Nakon stanja sve veće kolektivne depresije i apatije, koja je predugo vladala javnim prostorom u Hrvatskoj, dogodio se uzlet kolektivne svijesti, naboja i sveopćeg oduševljenja zbog simbola zajedništva u Hrvatskoj – naše nogometne reprezentacije i njenog najvećeg uspjeha od kad je neovisne Hrvatske.
Kako je uopće moguće da nakon problema i teškog prolaza kvalifikacija odjednom ova skupina sjajnih pojedinaca postane momčad, kompaktna, jedinstvena, gdje suigrači ginu jedni za drugoga i kreću se organizirano i uporno više i bolje od svih drugih sudionika prvenstva? Kako je to postala momčad s najjačim karakterom i najdebljim živcima od svih suparnika? Umjesto apatije, na ulicama Hrvatske probudio se ponos i zanos, Hrvatska je postala „ponosna i lijepa“, jer je predstavljaju „sinovi vrli“, koji ginu jedni za drugog na terenu i prava su klapa izvan njega.
„Pokazali smo pravu snagu i dostojanstveno odigrali prvenstvo. Kako smo bili dostojanstveni u pobjedama, tako trebamo i u porazu”, naglasio je Zlatko Dalić nakon osvajanja drugog mjesta na svjetskom prvenstvu, gdje je našu reprezentaciju samo poneki, ali važan detalj, zaustavio u pohodu na zlato. Jedinstvo, požrtvovnost, izvrsnost, poniznost, borbenost do posljednje kapi znoja neke su od osobina koje je naša momčad iskazala na putu do finala i u samom finalu ovog prvenstva.
Komentatori jedinstveni
Ostaje pitanje, dok još slavimo i dok se još nisu slegle emocije zbog jednog od najvećih, ako ne i najvećeg uspjeha hrvatskog sporta. Kako naučiti iz ovog uspjeha? Kako ga preslikati na što više drugih područja?
„U mješavini objektivne korupcije koja obeshrabruje, i vlastitoga malodušja koje traži alibi za pasivnost, ljudi se odveć lako povuku u sebe, prihvate neku fatalističku sudbinu koju pravdaju klišejima. Tako nestaje hrabrost, poduzetnički i pobjednički duh koji je sada nakratko probuđen.“ -Šonje
Izvrsne komentare ponudili su, redom, Velimir Šonje, Ivo Džeba i Branimir Perković.
Velimir Šonje je ponudio detaljan prikaz nedostatka meritokracije u našem društvu, klijentelizma, nepotizma i korupcije, koji nagrizaju volju većine stanovnika da se bori protiv takvog sustava, ali i vjeru da se može uspjeti radom, zalaganjem, težnjom za izvrsnošću, poštenjem i požrtvovnošću, a ne koristeći se vezama i po podobnosti. A ove pozitivne osobine su upravo ono što je reprezentaciju dovelo (skoro) na vrh svijeta. Kako preslikati ovaj uspjeh u društvo, a ne dopustiti da „hrabrost, poduzetnički i pobjednički duh“ iščeznu tako brzo kao što su se probudili?
Uz bolju radnu etiku i težnju prema izvrsnosti, borbu protiv klijentelizma i korupcije, Šonje je istaknuo da društvo „…možemo urediti tako da pobjeđuju najradišniji i najuporniji, uz jednaka pravila igre za sve. Kao na ovom prvenstvu“. Uz jednaka pravila igre za sve, zasigurno dolazi do meritokracije te do transparentnog tržišnog natjecanja.
„Političar bez rezultata može mudrovati, okrivljavati druge, prikazivati se kao mučenik koji je spasio da stvari ne budu sto puta gore, no Goran je ili nadigrao protivnika ili nije. Loptica je pala unutar terena ili nije. Sportaše kojima je nakon poraza kriv netko drugi, nitko ne sluša predugo.“ – Džeba
Također, Ivo Džeba je podsjetio na važnost, osim objektivnih rezultata, također i momčadske igre u svakodnevnom životu, na međusobno uvažavanje i poštivanje tuđeg rada. Zbog toga Džeba predlaže da ljude koji dijele s vama svakodnevni život, prijatelja pred velikom odlukom pokušate vidjeti kao Rakitića koji puca odlučujući penal, a blagajnicu pred kraj radnog vremena kao Vidu koji u zadnjoj minuti produžetka juri nazad u obranu.
„Ako bismo ljubav i podršku koju osjećamo prema reprezentaciji uspjeli zadržati i preusmjeriti prema svima onima koji igraju u ovoj momčadi od četiri milijuna, podjednak rezultat zasigurno ne bi izostao“ kaže Džeba.
„Natjecali su se s cijelim svijetom i nisu se zatvorili u Hrvatsku u strahu od konkurencije. Sve što su ostvarili, zaslužili su svojim radom i upornošću. Radili su ono što najbolje znaju i miješali suradnju i natjecanje na svačiju korist.“ – Perković
Branimir Perković je pedantno analizirao pozitivan utjecaj uspjeha naše reprezentacije na demografiju, ekonomiju, ali i društvenu klimu. Osim što je dokazan pozitivan utjecaj sportskih uspjeha na demografiju zemlje, promocija koju smo dobili ovim uspjehom, koji je odjeknuo diljem svijeta, imat će pozitivan utjecaj na turizam.
Osim toga, važna dimenzija uspjeha je i buđenje vjere da se može, koja nedostaje mnogima u Hrvatskoj.
„Možemo vjerovati u sami sebe, u svoju sposobnost da prevladamo teškoće, vjerujemo u bolje sutra, vjerujemo u to da se trud isplati, vjerujemo da možemo biti bolji, da možemo napredovati, vjerujemo da netko treba biti uspješan zbog prirode svog karaktera i sposobnosti a ne „veza“ – Ističe Perković.
Zajedno možemo sve
Čitajući komentare, koji govore u jedan glas za izvrsnost, dostojanstvo i požrtvovnost, za suradnju Hrvatske u domovini i dijaspori (koje je reprezentacija ogledni primjer), za meritokraciju i transparentan rad za opće dobro, čovjek se zapita zašto se ne možemo ujediniti oko ključnih pitanja i biti uspješni kao na sportskim borilištima, zajedno s nogometašima, odbojkašicama, vaterpolistima, bacačicama koplja i diska…
Postoje mnogi razlozi zašto smo razjedinjeni oko toga kojim smjerom i kako oblikovati društvo. Ali najbolji razlozi zašto možemo i moramo zajedno riješiti izazove koji su pred nama i načini kako to učiniti demonstrirani su kroz ovaj turnir, od strane naših sportskih heroja, Vatrenih. Kako to učiniti? Kroz dostojanstvo, poniznost, požrtvovnost, jedinstvo, vjeru i ljubav. Pa, dragi Vatreni, izvrsni, hvala vam na buđenju i dobro došli kući!
mimladi.hr
