Dragi prijatelji, zadovoljstvo mi je obavijestiti vas kako je i ove godine Agencija za elektroničke medije odlučila poduprijeti portal Mimladi te financirati seriju tekstova o mladima u Republici Hrvatskoj. Tema kojoj ću ove godine posvetiti pažnju jest iseljavanje mladih iz naše domovine.
Plan je pet tekstova posvetiti intervjuima s mladima (od 18 do 30 godina) koji su napustili Hrvatsku. U tim intervjuima analizirat ćemo što ih je motiviralo na odlazak, kako su se snašli u novoj sredini, imaju li plan vratiti se u domovinu te jesu li upoznati s politikama koje provodi Hrvatska, a koje su usmjerene prema dijaspori.
Ostalih tekstovi fokusirat će se na politike Republike Hrvatske usmjerene na njezine građane u dijaspori te na mjere koje trebaju osigurati povratak mladih iz dijaspore u domovinu. U ovim tekstovima analizirat ću mjere koje je donijela Vlade te način na koji se te mjere provode. Poseban ću naglasak staviti na mjere koje su usmjerene prema mladima te vidjeti je li zakonodavac dovoljan fokus stavio upravo na ovu dobnu skupinu.
Analizirat ću koliko su uspjeha mjere usmjerene prema dijaspori i povratku imale učinka te koliko se mladih ljudi vratilo u domovinu kao rezultati Vladinih mjera.
Također mi je plan u dva teksta predstaviti svoje ideje koje bi trebale rezultirati snažnijom motivacijom mladih na povratak te kroz obavljanje ovih članaka te ideje podijeliti sa širom publikom a potencijalno i sa zakonodavcem koji bi moje ideje kroz zakone mogao i implementirati u državnu politiku.
Ono što je novina u odnosu na dosadašnje projekte jest činjenica kako su gotovo sve intervjuirane osobe tražile da im se ne objavljuje identitet. Osim Danijela Matakovića, koji je pristao da mu objavimo ime i prezime, svi ostali sudionici pristali su na intervju samo uz garanciju potpune anonimnosti. Imena sudionika poznata su autoru tekstova i uredništvu portala Mimladi.
Prije svega želio bih Vam se zahvaliti što se pristali sudjelovati u ovom intervjuu.
Koji je razlog Vašeg odlaska iz Republike Hrvatske?
Donosim odluku za odlazak kombinacijom primjećivanja kako se većina toga što me zanima odvija ili pronalazi u vrlo ograničenim količinama u Hrvatskoj, uz vrlo spori pomak prema ubrzanju, koliko materijalno toliko i mentalitetom relevantnih dijelova okoline i društva, uz dodatan poticaj druge osobe s puno više iskustva sa životom u „razvijenijem“ dijelu Europe. Teško je precizirati jedan razlog, pa ću radije istaknuti kako me ništa nije pretjerano sprječavalo na taj korak, niti pokazivalo znakove da će se okolnosti ikako promijeniti u skorije vrijeme. Nisam se puno dvoumio nakon početnih koraka.
U koju ste zemlju migrirali i zašto baš u tu zemlju?
Završio sam u Njemačkoj prvenstveno iz osobnih razloga i jednostavnosti integracije, ali i ekonomskih prilika, pošto je Njemačka jedna od najvećih tržišta i čvorišta mojih interesa. Nisam pretjerano sretan s kompliciranom birokracijom i jezikom, no svaka druga opcija bi zahtijevala puno više promjene i nesigurnosti. Nisam siguran da li ću tu ostati trajno, no za ovaj period u mom životu je odlazak nešto najbolje što mi se moglo dogoditi, te mi je percepcija Europe prema Hrvatskoj i okolnoj regiji trajno primijenjena na sliku gdje smo puno manji iz više gledišta, izuzev par isticanja tu i tamo. Što ne znači da mi se Hrvatska išta manje sviđa, pogotovo ne kad je Jadransko more u pitanju, no sve mi je sve teže gledati unazad i vidjeti potencijal za dizanje na novu razinu svega onoga što mi je u Hrvatskoj nedostajalo ili tek čeka unaprjeđenje.
Što Vam je nakon dolaska u Vaše novo prebivalište izazvalo najveći šok?
Bilo je nekoliko interesantnih otkrića. Iznenadio sam se koliko im je ponekad slabo snalaženje sa engleskim jezikom, pogotovo u smislu administracije i posla, a da Njemačka želi više educiranih radnika. Često puta Hrvatska nije ni spomenuta u dokumentacijama koje su itekako bile potrebne, ili sam pak pronašao greške na službenim stranicama u odnosu na original. Od takvih sitnica pa sve do velikih kontradikcija njemačkog društva. Vrlo se ozbiljno shvaća bilo kakvo kašnjenje i očekuje razlog, no javni prijevoz i slične usluge mogu sasvim rutinski kasniti i izgubiti pokoji vlak bez ikakve notifikacije. Ima puno „vrijedi za vas, ali ne vrijedi za nas“ okolnosti. Neke stvari čovjek ne bi predvidio, da ti istovremeno promjene mišljenje u „pa da, to je puno pametnije tako“ i odmah nadoda „ali ovo pak radite puno lošije, zašto to ne razumijete kad već uzimate sve ovo drugo u obzir?“. Posvuda kontradikcije.
U čemu se zemlja u kojoj sada boravite bitno razlikuje od Hrvatske?
Financijski standard je puno viši, ali su i cijene svih usluga i procesa znatno skuplje u rangu s tim. Sve je organiziranije i detaljnije objašnjeno, pa tako i zahtjeva puno više „pripreme i učenja“. Glavna stvar je da se nitko ne usudi zezati sa novcem i papirologijom, jer je to tu svetinja koja mora ostati ispravna i organizirana. Svatko ima više kolekcija papira koji se čuvaju kao zlato u plastičnim omotima. Digitalizacija se probija, ali se starija populacija čvrsto bori protiv promjene. Sve stagnira u tom pogledu, što možda nije neka razlika, ali se osjeti u zraku da se prezentira jedno, a misli drugo. Koliko se Njemačka čini kao otvorena opcija za migraciju, toliko su ljudi i odbojni načinu obavljanja stvari na ikakav drugi način osim onaj „dobri stari njemački“ kakav su navikli. Iako valja naglasiti da i to ovisi gdje završite, u kojoj regiji. I dalje sam sretan što sam ovdje, tako da ne bih rekao da su ovo oštre kritike, već samo interesantne opservacije. Ima toga puno.
Postoje li stvari koje ste u novoj sredini uspjeli ostvariti, a da ih u Hrvatskoj niste uspjeli?
Da, prvenstveno lakoća dostupnosti određenih sportski i rekreativnih aktivnosti, puno razvijenije k tome. Osjeti se povezanost tržišta sa svijetom puno više nego u Hrvatskoj, koja se više pozicionira kao nešto malo sa strane. Ovdje je puno lakše imati različite opcije, za to bih rekao da me najviše privuklo prilikom cijelog procesa odlaska i integracije. Jedino što se mora pretrpjeti to da se prvenstveno sve cilja na Njemačku kao takvu, dakle i jezik i što bi se očekivalo od ponašanja i mentaliteta Nijemaca. Koliko se na svemu i dobiva, toliko i nije uvijek onako kako bi možda netko htio da bude.
Koji Vam segmenti svakodnevnog hrvatskog života nedostaju u zemlji u kojoj trenutno boravite?
Prvenstveno činjenica da za hrvatsko tržište multimedijski sadržaji često dolaze primarno na engleskom jeziku, za razliku od Njemačke gdje je sve prebačeno na njemački, često bez ikakve opcije alternative bez posebnih napora. Primjer bi bio taj da određenu online seriju ne mogu nikako više pratiti na originalnom engleskom jer se automatski prebacuje na njemački putem službene stranice gdje sve izlazi. Tako su odlučili producenti i tako je licencirano.
Družite li se s hrvatskim iseljenicima?
Ne. Praktički nimalo. Tu i tamo slučajno naletim na nekoga iz Hrvatske u trgovini ili na ulici, ali sam sasvim sretan biti u društvu različitih nacionalnosti. Nemam ništa za nadodati, osim kako bi mi možda bilo drago imati neke prijatelje ovdje iz Hrvatske, čisto zbog odmora misli i osjećaja, no trenutno ih nemam.
Posjećujete li Hrvatsku i ako je Vaš odgovor na ovo pitanje potvrdan koje stvari Vas prilikom povratka u Hrvatsku smetaju? Koje probleme i nedostatke života u Hrvatskoj uočavate prilikom povratka?
Posjećujem obitelj u Hrvatskoj i rado odlazim na uhodani odmor na more. Glavna stvar koju svaki put primjećujem po putu cestom ili vlakom jest da što sam bliže Hrvatskoj, to je sve nekako „jeftinijeg i nedorađenog“ osjećaja. Baš se vidi kako dolazim bliže „manjem“ dijelu svijeta gdje je sve puno sporije i ne toliko razvijeno u odnosu na Njemačku ili Austriju. Veseli me ta opuštenost s jedne strane, ali što više vremena provedem ponovno u Hrvatskoj, to me više raduje povratak u Njemačku. Ne iz neke kritike, nego su mi neka važna očekivanja od životnog stila sada znatno drugačija, pa je puno teže biti ponovno „na starom“ ukoliko nije čisto odmor ili neka rekreacija.
Planirate li se vratiti u Hrvatsku?
Nisam siguran. Možda bih volio imati neku nekretninu u Hrvatskoj za rekreaciju i odmor, te za jednostavnost budućih posjeta. No povratak u punom smislu bi vrlo vjerojatno došao sa puno promjena ponovno na razine od kojih sam rado odstupio, što bi me svakako rastužilo. Neke stvari bi me itekako veselile, ali nisu toliko ključne za život koliko sam možda nekada mislio.
Jeste li upoznati sa mjerama Vlade Republike Hrvatske koje trebaju potaknuti povratak hrvatske dijaspore u domovinu?
Ponekad pratim što se događa na tu temu, ali nisam pretjerano zainteresiran. Proveo sam dobar dio života u Hrvatskoj, i to mi je za sada dovoljno.
Autor: Damir Kopljar
Objavljeno: 21.8.2025.
Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Naziv projekta je “Iseljena Hrvatska–Zašto mladi odlaze iz Republike Hrvatske?“
