Deklaracija o obitelji[note]Deklaracija o obitelji napisana je na desetu obljetnicu Međunarodne godine obitelji i činila je ključan dio biciklijade Europe4Family i svečanosti održanih za tu prigodu.[/note] Svjetskog saveza mladih ističe obitelj kao temeljnu jedinicu društva i mjesto formiranja slobodnih i odgovornih građana. Obitelj mora biti čuvana i njegovana u kulturi i pravosuđu kako bi se omogućio razvoj slobodnog društva u kojemu vlada pravda. Također, unutar deklaracije navodi se kako je obitelj škola čovječnosti jer se unutar obitelji može iskusiti bezuvjetna i trajna ljubav te se na taj način svaki član uči biti odgovoran, predan i nesebičan. Obitelj kao takva stvara nove ljude koji će kasnije djelovati u ovome svijetu te je neizmjerno bitno učiti ih pravim i istinskim životnim vrijednostima.
Kako Tenzin Gyatso, aktualni dalaj lama, navodi: „Budući da svi mi dijelimo ovaj mali planet Zemlju, moramo naučiti živjeti u skladu i miru jedni s drugima i s prirodom.“, ističući time da je ovo potreba, a ne samo puki san. Ovaj citat preuzet je iz Dalaj Laminog teksta koji nosi naziv „Naša globalna obitelj“, a autor je vođen idejom kako smo u suštini svi mi ljudska bića, to je ono što nas veže jedne za druge, a samim time nam omogućuje da se razumijemo i da razvijemo bliskost. Ovime nas želi uputiti na to da smo međusobno svi povezani, iako toga nismo uvijek svjesni. Na tragu ovoga nailazimo na pojam „globalne obitelji“ čime se želi naglasiti kako smo mi danas svi jedna obitelj te da čak i ono što se događa na drugom kraju svijeta može utjecati na nas. Mislim da je najbolji primjer toga današnja izbjeglička kriza. Upravo ovo treba biti pravi pokazatelj zašto je bitno da razumijemo da smo u biti svi jednaka ljudska bića koja osjećaju sreću i pokušavaju izbjeći patnju jer se na taj način razvija osjećaj ljubavi i suosjećanja. Isto tako, ovo je ključno ako želimo preživjeti u današnjem svijetu.
Kad bismo slijedili samo svoje interese i time ne bismo obraćali pažnju na druge, povrijedili bismo ih, no naštetili bismo i sami sebi. Stoga, prema Dalaj Lami, neophodno je razviti osjećaj opće odgovornosti, a na to se nadovezuje i briga pojedinca za opće dobro. Da bi ljudski napredak bio moguć, ali i da bi se osigurala ljudska sreća potreban je materijalni razvoj, ali i onaj unutarnji. Ne treba se previše osvrtati na sam materijalni razvoj jer je to samo po sebi shvatljivo. Nasuprot tome stoji unutarnji razvoj iliti duhovni razvoj, koji u obliku termina i nije toliko stran ljudima koliko u praksi. Ovime ne pridajem veću važnost jednom ili drugom obliku jer kako i sam Lama navodi: „Smatram da su oboje bitni i da se moraju razvijati jedno uz drugo da bi postigli dobru ravnotežu.“ Nadovezujući se na ovo, ističe: „Stranci uvijek opisuju Tibetance kao sretne i vesele ljude. Ovo je dio našeg nacionalnog karaktera, izgrađenog kulturološkim i religijskim vrijednostima koje naglašavaju važnost duševnog mira kroz generacije ljubavi i dobrote prema svim drugim živim i osjećajnim bićima, kako ljudima, tako i životinjama.“ Iz ove perspektive cjelokupna priča poprima spiritualni kontekst, no to ne znači da je daleko od realnog svijeta.
Pojedinac se kroz obitelj izgrađuje kao ljudsko biće. Osim što kroz odrastanje tom biću treba usađivati prave životne vrijednosti, također ga treba učiti da sve polazi od njega samoga. Ovime se ponovno želim pozvati na Dalaj Lamu kako bih mogla raščlaniti izneseno, naime; „Unutarnji mir je ključ: ako imate unutarnji mir, vanjski problemi ne pogađaju vaš duboki osjećaj mira i spokoja. U takvom stanju uma, možete se nositi s raznim situacijama smireno i razumno, zadržavajući svoju unutarnju sreću. To je vrlo važno. Bez ovog unutarnjeg mira, bez obzira kako ugodan vaš život bio u materijalnom smislu, i dalje možete biti zabrinuti, uznemireni ili nesretni zbog drugih okolnosti.“ Ovo bi značilo da kada imamo unutarnji mir, kada smo zadovoljni sami sobom, onda smo u miru i s drugima oko nas.
Kao što je u spomenutim tekstovima naglašavano kako upravo mi sami trebamo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu, tako se i koncept unutarnjeg mira nadovezuje na to. Također, da bismo nešto mijenjali na bolje, potrebno je razumjeti društvo i svijet u kojem živimo. A da bismo ga razumjeli, potrebno je kroz cijeli proces odrastanja usmjeriti se na prave vrijednosti, davati im prednost, isticati ih, širiti ih te primjenjivati u svakodnevnom životu. I na kraju svega, čemu sve ovo i zašto je bitno razvijati opću odgovornost: „Kada osjećamo ljubav i dobrotu prema drugima, ne samo da se drugi osjećaju voljeni i zaštićeni, nego to i nama pomaže da izgradimo unutarnju sreću i mir… Ono što je važno je to da svatko od nas ulaže iskreni napor da bismo našu odgovornost jednih prema drugima, kao i prema prirodi u kojoj živimo, shvatili ozbiljno.“
Monika Ivanović
