao kao svoju struku u velikoj je mjeri vođen empatijom i humanošću prema ljudima koji trebaju njegovu pomoć. Upravo ta želja da pomognemo čovjeku u nevolji jest ono što nas u ovim trenutcima motivira da i dalje, usprkos umoru i stresu, nastavimo sa svojim poslom.
Jesu li građani uplašeni zbog novonastale situacije i osjeća li se prisutnost nervoze s njihove strane?
Do sada nisam primijetio kako je prisutnost straha i nervoze kod pacijenata veća od one koja je primjerena u ovakvim situacijama, s tim da se mora uzeti u obzir i sama priroda bolnice kao ustanove u koju se ide samo kad se mora. Ljudi i dalje dolaze na obvezne kontrole, dijalize, previjanja,… oni su zasigurno zabrinuti za svoje i zdravlje svojih bližnjih, međutim na njima je taj strah gotovo nezamjetan.
Koliko je vama i vašim kolegama značio pljesak koji su građani u nedjelju 15. ožujka točno u podne uputili zdravstvenim radnicima? Koliko vam u ovome trenutku znači društvena podrška?
Osobno sam pljesak doživio kao izraz povjerenja od strane građana i kao odavanje priznanja ljudima koji su u najbližem dodiru sa samim uzrokom ove krize. Vjerujem kako su svi zdravstveni radnici bili svjesni svoje uloge u cjelokupnoj situaciji, međutim, ovakvo direktno iskazivanje podrške od strane naših sugrađana im je tu ulogu učinilo stvarnom, ona više nije bila negdje u njihovim glavama, već se čula kroz pljesak.
Je li prisutan strah kod vas i vaših kolega da ćete se i vi razboljeti?
Bilo bi nerealno reći kako straha nema, on je zasigurno prisutan, ali ga se svodi na najmanju moguću razinu kroz humor, razgovor i osjećaj svrhe i dužnosti da se ova kriza privede kraju. Najveća zabrinutost zapravo leži u mogućnosti da bilo tko od nas virus ponese sa sobom kući, iz tog razloga svi se strogo pridržavamo propisanih sigurnosnih mjera. Ono što je u meni izazvalo jezu je manjak ljudi unutar bolnice, pustoš na mjestu gdje je do prije mjesec dana sve vrvilo bolničkim osobljem, pacijentima i ljudima koji su im došli u posjetu. Vjerujem kako je upravo to prizor koji će mi ostati u sjećanju svaki put kad pomislim na ovo razdoblje.
Imate li što, kao zaposlenik u zdravstvenom sustavu preporučiti građanima?
Građanima nemam za preporučiti ništa osim onoga što se svakodnevno ponavlja, a to je da budu odgovorni i postupaju u skladu s preporučenim smjernicama kako bismo što prije i sa što manje žrtava okončali ovu krizu.
