Kineski znanstvenik He Jiankui s Južnog sveučilišta znanosti i tehnologije Kine u Šenženu krajem studenog prošle godine šokirao je svijet tvrdnjom da je sudjelovao u modificiranju genoma embrija prilikom postupka medicinski pomognute oplodnje kod sedam parova te su se u jednog para rodile genetski modificirane djevojčice čiji je slučaj He predstavio javno. Njegova objava uzrokovala je zgražanje u znanstvenim krugovima.
He se, uz umjetnu oplodnju, koristio metodom CRISPR-Cas9 koja djeluje kao molekularne “škare” koje mogu izrezivati i dodavati gene na genomu. Ova metoda već se upotrebljavala na ljudskim stanicama, ali na onima odraslog organizma, ne jednostaničnog embrija. Modificiranje embrija znači da će sve stanice ove djece imati tu izmjenu na genomu i da će se ona prenijeti na njihove potomke.
U ovom slučaju kineski znanstvenik tvrdi da se koristio navedenom metodom za modifikaciju gena u kojem je zapisan kod za proizvodnju proteina CCR5 (još zvanog CD195) koji se nalazi na bijelim krvnim stanicama (leukocitima) i kojim se virus humane imunodeficijencije (HIV) koristi kako bi zarazio stanicu s kojom dođe u kontakt. S obzirom na to da je primijećeno kako u pojedinih ljudi, većinom europskog podrijetla, nije došlo do infekcije jer je njihov gen za CCR5 promijenjen, He je iskoristio ovu metodu kako bi smanjio mogućnost da se djevojčice tijekom života zaraze HIV-om s obzirom na to da je otac djevojčica HIV pozitivna osoba. Bitno je naglasiti da je u normalnim okolnostima vjerojatnost da se djevojčice zaraze HIV-om od oca mala. Naime, taj se virus prenosi spolno ili krvlju, a ako je očeva terapija dobro regulirana, onda je vjerojatnost prijenosa gotovo nemoguća jer virus ne može preživjeti izvan tijela. Treba napomenuti da neki sojevi HIV-a ulaze u bijele krvne stanice pomoću drugih proteina što znači da djevojčice ni sada nisu u potpunosti zaštićene od HIV-a.
Većina znanstvenika smatra da metoda kojom se koristio nije još dovoljno sigurna za primjenu na ljudima i kako je djecu izložio nepotrebnom riziku genetske manipulacije pri kojoj su neki drugi geni također mogli biti izmijenjeni. He je izjavio da je nakon rađanja dviju djevojčica učinjeno genetsko sekvencioniranje i kako nisu primijećene anomalije u njihovu genomu. Činjenica je da je identitet dviju genetski modificiranih djevojčica trenutno nepoznat i nije potvrđeno da je ono što He tvrdi istinito jer na djevojčicama nije obavljeno neovisno genetsko testiranje.
Brojni svjetski priznati znanstvenici javno su izrazili nezadovoljstvo takvim postupcima nazvavši ih neprihvatljivim eksperimentom u kojem ni rizici ni koristi nisu još u potpunosti jasni. Sveučilište tvrdi kako nije imalo nikakvih saznanja o ovom eksperimentu i da on nije učinjen na sveučilištu. Više od stotinu kineskih znanstvenika iz područja biomedicine osudilo je ove radnje u kolektivnom iskazu te su naveli kako je to veliki udarac međunarodnom ugledu i razvoju kineske medicine.
Ovaj slučaj nedopustivog zadiranja u dostojanstvo i prava ljudske osobe čiji je genom promijenjen bez njenog pristanka otvorio je mnoga etička pitanja za koja se smatra da će u budućnosti biti neizbježna. Hoćemo li se koristiti genetskom modifikacijom samo kako bismo izbjegli bolest ili i za nešto više? Što će sve biti moguće modificirati? Tko će sve imati pristup genetskoj modifikaciji svoje djece? Hoće li ljudi modificirati svoju djecu kako bi ona bila inteligentnija, ljepša i većih atletskih sposobnosti? Hoće li to stvoriti novu kastu genetski superiornijih ljudi?
Na kraju, važno je reći da ne postoji gen za inteligenciju, ljepotu ili povećanu fizičku sposobnost, nego su te karakteristike određene mnogim genima i njihovim međudjelovanjem, a znanost još uvijek ne razumije te koncepte u potpunosti. Ipak, dobro je pripremiti se za događaje i pitanja koja nam predstoje.
Luka Lažeta
