U petak 28. svibnja 2021. u 17 sati, u sklopu događaja “Prouči, razluči, odluči!”, u organizaciji Svjetskoga saveza mladih Hrvatska (dalje: SSMH), održana je online panel rasprava. Tema rasprave bio je informirani pristanak.
Događaj, kojim je SSMH nastojao potaknuti konstruktivnu raspravu o temi nedovoljno prepoznate važnosti, bio je dostupan putem Facebook stranice “World Youth Alliance Hrvatska” te YouTube kanala “Svjetski Savez Mladih Hrvatska”. Cijeli panel možete pogledati u nastavku.
Na panel raspravi su govorili prof. dr. sc. Ana Borovečki s Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Dan Đaković s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti te doc. dr. sc. Blanka Kačer s Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Raspravu je moderirala Marija Vujeva, volonterka SSMH, koja je u uvodnome dijelu podsjetila kako SSMH kroz aktivan rad nastoji stvoriti poticajno okruženje za cjeloviti razvoj ljudske osobe i omogućiti formaciju mladih u intelektualnom, psihološkom, društvenom i duhovnom aspektu te ih osnažiti za preuzimanje odgovornosti i izgradnju civilizacije u skladu s temeljnim ljudskim vrijednostima.
Liječnik i pacijent u prosjeku imaju tek 7 minuta za priopćenje informacija, pregled i dijagnozu
Docentica Kačer uvodno je naglasila da u prilog važnosti instituta informiranog pristanka dovoljno govori činjenica da je dio brojnih međunarodnih akata. Kamen temeljac samoga instituta predstavlja Nirnberški kodeks, a u Hrvatskoj ga uređuje Zakon o zaštiti prava pacijenata, koji taksativno propisuje informacije o kojima pacijent ima pravo u potpunosti biti obaviješten. Docentica je tomu dodala kako smatra da zakonskoj definiciji nedostaje zahtjev pravodobnosti informiranja, napomenuvši kako prema istraživanjima liječnik i pacijent u prosjeku imaju tek 7 minuta za priopćenje informacija, pregled i eventualno uspostavljanje dijagnoze, što je nedostatno. Iako maloljetnici prema hrvatskome zakonu ne mogu dati pristanak na liječenje, bilo koje vrste, bez odobrenja zakonskoga zastupnika ili skrbnika, osim kada je riječ o hitnim slučajevima, takvo je uređenje u suprotnosti s Deklaracijom o pravima djeteta na zdravstvenu zaštitu. Docentica je na primjerima objasnila kako liječnik zbog povrede prava na informirani pristanak može odgovarati stegovno, imovinski, prekršajno, ali i kazneno.
Informirani pristanak je proces razmjene informacija između pacijenta i liječnika
Profesorica Borovečki u uvodu je razjasnila kako postoje dvije vrste pristanka – pristanak u kliničkoj praksi i pristanak u istraživanjima te upozorila kako informirani pristanak nije, kako se to obično shvaća, papir kojega pacijent potpisuje, već proces razmjene informacija između pacijenta i liječnika koji završava potpisanim formularom. Profesorica je naglasila kako pacijentu u tom procesu sve prednosti i rizici određenoga terapijskog postupka odnosno istraživanja moraju biti jasno objašnjeni, tim više što istraživanja pokazuju da pacijenti, nakon priopćenja informacija koje je teže razumjeti i upita jesu li ih razumjeli, u znak potvrde kimaju glavom, iako sadržaj danih informacija nisu razumjeli. Na pitanje anticipiranoga odlučivanja, profesorica je rekla da “U Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih zemalja, institut anticipiranoga odlučivanja nije uređen, osim u Zakonu o transplantaciji organa prema kojemu osoba koja ne želi biti donor, tu želju mora pismeno izraziti.”
Profesorica Borovečki odnos liječnika i pacijenta u Hrvatskoj ocijenila je kao onaj koji nije idealan, međutim ni paternalistički, kako se inače pretpostavlja, dodavši da se može reći da se taj odnos s vremenom poboljšava.
Osjećaj povjerenja ključan je u odnosu liječnika i pacijenta
Filozof Đaković u uvodu je rekao kako je doprinos filozofije ovakvim raspravama postavljanje pitanja i nuđenje perspektive, a osjećaj povjerenja označio je ključnim u odnosu liječnika i pacijenta. Filozof Đaković drži da nepoštivanje izbora osobe ne mora nužno značiti nepoštivanje osobe, dodavši da matematički precizan odgovor nije moguć jer odgovor ovisi o samome slučaju: “Kada roditelji ne poštuju izbor djeteta jer smatraju da je on u potpunosti neadekvatan, to ne znači da oni ne poštuju dijete kao osobu, a dijete je neupitno osoba s vlastitom savjesti.” Glede anticipiranoga odlučivanja, filozof Đaković zaključio kako prekid života kroz eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo nikada nije moralno opravdan, neovisno o tome što je osoba želju za takvim prekidom života izrazila u anticipiranoj naredbi: “Zakon takav čin može učiniti legalnim, ali ne i moralno opravdanim.”
Kod odlučivanja u slučajevima pružanja kirurške medicinske skrbi pacijentu koji je Jehovin svjedok, u kojima slobode pacijenta dolaze u sukob s obvezama liječnika, Đaković slobodu savjesti i slobodu vjeroispovijesti pacijenta smatra imperativima. Dodao je kako tu, međutim, dolazimo do pat pozicije, bez obzira na zakonsko uređenje, jer u sukobu su zapravo dvije savjesti – savjest pacijenta kojemu religijska uvjerenja ne dopuštaju nešto i savjest liječnika koja mu kaže da ne smije dopustiti iskrvarenje pacijenta do smrti.
Panelisti su se složili kako odnos liječnika i pacijenta treba biti partnerski, otvoren i odnos povjerenja, dodavši kako je vrlina poniznosti na obje strane itekako potreban element.
Svjetski savez mladih Hrvatska
