Konferencija “Tvoja budućnost – tvoja odgovornost” koja se održala u Otočcu od 11. do 13. listopada 2019. okupila je mlade iz sedam županija: Brodsko – posavska, Bjelovarsko – bilogorska, Karlovačka, Ličko – senjska, Dubrovačka, Splitsko – dalmatinska i Grad Zagreb. U sklopu konferencije predstavljeni su rezultati istraživanja o stavovima mladih o zapošljavanju i samozapošljavanju koje je provedeno u svibnju ove godine. Također, teme o kojima je bilo govora su europske i nacionalne politike mladih, društveno poduzetništvo, mjere aktivne politike zapošljavanja i medijski trening. U nastavku navodimo rezultate istraživanja predstavljenje na konferenciji.
Problem
Ispitati informiranost mladih o poticajima, mjerama i politikama za zapošljavanje i samozapošljavanje, korištenje istih u ruralnim i gradskim sredinama te njihovu provedbu i efikasnost na lokalnoj razini, poznavanje pojma društvenog poduzetništva te problemi vezani za zapošljavanje i samozapošljavanje. Na taj način će se dobiti podaci relevantni za izradu prijedloga mjera za Strategiju koju će mladi izrađivati tijekom projektnih aktivnosti.
Hipoteze
“Većina sudionika nisu koristili mjere zapošljavanja, samozapošljavanja i usavršavanja niti se smatraju upoznati s njima, kao niti s pojmom društvenog poduzetništva. Većina sudionika mogućnost zaposlenja u struci neće smatrati visokom te će, zbog toga, navesti da upisne kvote na fakultetu treba smanjiti.”
Metoda
Istraživanje je provedeno u organizaciji Svjetskog saveza mladih Hrvatska u sklopu projekta Kompas. Riječ je o ispitivanju mladih osoba između 18 do 30 godina o njihovoj upoznatosti s mjerama zapošljavanja, samozapošljavanja i stručnog usavršavanja koje su im dostupne te njihovim stavovima i mišljenjima o poželjnim karakteristikama radnog mjesta i o mogućnosti njihovog zapošljavanja u struci. Podaci su prikupljeni od 3. svibnja do 23. svibnja 2019. godine pomoću online upitnika, koji je dijeljen na društvenim mrežama. Ispunjavanje upitnika je trajalo približno 10 minuta, bilo je dobrovoljno i u potpunosti anonimno te su sudionici mogli prekinuti ispitivanje u bilo kojem trenutku. Broj sudionika bio je 1152.
Rezultati i rasprava
Prije svega, sudionici su pitani u kojoj mjeri smatraju da su upoznati s mjerama zapošljavanja mladih bez prethodnog radnog iskustva, samozapošljavanja mladih nezaposlenih osoba i usavršavanja.
Kao što se može vidjeti iz grafičkih prikaza, vrlo mali broj mladih upoznato je sa mjerama koje su im ponuđene, osobito kada je riječ o mjerama usavršavanja i samozapošljavanja. Naime, 48% nije upoznato ili je slabo upoznato s mjerama zapošljavanja. Taj broj je još i veći kada je riječ o mjerama usavršavanja (61.7%), i mjerama samozapošljavanja (64.2%). To ukazuje na činjenicu da mjere nisu dovoljno i adekvatno prezentirane mladima te na potreban veći angažman Vladinih i nevladinih organizacija kako bi se situacija promijenila. Naravno, ovakvi rezultati dijelom mogu biti rezultat i apatije koja dominira među mladima u Hrvatskoj, a koja se može objasniti kao posljedica društvene klime i pesimizma koji je prisutan u hrvatskom društvu.
Također, važno je i napomenuti kako je situacija nešto bolja kada je riječ o upoznatosti mladih sa mjerama zapošljavanja u odnosu na vrlo nisku upoznatost sa mjerama usavršavanja i samozapošljavanja. To se može objasniti s pretpostavkom da je mladima sam pronalazak radnog mjesta, koje mnogi od njih nemaju, veći prioritet od usavršavanja ili samozapošljavanja. Također, sama ideja samozapošljavanja u Hrvatskoj nije u toj mjeri raširena kao u zapadnim zemljama što ukazuje na potrebu za većim informiranjem i poticanjem mladih na poduzetništvo i samozapošljavanje.
Sudionici su također pitani i o tome jesu li sami koristili navedene mjere te poznaju li nekoga tko ih je koristio.
Odgovori na pitanja prikazani na slikama 4., 5., 6. i 7. ukazuju na činjenicu da je vrlo mali broj sudionika osobno koristio mjere zapošljavanja i samozapošljavanja. Nešto veći broj sudionika poznaje nekoga tko je koristio navedene mjere, ali je i dalje riječ o manjini sudionika. Također, može se opaziti i da su brojevi ipak nešto veći kada je riječ o mjerama zapošljavanja nego kod mjera samozapošljavanja. Svi navedeni rezultati potpuno su očekivani te se mogu objasniti činjenicom da većina mladih se ne smatra niti upoznatima s navedenim mjerama, što je već ranije utvrđeno, pa ih samim time nisu niti u mogućnosti koristiti, osobito kada je riječ o mjerama samozapošljavanja.
Sudionici su dali i svoje procjene u kojoj mjeri smatraju da se navedene mjere uspješno provode u njihovoj županiji.
Rezultati ukazuju na to da tek nešto više od 10% sudionika bi provedbi mjera zapošljavanja, samozapošljavanja i usavršavanja u svojoj županiji dalo ocjenu 4 ili 5, odnosno smatra da se one uspješno provode.
Međutim, rezultati postaju još zanimljiviji kada usporedimo odgovore koji su mladi dali ovisno o dijelu Hrvatske u kojemu žive. Naime, pokazalo se da najnegativniji stav o provedbi mjera u njihovoj županiji imaju mladi iz Slavonije, dok najpozitivniji stav imaju mladi iz Grada Zagreba i središnje Hrvatske. Takvi rezultati su i očekivani s obzirom na broj mladih koji svake godine iseljava upravo iz područja Slavonije te s obzirom na činjenicu da velik broj mladih iz svih dijelova Hrvatske doseljava upravo u Zagreb.
Kao što se na grafičkom prikazu može vidjeti, preko 83% sudionika ne zna što označava pojam „društveno poduzetništvo“. Premda se samo poznavanje jednog pojma, na prvi pogled, ne čini pretjerano bitnim, to ukazuje na vrlo ozbiljan društveni problem. Naime, očito je da većina mladih o poduzetništvu niti ne razmišlja, a samim time niti o mogućnostima samozapošljavanja i preuzimanje inicijative za pokretanje posla koji bi bio koristan za pojedinca, a posredno i za cijelo društvo.
Nakon toga, sudionici su, na skali od 1 do 5, procjenjivali u kojoj mjeri određene karakteristike radnog mjesta smatraju važnima. Na slici 10. prikazan je postotak onih koji su naveli kako im je određena karakteristika važna ili jako važna, to jest koji su odgovorili sa 4 ili 5.
Zanimljivo je da su sudionici, kao tri najvažnije karakteristike radnog mjesta, naveli prijateljsku i opuštenu radnu atmosferu, sigurnost radnog mjesta i dovoljno slobodnog vremena. To se može protumačiti na više načina. Jedno od mogućih objašnjenja je vezano uz određene pozitivne aspekte kulture u Hrvatskoj u kojoj se suradnja među ljudima i održavanje ravnoteže između obitelji i posla ipak više vrednuju od kompetitivnosti i karijerizma koji su dominantni u nekim državama.
Međutim, drugo objašnjenje ovakve pojave bi mogla biti i apatija među mladima u Hrvatskoj zbog koje su mladi sretni ako imaju bilo kakav siguran posao neovisno o nekim drugim kvalitetama samog posla. Treće moguće objašnjenje ovakvih rezultata bi mogla biti činjenica da su karakteristike posla koje su sudionici najviše vrednovali upravo one koje zadovoljavaju osnovne psihološke potrebe kao što su potreba za održavanjem bliskih odnosa, potreba za sigurnošću, potreba za autonomijom i neke opće egzistencijalne potrebe. U svakom slučaju, vjerojatno postoji čitav niz čimbenika koji su doveli do ovakvih rezultata.
Kada usporedimo prosječne rezultate žena i muškaraca, dolazimo do zanimljivih rezultata. Naime, muškarci kao najvažniju karakteristiku radnog mjesta istaknuli su prijateljsku i opuštenu radnu atmosferu, a žene sigurnost radnog mjesta.
Sudionici su odgovorili i na pitanja o tome smatraju li da osobe u njihovoj struci imaju mogućnost stalnog zaposlenja u Hrvatskoj te smatraju li da bi upisne kvote na studiju koji su oni završili ili koji studiraju trebalo povećati, smanjiti ili bi trebale ostati iste.
Iz grafičkih prikaza vidljivo je da većina sudionika smatra da bi upisne kvote trebale ostati iste ili da bi ih trebalo smanjiti. Može se pretpostaviti da je ovakvo mišljenje mladih posljedica visoke nezaposlenosti i nedostatka potrebe za novim radnicima u velikom broju zanimanja te zbog straha od nemogućnosti pronalaska posla ukoliko još veći broj radnika dođe na tržište rada. Je li takav strah opravdan ili nije svakako, između ostalog, ovisi o tome o kojem je zanimanju riječ te je, u svakom slučaju, tema za raspravu. Kada je riječ o tome kako mladi procjenjuju mogućnost stalnog zaposlenja u struci, rezultati variraju te su vrlo raznoliki. Velik broj mladih smatra da nemaju mogućnost stalnog zaposlenja, ali velik broj ih ima i drugačije mišljenje. Kada je riječ o pokrajini iz koje sudionici dolaze, mogućnost zapošljavanja u struci najnegativnije procjenjuju mladi iz Slavonije, a znatno pozitivnije mladi iz Dalmacije i Grada Zagreba.
Na kraju, sudionici su odgovorili i na pitanje bi li prihvatili posao izvan mjesta stanovanja i izvan Republike Hrvatske.
Iz priloženog sasvim jasno se može vidjeti, ne samo da bi većina mladih prihvatila radno mjesto izvan mjesta stanovanja, već bi gotovo pola njih prihvatilo posao i izvan Republike Hrvatske.
Ovakvi rezultati ne iznenađuju s obzirom na broj mladih koji svakodnevno napuštaju Hrvatsku. Međutim, oni su svakako i upozorenje svima nama da problem apatije i iseljavanja mladih shvatimo ozbiljno i da učinimo nešto kako bismo mladima vratili vjeru da i u svojoj domovini mogu pronaći sreću.
Na temelju rezultata istraživanja i rada po grupama mladi su izradili nacrt općih problema mladih, među kojima su u fokusu tri problema: dezinformiranost mladih o zapošljavanju i samozapošljavanju, opća nezainteresiranost za deficitarna zanimanja i nedovoljna svijest o društvenom poduzetništvu.
Na temelju iznesenih problema mladih pristupit će se izradi Nacionalne strategije za zapošljavanje i samozapošljavanje mladih u Republici Hrvatskoj.
U sklopu projekta Kompas slijede jednodnevne konferencije u sedam županija, a prva na redu je u Karlovcu 24. listopada 2019. gdje će sudionici imati prilike na temelju nacrta općih problema sudjelovati u kreiranju smjernica i mjera za Nacionalnu strategiju za zapošljavanje i samozapošljavanje mladih u RH.
Kažu da na mladima svijet ostaje, upravo zato projekt Kompas, želi s jedne strane potaknuti mlade na preuzimanje odgovornosti za svoju budućnost, a s druge strane potaknuti mlade vlastitim sudjelovanjem daju konstruktivne smjernice za Nacrt nove strategije za zapošljavanje i samozapošljavanje mladih u RH.
