„ChatGPT je napredni računalni sustav umjetne inteligencije koji razumije i generira ljudski jezik, razvijen od strane OpenAI-a, s ciljem da razgovara, objašnjava, pomaže u rješavanju problema i stvara tekstualni sadržaj na prirodan način.“
Navedena definicija citirana je direktno od samog ChatGPT-a koji je pružio definiciju samoga sebe te naveo neke od stvari koje je sposoban činiti. Zasigurno bismo kao ljudi drugačije definirali istog, no želja mi je istaknuti upravo ovu definiciju.
Osim definicije upitala sam računalni sustav što je sve kadar činiti, a odgovor je bio sljedeći: „razgovara, odgovara na pitanja, piše tekstove, sažima sadržaj, prevodi tekstove, objašnjava pojmove, daje ideje, pomaže u pisanju koda, stvara kreativni sadržaj, organizira informacije, analizira tekstove ili podatke, simulira razgovore i uloge…“ Spomenute radnje nisu jedine za koje je kreiran ovaj računalni sustav što nas dovodi do mnogih problema poradi prestanka istraživačkog rada, truda i grešaka koje smo mi ljudi sami činili. Uslijed užurbanog načina života, mišljenja i sve žustrije potrebe za stvaranjem, rijetki su oni koji samostalno istražuju i bivaju spremni ići težim i sporijim putem.
Danas nam je sve dano i informacije su dostupne odmah što nas čini masom koja na svaku problematiku vrijednu istraživanja upita ChatGPT za mišljenje i informaciju. Shodno tomu bivamo sve više privrženi virtualnosti, a sve manje papiru. Koliko god bio briljantan sustav umjetne inteligencije, ChatGPT nas koči pri osobnom rastu i razvoju. A najveća problematika slijedi tek kroz nekoliko desetljeća jer se na djeci više ne radi kao što se nekad radilo. Sve im je odmah dano i dostupno bez potrebe za istraživanjem, čitanjem, maštanjem, stvaranjem, kreiranjem i sl. U toj situaciji otvaraju se mnoga pitanja, za mnogo promišljanja i umovanja o budućnosti, kao i o sadašnjosti.
Što je to zapravo ChatGPT?
Što je to zapravo ChatGPT? Kada su ljudi odlučili prestat biti istraživači? Kako si dopuštamo da umjetna inteligencija misli umjesto nas? Znamo li posljedice uvažavanja mišljenja umjetne inteligencije na mjesto ljudi? Je li napredni računalni sustav umjetne inteligencije relevantan za rješavanje ljudskih problematičnih situacija? Može li ChatGPT zamijeniti ljude u mislima? Zbog čega smo odustali od dječje mašte? Od kada se djecu više ne uči misliti? Kako to da djeca više nisu znatiželjna? Iz kojeg razloga se ne potiče kreativnost i snalažljivost?
Današnjoj djeci maštanje postaje sve izazovnije. Čak je lakše naučiti gradivo nego smisliti pjesmicu, bajku, pričicu, strip, igrokaz i sl. Potaknuta radom kao vjeroučiteljica u jednoj osnovnoj školi, kao i mnogi, uvidjela sam goruću problematiku s kojom se kao nastavnici nosimo, a tiče se upravo budućnosti djece time i svih nas. Problematika je to koja će se najviše odraziti u budućnosti, ali događa se već u sadašnjosti, događa se danas.
Današnja djeca odrastaju uz tehnologiju koja je za njih normalna i implementirana u svakodnevni život te bez koje bi se teško snašli. Teško je prihvatiti vrijeme velikih i iznimno brzih promjena jer smo generacije koje su odrasle uz maštanje i igru u pijesku, kada su djeca bila zbilja djeca. Takve promjene su se uvijek događale, ali nikada nisu tako brzo dolazile i obuhvaćale sve generacije bez iznimke. Kao ni imale utjecaj u toliko velikoj mjeri.
Naš zadatak je živjeti u vremenu u kojemu se nalazimo na najbolji način na koji umijemo i možemo jer svako novo vrijeme donosi teške prekretnice. No, o ljudima kao nositeljima društva ovisi u kojem smjeru će se promjene razvijati i hoće li biti pozitivne ili negativne. Na tebi je da budeš primjer ljudskosti i očovječuješ ljude oko sebe kako bismo sačuvali čovještvo i djetinjstvo, kao i maštovitost, kreativnost, znatiželju te istraživački duh djece.
Tekst: Gabrijela Bubalović
