Emocije su sastavni dio naše svakodnevnice i vjerne pratiteljice svega što nam se događa. Djeca ih rano počnu pokazivati, a šest osnovnih (strah, ljutnja, tuga, sreća, iznenađenje, gađenje) univerzalno se izražavaju kroz sve kulture.
Krajem 20. stoljeća pojavio se pojam emocionalne inteligencije i za razliku od klasično shvaćene inteligencije, odnosi se na nekognitivne sposobnosti, kompetencije i vještine koje utječu na sposobnost osobe da se nosi sa zahtjevima i pritiscima okoline na način da razumije svoje i vlastite emocije i sposobna ih je regulirati i izražavati. Pokazalo se kako su osobe visoke emocionalne inteligencije uspješnije u privatnom i poslovnom funkcioniranju. Također, emocionalna inteligencija je manjim dijelom genetski uvjetovana što znači da se ona može graditi i učiti čitav život.
Poslije obitelji, škola je prvo okruženje s kojim se djeca susreću i koje ih priprema za život. Osim obrazovne uloge, škola pomaže roditeljima odgajati djecu koja će biti odgovorni, kreativni, solidarni s drugima, hrabri mladi ljudi. Prenosi poželjne društvene vrijednosti, istovremeno potičući usvajanje socijalnih vještina i kompetencija.
Za mnogu djecu školski dani, uz knjige i njima mrsko učenje, obogaćeni su smijehom, šalama, bezbrižnošću. S druge strane, sastavni dio školske svakodnevnice su blaži ili teži oblici sukoba među učenicima. Istraživanje u sklopu BECAN projekta ističe kako je u Hrvatskoj 29,9 % djece izloženo nasilničkom ponašanju vršnjaka jednom ili više puta mjesečno, dok 21,3 % djece priznaje da su nasilni prema drugim vršnjacima.
Nasilje među djecom u školi, poznato još kao bullying, odnosi se na situacije u kojima jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemirava, napada, vrijeđa i isključuje iz igre ili aktivnosti drugo dijete koje se ne može obraniti. Dijete žrtva bullyinga može biti bilo tko i iz bilo kojeg razloga – dobrih/loših ocjena, boje kose, odjeće koje nosi, glazbe koju sluša.
Uzroci školskog nasilja su brojni i uključuju različite osobne karakteristike, iskustva u obitelji i društveno-kulturalne utjecaje. Istraživanja pokazuju kako određene osobine djeteta, obitelj i škola utječu na razvoj nasilnog ponašanja, najčešće kada se pojavljuju istovremeno u životu jednog djeteta. Uloga škole nije samo u interveniranju kada do sukoba dođe, već i u njegovoj pravovremenoj prevenciji.
Kakva je onda uloga emocija u svemu tome? Emocije ne možemo promijeniti, one su automatske reakcije, međutim važno je naglasiti kako se možemo učiti prepoznati ih i na taj način doći do njihovog razumijevanja koje nam omogućuje njihovo usmjeravanje, ali i bolje razumijevanje sebe i svijeta oko nas. Stoga je učenje djece emocionalnoj inteligenciji od rane dobi od izuzetne važnosti. Evo kako to možemo činiti:
- Za početak, ojačavanjem svijesti o samome sebi i vlastitim emocijama. Možemo pomoći djeci osvijestiti koje emocije imaju, zbog čega se tako osjećaju, koje su njihove prednosti, a koje slabosti. Na taj način bolje razumiju sebe, mogu imenovati emocije i povezuju ih s događajima.
- Sljedeće je nošenje s emocijama i upravljanje njima. Tako je djeci koja su naučena da je nasilje način rješavanja problema važno pomoći u tome da kada osjete frustraciju odaberu neki drugi način koji im dopušta da izraze svoje nezadovoljstvo, na adekvatan način.
- Također, motivacija/samomotivacija važno je područje emocionalne inteligencije. Poticanje kod djece postavljanje malih ciljeva i ustrajnosti za njihovim postizanjem uči ih strpljivosti i posvećenosti.
- Konačno, empatija i socijalne vještine omogućuju djeci uspješno funkcioniranje među svojim vršnjacima. Prepoznavanje potreba i stanja drugih oko sebe i odgovaranje na iste, dovodi do boljih odnosa s drugima, ali i veće osobno zadovoljstvo.
Okruženje koje potiče razvoj emocionalne inteligencije kod djece nosi sa sobom višestruke dobrobiti. Učimo li djecu prepoznati vlastite i tuđe osjećaje, damo im slobodu za njihovim izražavanjem, pomažemo u stvaranju zdravog i poticajnog okruženja koje stvara solidarnost i brigu jednih za druge.
Kate Tia Divizić
Ovaj je članak napisan u sklopu projekta #DostoJAnstvom_PROTIV_NASILJA koji je u suradnji sa Centrom Pričaj mi proveo Svjetski savez mladih Hrvatska.
Izvori:
Ajduković, M. (2012): Raširenost nasilja nad djecom u obitelji i među vršnjacima, Ljetopis socijalnih radova, 19 (1), 181-186.
Bajić, Zlatko; Povezanost emocionalne inteligencije i samopoštovanja učenika s emocijama i nasiljem doživljenim u školi 2013., diplomski rad, diplomski, Odjel za psihologiju, Zadar
Poliklinika grada Zagreba – kako razvijati emocionalnu inteligenciju djeteta
Poliklinika grada Zagreba – socijalna kompetencija
Hrabri telefon
