U ovotjednom pregledu vijesti iz bioetike donosimo nove vijesti vezane uz referendum o eutanaziji u Novom Zelandu, japanskom letećem automobilu, tehnologiji CRISPR, rastu zahtjeva za umiranjem u Viktoriji te umiranju na Facebooku.
1. Referendum o eutanaziji u Novom Zelandu (3)
(Stuff) Referendum o eutanaziji koji će se u Novom Zelandu održati 17. listopada 2020. godine odlučit će se treba li Zakon o izboru kraja života iz 2019. godine stupiti na snagu. Ovih dana se u Novom Zelandu raspravlja oko (ne)adekvatnosti Zakona o izboru kraja života za kojeg dio javnosti upozorava o potencijalnim manjkavostima i nejasnoćama koje stvaraju neprihvatljive rizike za ugroženu skupinu osoba na kraju života.
Jedan od primjera manjkavosti Zakona jest nedostatak smislene zaštite protiv prisile u Zakonu. Studenti prava uče o situacijama u kojima su ranjive osobe na kraju života prisiljene donositi odluke protiv svoje volje ili svoje bolje prosudbe. Pritisci takve vrste mogu nositi različite pravne oznake, uključujući pojmove kao što su „neprimjeren utjecaj“ i „ekonomska prisila“. Zakon ne štiti osobe koje su na kraju života „maltretirane” i prisiljene raditi stvari koje zapravo ne žele raditi.
Prema predloženom Zakonu, liječnici su obvezni ohrabriti osobu koja traži pomoć pri umiranju da razgovara o svojoj želji s obitelji, prijateljima i savjetnicima. Međutim, liječnici također moraju osigurati da osoba zna kako nije obvezna razgovarati ni s kim o svojoj želji.
Također, liječnici moraju „dati sve od sebe” kako bi osigurali da osoba izražava svoju želju bez pritiska putem savjetovanja s drugim zdravstvenim djelatnicima, koji su u redovnom kontaktu s osobom koja traži pomoć pri umiranju, i s članovima obitelji osobe koja traži pomoć pri umiranju “koju je ta osoba odobrila”.
No, Zakon ne predviđa situaciju u kojoj ne postoje drugi zdravstveni djelatnici koji su u redovnom kontaktu s osobom koja traži pomoć pri umiranju ili situaciju u kojoj drugi zdravstveni djelatnici ne znaju ništa o obiteljskoj situaciji. Također, manjkavost Zakona je u tome što dužnost razgovora s članovima obitelji izričito ograničava na osobe koje je osoba koja traži pomoć pri umiranju „odobrila”.
Osim toga, tijekom cijelog postupka zahtjeva za pomoć pri umiranju nitko ne mora pitati osobu koja traži pomoć pri umiranju nalazi li se pod pritiskom da podnese taj zahtjev ili traži pomoć pri umiranju kako bi se oslobodili ili pomogli članovi obitelji. Također, Zakon ne predviđa preduvjet zbog kojeg bi bilo koji zdravstveni djelatnik u bilo kojoj fazi zahtjeva za pomoć pri umiranju mogao zatražiti od osobe koja traži pomoć pri umiranju informaciju o tome da li joj je netko drugi predložio da uputi taj zahtjev i, ako jest, ima li ta druga osoba ikakvu korist ako je ishod zahtjeva pozitivan.
2. Japanski “leteći automobil” lebdi nebom
(Techxplore) Desetljećima star san o vožnji automobilom po nebu postaje sve manje iluzoran. Japanska tvrtka SkyDrive Inc. predstavila je projekt “letećih automobila” zahvaljujući skromnom testnom letu s jednom osobom u “letećem automobilu”.
U videozapisu prikazanom novinarima, izum koji je izgledao poput uglađenog motocikla s propelerima podigao se nekoliko metara od tla i lebdio u umreženom području četiri minute.
“Leteći automobil” za sada može letjeti 5 do 10 minuta, a za razliku od zrakoplova i helikoptera, vertikalno polijetanje i slijetanje nude mogućnost brzog osobnog putovanja od točke do točke.
3. CRISPR tehnologija za uređivanje gena u embrijima je prerizična
(Nature) Uređivanje gena u ljudskim embrijima moglo bi jednog dana spriječiti prenošenje nekih ozbiljnih genetskih poremećaja – ali za sada je tehnika previše rizična da bi se koristila u embrijima predodređenim za implantaciju, prema međunarodnoj komisiji koju čine Nacionalna medicinska akademija, Nacionalna akademija znanosti, Kraljevsko društvo. Pa čak i kad bi tehnologija bila razvijena, u početku bi se mogla primjenjivati samo u uskom nizu okolnosti.
4. Velik rast zahtjeva za umiranjem bolesnih građana Viktorije
(The Age) Otkako je 2019. godine u Viktoriji uveden Zakon o umiranju, izdana je 231 dozvola za smrt, utvrđeno je u novom izvješću Odbora za dobrovoljno potpomognuto samoubojstvo koji je analizirao prvu godinu Zakona.
Premijer Viktorije, Daniel Andrews, je predvidio kako će zahvaljujući navedenom zakonu umrijeti samo desetak osoba. Prije godinu dana rekao je medijima: “Na temelju inozemnih iskustava, u prvih 12 mjeseci očekujemo desetak ljudi koji će pristupiti dobrovoljnom umiranju.” Taj bi se broj stabilizirao na oko 100 ili 150 ljudi godišnje.
Deset puta više od očekivanog broj osoba je u prvoj godini odlučilo okončati život prema tamošnjem zakonodavstvu, te su smrtonosni lijekovi, koje je sankcionirala državna vlada, upotrijebljeni za okončanje života 124 bolesnih građana Viktorije u 12 mjeseci otkako je u lipnju 2019. godine na snagu stupio državni Zakon o eutanaziji.
Prema navedenom izvješću, podnositelji zahtjeva za umiranje bili su u dobi između 32 i 100 godina, s prosječnom starošću od 71 godine. Nepodnošljiva bol nije bila glavni čimbenik među razlozima zbog kojih se traži zahtjev za umiranje.
5. Francuz umiranje prenosi na Facebooku
(Večernji list) Francuz koji boluje od neizlječive bolesti u noći s petka na subotu prestao je uzimati lijekove, hranu i vodu pošto mu je predsjednik Emmanuel Macron odbio molbu za potpomognuto samoubojstvo, a umiranje će izravno prenosi na Facebooku.
“Počinje put oslobođenja i vjerujte mi, sretan sam”, izjavio je Alain Cocq (57), na svojoj Facebook stranici nešto iza ponoći u subotu.
Predsjednik Macron odbio je Cocqu molbu za potpomognuto samoubojstvo. Zakon Claeys-Léonetti iz 2016., dopušta duboku sedaciju, ali samo osobama kojima liječnici predviđaju smrtni ishod u kratkom roku. No Cocq, koji za sebe kaže da je “u terminalnoj fazi već 34 godine” jer boluje od vrlo bolne degenerativne bolesti, ne može dokazati da mu se brzo bliži kraj.
