Sigurno svatko od vas zna nešto o gradu Rijeci, znamo da je Rijeka treći po veličini grad u Hrvatskoj, možda je manje poznato da se prostire na 44 km2 ili da je u 2011. godini (godina posljednjeg službenog popisa stanovništva), brojila 128.384 stanovnika.
Puno je još zanimljivih i manje zanimljivih činjenica, ali od danas sve što znamo o Rijeci trebalo bi se izmijeniti, dopuniti, obogatiti. Šta da? –rekli bi Riječani.
Što povezuje 2016. s 2020. godinom i zašto su obje tako značajne za Rijeku?
Oni koji ne znaju ili su na tren zaboravili, podsjetimo se da je Rijeka, najveća luka Lijepe naše, s nekoć slavnom, a danas sve problematičnijom brodogradnjom i industrijom. Da te uspješne razvojne godine ovog „grada koji teče“, ne bi ostale samo u sjećanju, pripovijedanju ili reinkarnaciji duhova prošlosti u opustošenim objektima, vratimo se na tren u onu 2016. godinu.
Topli je dan, s ugodnih 16 stupnjeva, Rijeka diše laganim ritmom, nedjelja je i mali se broj ljudi lijeno vuče po Korzu, upijajući posljednje zrake zimskog sunca koje bježi pred proljećem. S marčanskim burama iza, a u iščekivanju toplijih dana, bez kiše na vidiku, i oni najskeptičniji Riječani s vječno spremnim kišobranom, složili bi se, uistinu je lijep i sunčan dan. Uz to što je uistinu divan dan, u meterološkom smislu, i u gradskoj upravi grada Rijeke, dočekuje se velika vijest. Rijeka je osvojila titulu Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu!
Onaj brod iz uvoda priče, nije brod, a luka različitosti nije samo luka, već su to teme koje su osigurale da program „Luka različitosti“ osvoji Rijeci mogućnost, čast i izazov kojim će postići kulturni, umjetnički i socioekonomski razvoj grada. Upravo ona ista luka, slavna luka prošlosti, izrasla je danas u luku pravih različitosti koja od 2016. godine kad je izabrana razrađuje svoj program kako bi ga danas predstavila i proslavila na velikom „Otvorenju“.
Svi oni koji su, sve ove godine, a najintenzivnije prošle godine radili, trudili se, surađivali, pripremali, gubili živce i ponovno se vraćali ispočetka, testirat će sve uloženo i danas brojnim građanima na raznim riječkim lokacijama pokazati što su uspjeli napraviti!
Da nije sve na formalnim gradskim i županijskim strukturama, dokazuje i program „Luka različitosti“ koji je u prethodnim godinama nastojao spojiti i potaknuti na djelovanje ostale općine, gradove i dijelove Primorsko-goranske županije, četvrti i susjedstva Grada Rijeke, udruge i organizacije, građane i volontere, umjetnike i izvođače, svi su bili pozvani i svi su mogli dati svoj doprinos.
U prilog tome govori i činjenica kako u 7 programskih pravaca glavnog programa „Rijeka 2020.- Europska prijestolnica kulture“ , nalazi i onaj 27 susjedstava koji okuplja susjedstva PGŽ i spaja ljude s otoka, obale, zaleđa, gorja te samog grada, nabrojimo samo neke: Crikvenica, Novi vinodolski, Mrkopalj, Fužine, Jelenje, Čavle itd. Ne samo da će oni međusobno surađivati, dobili su priliku da se svaki od tih gradova poveže sa susjedstvom iz jedne od 27. zemalja članica EU.
Kako predstaviti cijeli program, nikako! Program „Rijeka 2020.- Europska prijestolnica kulture“ toliko je bogat da kroz 7 programskih pravaca: Kuhinja različitosti, Dopolavoro, Doba moći, Slatko i slano, Lungomare art, Dječja kuća, 27 susjedstva plus još jedan Izvan pravaca nudi spajanje glazbe, kulinarstva, umjetnosti i aktivizma, međunarodne izložbe, predstave slavnih europskih kazališnih skupina, instalacije, spajajući urbani prostor sa ruralnim.
Ukoliko samo zagrebemo po površini, saznajemo kako će Rijeka dobiti jedanaest trajnih instalacija suvremene umjetnosti inspirirane Kvarnerom, podstavljene na deset lokacija duž kvarnerske obale, Dječju kuću koja nastaje obnovom nekadašnjeg prostora Rikarda Benčića, novi višestruko nagrađivani prostor Muzeja suvremene umjetnosti u nekadašnjem pogonu tvornice duhana, RiHub – novi kulturni centar koji će biti epicentar Europske prijestolnice kulture ove godine i još brojne druge projekte koji su već počeli ili su u planu.
U 2020. godini, Rijeka oživljava, nalazi novi smjer i povoljnim vjetrom vođena dočekuje brod kulture koji bi trebao ostati i nakon što jednom prestane ova titula.
Još od 1985. godine, kada je slavna grčka glumica, tadašnja ministrica kulture u Grčkoj inicirala projekt Europska prijestolnica kulture, gradovi EU se bore za ovu titulu.
Dvadeset godina poslije prve Europske prijestolnice kulture – Atene, Rijeka ponosno nosi ovu titulu,a s njom dolaze ne samo programi, izvedbe, suradnje, propitkivanja pitanja i problema iz prošlosti, revitalizacija grada i izdizanje iz poznatog u svijet u kojem se susreću VODA, RAD i MIGRACIJE, već i prilika da se uloži u infrastrukturu te razvoj grada kako bi nakon 2020. Grad ostavio u nasljedstvo novim naraštajima tu dodatnu vrijednost.
Ali, kao što i EPK-ovci ističu, uz sve navedeno, možda najvažnije i najvrjednije bogatstvo koje ostaje su ljudi, ljudi koji su zajedno radili, povezivali se, učinili svoje susjedstvo, grad boljim i ljepšim, koji su toliko učili do ove 2020., a što ih tek čeka.
Iskustvo organiziranja, vođenja, sudjelovanja i jednostavno uživanja u iskustvu Europske prijestolnice kulture nešto je što se ne može izgubiti, čak i da sve drugo nestane.
Rijeka, središte plavo-zelene županije, živahna je mješavina vode, rada i migracija, prihvaća različitost i simbol je uključivosti, sve je to naučila tijekom duge i bogate povijesti u kojoj je bila dio čak 7 različitih država.
Hoćeš li i ti biti dio stvaranja moderne riječke povijesti? Još uvijek se možeš priključit, jer ovo je jedinstvena prilika, ne samo danas nego kroz cijelu godinu.
Tko bi odolio ovom pozivu, kada ova godina kulture započinje u najluđe godišnje doba –maškarano doba!
A sada, budi što želiš, dođi u Rijeku, a kako bi rekli domaći: „Ala, homo ča popit!“
