U sedamnaestoj epizodi ciklusa Poezija petkom s nama je Jacques Lučić (Vrbas, 1991.). Diplomirao je računarske nauke u Novom Sadu gdje trenutno radi kao programer, a kad ne programira, piše poeziju. Voli eksperimentirati povezujući matematiku i poeziju, kao i hrvatski i srpski jezik u svojim pjesmama. Priprema prvu zbirku u kojoj će naglasak biti na angažiranoj i haiku poeziji.
K tome, vezan je uz Japan jer ima crni pojas u Aikidu i japanskom mačevanju. Vezan je i uz Francusku, pa tako s francuskog prevodi različita djela. Draga mu je i odbojka, biciklizam, a ponajviše more…
L’art pour l’art
Danas su marketi mirisali na masline
Opijali me osoljenim obalama
Da tražim po policama kamp u Istri
Ne vernički, o ljubavi pjevati nemrem
Samo kamp prijatelja među policama
Tako bi noćima u vatri sa njima
Bezimeno na arganovom ulju
Od nepostojeće prošlosti i budućnosti
Za veganske večere pravio prženice
Ratni veterani avantura autostopa
Pešadijo moja na cestama trave
Prijatelji ptice hajdemo na more
To krilatim pesmama u pismu pišem
Mladi danas mnogo više znaju
O tai chiu sve o feng shuiu
Tai chi ne zna poslati pismo
Feng shui ne zna
Još manje diploma programera
Koristi mi kao podmetač
Pismo se treba potpisati šifrom
A u drugoj koverti poslati njeno
Razrešenje – l’art pour l’art
Video sam je na katamaranu za Cres
Izgledala je kao da se zove Katarina
Markica Kolumbova iskrcavanja iz 1869.
Otpušimo sinuse i kotangense
Dovoljno je duboko zaroniti u more
Ili se pak pokriti peškirom
Nad zdjelicom zelenoga čaja
I kampovati u mašti Medulina
Gledati kako nepravilni orijentalni taktovi
Pobuđeni slučajnim poznanstvima
Ostavljaju pseće dlake po farmericama
I imaju čudne percepcije prostora u snovima
mimladi.hr
