Kolumnu sam odlučio nazvati “Koplje u trnje” iz dva razloga. Prvi razlog jest moje prezime Kopljar te sam u samom naslovu kolumne želio ostaviti određen autorski potpis, a drugi razlog jest sama fraza “Baciti koplje u trnje” što označava predaju na koju mi kao mladi pripadnici hrvatskog društva definitivno nismo spremni.
Nova kreditna politika i njezin utjecaj na mlade
Nedavno sam sa svojim dragim prijateljem u kafiću popio cugu. Od mnoštva tema koje smo pretresali u jednom trenutku prijatelj je spomenuo novu kreditnu politiku. „Jesi li vidio nova pravila za dizanje kredita? Stari moj to je antidemografska mjera.“
Ovaj razgovor odvijao se prije nešto više od mjesec dana, zapravo točno na dan kada je iz HNB-a došla vijest o novim pravilima kreditiranja. S obzirom da nisam obratio pažnju na vijesti koje su o tome govorile nisam mogao ni potvrditi niti demantirati njegove tvrdnje. Imao sam dojam da su njegove riječi pomalo fatalističke i neodmjerene, ali u datom trenutku nisam bio upućen o čemu se konkretno radi. O kreditima smo površno razgovarali i brzo smo prešli na drugu temu, ali i ovaj kratki razgovor pobudio je u meni znatiželju.
Sutradan, nakon što sam obavio svoje radne obaveze, otvorio sam portale i bacio oko na vijest koju je prijatelj prethodni dan spomenuo. Već nakon prvih par rečenica ostao sam u stanju dubokog šoka.. Naime, banke će u buduće kreditom pokrivati samo 90 % vrijednosti nekretnine dok će u preostalom iznosom od 10 % kupac morati participirati putem vlastite ušteđevine. HNB navodi kako nova pravila trebaju spriječiti prekomjerno zaduživanje potrošača i potaknuti štednju kod građana.
Kada sam vidio o čemu se konkretno radi shvatio sam do koje je mjere prijatelj svojim stavom o antidemografskom potezu dio u pravu. HNB je ovom novom regulativom pokazala frišku figu, a možda i neki drugi prst, svima onima koji sanjaju o kupnji vlastite nekretnine. S obzirom na to kako mladi, htjeli to ili ne htjeli, prije ili kasnije moraju otići iz roditeljskog doma, ova mjera direktno i najteže pogađa upravo njih. Zbog rasta inflacije i divljanja cijena nekretninu je sve teže i teže kupiti. Novom politikom to postaje gotovo nemoguće.
Posljedice nove kreditne politike izgledaju otprilike ovako. Prosječna plaća u Zagrebu iznosi oko 1600 eura dok medijalna (najčešća) plaća iznosi oko 1300 eura. Uzmimo da mlada osoba ima pristojnu plaću od 1400 eura. Ako ne pripada nekolicini sretnika čiji roditelji imaju prostru nekretninu u kojoj svi mogu komotno živjeti, spomenuta mlada osoba morat će iznajmiti stan. Mjesečna renta stanova u Zagrebu dana košta između 400 i 500 eura. Kada se govori o renti treba uzeti puno faktora u obzir, jedan od najvažnijih zasigurno je lokacija, ali cijena ispod 400 eura za funkcionalan stan danas je prava rijetkost.
Kada uzmemo ostale životne troškove kao što su hrana, režije i internet sveukupni životni troškovi lagano se penju do 1000 eura mjesečno. Od 1400 eura plaće našoj mladoj osobi na kraju mjeseca ostalo je 400. S tih 400 eura možemo početi štedjeti. Kada pogledamo prosječnu cijenu stanova u Zagrebu brzo shvatimo da s ovih 400 eura nećemo daleko dogurati. Prosječna cijena danas lagano prelazi 3000 eura po kvadratu. Jutarnji list navodi kako prosječna tražena cijena stana u Zagrebu u 2025 doseže 3.353 eura po kvadratnom metru dok se prije dvije godine tražilo se u prosjeku 2.810 po kvadratnom metru. Ako uzmemo da naša mlada osoba planira kupiti srednje velik stan od 40 kvadrata po sadašnjim cijenama za stan će morati mora izdvojiti oko 128 000 eura. Kako banka pokriva samo 90 % kredita za kupnju stana potrebna je i ušteđevina od gotovo 13 000 eura. S prosječnom ušteđevinom od 400 eura mjesečno, 13 000 eura uspije se uštedjeti za dvije godine i sedam mjeseci.
To konkretno znači da mlada osoba od trenutka kada prvi put ugleda nekretninu koja joj se sviđa do trenutka kada uopće može pomisliti na kupnju mora čekati više od dvije i pol godine. Šansa da nekretnina ostane preko dvije i pol godine neprodana veoma je mala, ali ako se to kojim slučajem i dogodi tu je inflacija da pokvari sreću. Cijene nekretnina u prosjeku su od 2020. godine rasle za 50 % dok rast plaća nije pratio taj ritam. Tko našoj mladoj osobi može garantirati da joj inflacija nakon dvije i pol godine štednje neće obezvrijediti novac i pojesti koji postotak od 10 % potrebnih za kupnju stana. Odgovor je naravno nitko, nitko joj to ne može garantirati. Ovdje treba posebno naglasiti kako u proračun nismo uvrstili kupnju automobila i odlazak na ljetovanje. Novom kreditnom politikom te dvije stvari postaje nedosanjani luksuz ako želite kupiti stan.
Ako ste mislili da je sve ovo dovoljno loše prevarili ste se. Od lošeg uvijek postoji i gore. U ovom slučaju od lošeg je gora iznimka po kojoj banke u svakom tromjesečju mogu 20 % stambenih kredita odobriti po starim pravilima. To znači da će 20 % sretnika moći kupiti nekretninu pokrivši cijenu u potpunosti kreditom, dok će 80 % ostalih morati godinama, ponekad potpuno uzaludno i besmisleno, štedjeti.
Ako uzmemo knjigu Tade Jurića iz 2018. godine i pogledamo što motivira Hrvate na odlazak iz Hrvatske u Njemačku vidjet ćemo kako osjećaj nepravde veoma visoko rangiran. Tadino istraživanje pokazuje kako gotovo 50 % ljudi navodi korupciju kao jedan od razloga za iseljenje iz domovine. S obzirom na osjećaj snažne rasprostranjenosti korupcije u hrvatskom društvu bojim se kako će se i ova iznimka u kreditiranju promatrati kroz takvu negativnu optiku.
Većina stanovništva zaključit će kako iznimku od strogih pravila kreditiranja mogu dobiti samo oni s dobrim i razgranatim vezama. Ova iznimka od pravila mogla bi pokrenuti novi val nezadovoljstva i osjećaja nepravde, pogotovo kod mladih te dodatno motivirati mlade na odlazak iz Hrvatske. Kako bi se to spriječilo treba razraditi sustav koji će na objektivan i nepristran način jasno odrediti pravila po kojima se mogu davati povoljniji krediti. Bilo bi poželjno da takav sustav ima dozu benevolentnosti prema mladima, jer upravo su mladi najveća vrijednost koju ova zemlja ima.
Za kraj želio bih istaknuti kako nova pravila kreditiranja ne ulijevaju nadu u poboljšanje stambene krize i ne nude mladima bolju priliku za kupnju nekretnine. Štoviše, nova pravila čine upravo suprotno! Nadam se skoroj reviziji pravila kreditiranja rješavanju izazova s kojima se mladi suočavaju u trenutku kada odluče kupiti nekretninu.
