Znate li što je kamatni paritet? Zamislite da želite kupiti državne obveznice neke zemlje. Radi jednostavnosti, pretpostavit ćemo da birate samo između Njemačke i SAD-a te da vam je kao investitoru bitno samo kakav će biti povrat na vašu obveznicu s rokom dospijeća.
Ne morate biti ekonomist da biste zaključili da ćete radije kupiti obveznicu koja nosi veći prinos. Pretpostavimo da je u ovom slučaju prinos na američke obveznice veći od prinosa na njemačke obveznice. Znači li to da ćete investirati sav svoj novac u američke obveznice? Ne baš! Naime, ako je vaša obveznica jednogodišnja, država će vam isplati puni iznos tek nakon godinu dana, no ono što vi ne znate jest kakav će biti realan tečaj sljedeće godine, odnosno hoće li vaša kupovna moć sljedeće godine biti zbilja tolika da vam se sada isplati investirati u američke obveznice. Zbog te neizvjesnosti investitori često slažu portfelj koji uključuje raznoliku financijsku imovinu, koju odabiru, pojednostavljeno rečeno, upravo na temelju očekivanja i rizika koji im donosi prinos.
Primijetite da ovdje postoje riječi koje savršeno razumijete i bez ovog ekonomskog konteksta, a takvi su i pojmovi rizik , očekivanja i prinos. Vaše svakodnevne mikro investicije se baziraju upravo na očekivanjima te riziku. Ako se dvoumite između dvije knjige u knjižari i riskirate te kupite onu skuplju očekujete da ćete u njoj više uživati i da će vam to na kraju ipak donijeti veći prinos u znanju ili pak samom uživanju u čitanju knjige. Međutim, ljudi su ipak malo kompleksnija bića. Ponekad ulažemo u stvari, projekte, ljude, iako znamo da će ‘prihod’ izostati. Činimo li to jer smo po svojoj naravi milostivi i velikodušni ili ipak nešto očekujemo? Čak i ako znate da nešto u što ulažete će vam donijeti vrlo malen ili gotovo nikakav financijski ili satisfakcijski prihod, ipak očekujete da će vaša nagrada stići po nekoj drugoj liniji, u nekom drugom obliku. Razlog tome nije naša sebičnost, već puka egzistencijalna zabrinutost. Iako su čovjekove životne potrebe primarno fiziološke (potreba za vodom, hranom, zrakom, spavanjem), čovjek također ima potrebu biti siguran, voljen, poštovan, ima potrebu za samoostvarivanjem i samonadmašivanjem.
Čovjek nije zabrinut samo za svoj fizički život, već i za svoj društveni te duhovni život. Kad namiri svoje biološke potrebe, njegova zabrinutost ne prestaje. Zbog toga ulažemo u obrazovanje, karijeru, skupljamo informacije, nastojimo komunicirati s ljudima, bolje ih upoznati, steći prijatelje, intelektualno i duhovno narasti. Jednostavno rečeno, investiramo i ovaj puta je očekivani ‘prinos’ uzvišeniji. On se očituje na nivou osjećaja, unutarnjeg zadovoljstva, spoznaje da smo prihvaćeni i voljeni. Također, primijetite da kod takvog ‘investiranja’ riskirate biti povrijeđeni, riskirate da će razumijevanje koje tražite izostati.
Taman kad mislite da ste umirili svoje egzistencijalne strahove, oni se opet pojave. Svjesni ste da vaš zemaljski život neće trajati vječno i vaša posljednja investicija bit će sjećanje na vas. Svatko želi spasiti nešto od zaborava i prolaznosti, utaboriti se u nečijem sjećanju, u nečijim mislima, možda se javi čak i navezanost, tako da osjetimo da se bez nas ne može, da nas netko treba, da moramo živjeti, da ćemo ostati tu čak i kad nas više ne bude.
U filmu Društvo mrtvih pjesnika, glavni lik sažima naše investicije u vrlo jednostavne ali duboke rečenice:
„Ne čitamo i ne pišemo poeziju zato što je to slatko. Čitamo i pišemo poeziju zato što smo dio ljudske rase. A ljudska rasa je ispunjena strašću. Medicina, pravo, biznis, inženjerstvo, to su sve plemenite aktivnosti potrebne za održavanje života. Ali poezija, ljepota, romantika, ljubav… zbog njih živimo.“
Iako smo u mjesecu knjige pa time i poezije, ovdje se ‘poezija’ odnosi na ono što radimo s posebnim zadovoljstvom, strašću, zaboravljajući na nepredvidivost i visoku rizičnost, prepuštajući se trenutku stvaranja i onome što stvaramo. Ustrajte u svojim obvezama i poslovima, u svojim ulaganjima u edukaciju, u učenje novih jezika, ustrajte u stvarima koje vam donose svakodnevni prinos, ali znajte da će vaše srce očekivati da ponekad i riskirate. U tom trenutku „pišite poeziju“.
Tea Jurinčić
