Dragi prijatelji, zadovoljstvo mi je obavijestiti vas kako je i ove godine Agencija za elektroničke medije odlučila poduprijeti portal Mimladi te financirati seriju tekstova o mladima u Republici Hrvatskoj. Tema kojoj ću ove godine posvetiti pažnju jest iseljavanje mladih iz naše domovine.
Plan je pet tekstova posvetiti intervjuima s mladima (od 18 do 30 godina) koji su napustili Hrvatsku. U tim intervjuima analizirat ćemo što ih je motiviralo na odlazak, kako su se snašli u novoj sredini, imaju li plan vratiti se u domovinu te jesu li upoznati s politikama koje provodi Hrvatska, a koje su usmjerene prema dijaspori.
Ostalih tekstovi fokusirat će se na politike Republike Hrvatske usmjerene na njezine građane u dijaspori te na mjere koje trebaju osigurati povratak mladih iz dijaspore u domovinu. U ovim tekstovima analizirat ću mjere koje je donijela Vlade te način na koji se te mjere provode. Poseban ću naglasak staviti na mjere koje su usmjerene prema mladima te vidjeti je li zakonodavac dovoljan fokus stavio upravo na ovu dobnu skupinu.
Analizirat ću koliko su uspjeha mjere usmjerene prema dijaspori i povratku imale učinka te koliko se mladih ljudi vratilo u domovinu kao rezultati Vladinih mjera.
Također mi je plan u dva teksta predstaviti svoje ideje koje bi trebale rezultirati snažnijom motivacijom mladih na povratak te kroz obavljanje ovih članaka te ideje podijeliti sa širom publikom a potencijalno i sa zakonodavcem koji bi moje ideje kroz zakone mogao i implementirati u državnu politiku.
Ono što je novina u odnosu na dosadašnje projekte jest činjenica kako su gotovo sve intervjuirane osobe tražile da im se ne objavljuje identitet. Osim Danijela Matakovića, koji je pristao da mu objavimo ime i prezime, svi ostali sudionici pristali su na intervju samo uz garanciju potpune anonimnosti. Imena sudionika poznata su autoru tekstova i uredništvu portala Mimladi.
Prije svega želio bih Vam se zahvaliti što se pristali sudjelovati u ovom intervjuu.
Koji je razlog Vašeg odlaska iz Republike Hrvatske?
Ljubav. Nikada ne bih otišla iz Hrvatske da se nisam udala na posljednjoj godini studija. Suprug je 2020. godine imao plaću od 610 €. Smatrala sam da ga trebam podržati u njegovoj težnji za boljim. Život u Hrvatskoj tada je bio preživljavanje. Već pet godina slušamo kako je u domovini još teže. Nikada se nismo pokajali, već smo shvatili da doista negdje daleko postoji bolje.
U koju ste zemlju migrirali i zašto baš u tu zemlju?
Migrirali smo u Njemačku jer je on nekoliko godina ranije radio u toj zemlji. Vratio se krajem 2016. godine jer je vjerovao da ipak ima nade, ali se ponovno razočarao. Razočaralo ga je što se u Hrvatskoj osjećao kao da stoji u mjestu – koliko god radio i trudio se, pomaka nije bilo. Frustrirao ga je osjećaj da ne postoji sustav koji prepoznaje i nagrađuje trud. Uz to, stalni problemi s birokracijom, nelogične odluke poslodavaca i opća nesigurnost u pogledu budućnosti ostavljali su osjećaj iscrpljenosti. Nisu ga toliko pogodili problemi oko novca, koliko to što nije vidio nikakvu šansu za napredak – kao da su mu svi putevi unaprijed zatvoreni. Naravno, sve to utječe na mentalno zdravlje.
Što Vam je po dolasku u Vaše novo prebivalište izazvalo najveći šok?
Najveći šok bio je snažan dojam asimilacije, prihvaćenosti, inkluzivnosti i, ponajviše, spoznaja da birokratski sve funkcionira briljantno. Red, pravila i disciplina. S druge strane, više nije bilo preživljavanja od mjeseca do mjeseca. U Njemačkoj je birokracija strukturirana i predvidljiva – kad nešto trebaš riješiti, točno znaš gdje i kako. Primjerice, prijava boravišta, osiguranja i ostalih administrativnih obveza odvijala se brzo, s jasnim informacijama i redom. U Hrvatskoj se često nailazilo na nelogične procedure, nedostatak informacija i različite odgovore od različitih službenika. Plaća u Njemačkoj bila je 5 puta veća nego u Hrvatskoj za sličan posao. I što je najvažnije – mogli smo živjeti od samo jedne plaće, dok sam ja učila jezik i tražila posao. U Hrvatskoj smo stalno morali vagati troškove. U Njemačkoj smo prvi put mogli živjeti dostojanstveno i planirati budućnost, bez svakodnevnog stresa oko osnovnih potreba
U čemu se zemlja u kojoj trenutno boravite bitno razlikuje od Hrvatske?
Njemačka je za mnoge svjetlo u tunelu. Osim egzistencijalne sigurnosti, nudi mnogobrojne prilike i razne šanse za napredak u karijernom i obrazovnom pogledu. Pravednost, sprječavanje kriminala, borba protiv diskriminacije i posvećenost jednakosti ovdje su znatno izraženiji nego u Hrvatskoj. U Njemačkoj se cijeni rad i trud – nije važno „koga znaš“, već što radiš i kako radiš. Sustav je uređen tako da su putovi prema boljim pozicijama otvoreni svima koji se žele usavršavati. Postoje različiti tečajevi i programi edukacija koje poslodavci često i sami predlažu ili financiraju. I kod njega se pokazalo da se trud prepoznaje – već nakon prve godine otvorile su se nove mogućnosti. Taj osjećaj da nešto ovisi o tebi, a ne o tuđim vezama, donosi ogromno olakšanje.
Postoje li stvari koje ste u novoj sredini uspjeli ostvariti a da ih u Hrvatskoj niste uspjeli?
Naravno. Ovdje smo ostvarili sve što smo poželjeli. Nažalost, u Hrvatskoj to ne bismo mogli. Nismo si mogli priuštiti ono što su nam srca sanjarila. Sada možemo.
Primjeri razlike u svakodnevici:
Zdravstvo – do termina za specijalista se dolazi brže i točno znaš kad i gdje ideš.
Radna prava – ako imaš pravo na pauzu ili slobodan dan, to se poštuje. U Hrvatskoj su to često bile „mrtva slova na papiru“.
Stanovanje – najam stana je skuplji, ali su prava stanara zakonski zaštićena. Znaš što potpisuješ, a sve je zapisano u ugovoru.
Organizacija života – sve je strukturirano, ljudi planiraju unaprijed, a promet, usluge i općenita infrastruktura funkcioniraju.
Koji segmenti svakodnevnog hrvatskog života Vam nedostaju u zemlji u kojoj trenutno boravite?
Ne možemo reći da nam nedostaje bilo koji segment svakodnevnog hrvatskog života. Zahvaljujući današnjim tehnologijama, nikada nismo imali osjećaj da smo se udaljili od obitelji, prijatelja i odnosa koje smo gradili i njegovali u Hrvatskoj.
Na početku sam se znala osjećati nelagodno, pogotovo navečer ili u nepoznatim kvartovima, jer sam doživjela nekoliko neprijatnih situacija. Ipak, s vremenom sam se navikla – sada se više ne osjećam nesigurno jer sam naučila kako se kretati, gdje se osjećam dobro i na koga mogu računati. Uostalom, neugodne situacije doživjela sam i u Hrvatskoj, pa ne mogu reći da mi taj osjećaj slobode posebno nedostaje. Prilagodila sam se.
Družite li se sa hrvatskim iseljenicima?
Da, ima nas gdje god se pojavimo. 😊 Gdje god se nalazili, neizbježno je da čuti i upoznati hrvatske iseljenike. Mnogi se okupljaju u katoličkim misijama diljem Njemačke. Druženja su prvenstveno većinom raznolika; s ljudima iz raznih zemalja svijeta. Ponekad organiziramo zajedničke večere, šetnje, izlete, odlazak na gradske manifestacije ili samo druženja kod kuće. To nisu ona velika okupljanja kao u Hrvatskoj, ali su iskrena i opuštena. Krug ljudi je širok i šarolik, i baš to daje poseban osjećaj povezanosti.
Posjećujete li Hrvatsku i ako je Vaš odgovor pozitivan na ovo pitanje koje stvari Vas prilikom povratka u Hrvatsku smetaju? Koje probleme i nedostatke života u Hrvatskoj uočavate prilikom povratka?
U Hrvatsku dolazimo minimalno tri puta godišnje. Atmosfera je izrazito depresivna i obilježena stalnim kukanjem i nezadovoljstvom u vezi sa svim što čini život u Hrvatskoj. Svaki put nas iznova šokiraju cijene. Primjerice, prašak za rublje Dash (100 pranja) u Njemačkoj plaćamo 8,99 €, a u Hrvatskoj ga viđamo po cijeni od 24,99 €. Ponekad je cijena za 60 pranja tek nekoliko eura niža. Žao mi je, ali to je nevjerojatno!
Planirate li se vratiti u Hrvatsku?
Možda u mirovini, ali nismo sigurni. Eventualno ako se odlučimo na kupovinu nekretnine. Odlazak iz Hrvatske nije nešto što bi svatko trebao uzimati olako, naročito ako nije mentalno spreman na velike promjene. Mnogi ne shvaćaju koliko je teško prilagoditi se potpuno novom okruženju, drukčijoj kulturi, vremenskim uvjetima koji mogu utjecati na raspoloženje i zdravlje, kao i udaljenosti od obitelji i prijatelja. Za one koji nisu psihički spremni, ta udaljenost može donijeti osjećaj usamljenosti i izolacije. Promjena zemlje često znači i suočavanje s birokracijom, drugačijim običajima i normama, što zna biti frustrirajuće i obeshrabrujuće. Nije dovoljno samo fizički promijeniti mjesto stanovanja – potrebna je i emocionalna snaga, strpljenje i velika fleksibilnost da se prihvati novi način života. Zato mnogi koji nisu spremni na takve izazove nakon nekog vremena požale ili se osjećaju izgubljeno. Odlazak u inozemstvo nije samo putovanje – to je potpuno novi život koji traži duboku prilagodbu, a to nije lako za svakoga. Dolazak u Njemačku ne znači da te dočeka limena glazba, pljesak i transparent “Bravo, ti si došao!”. Nije to trenutak kad počinje život iz snova, gdje sve ide lako i bez problema. Mnogi koji očekuju takav spektakl i instant prihvaćanje brzo se razočaraju jer stvarnost je drugačija. Ovdje treba puno rada, strpljenja i odgovornosti, a ne razbacivanje novcem i raskalašen život. Oni koji ulaze u financijske probleme i onda bježe iz zemlje, često poslije kritiziraju Njemačku kao “groznu”, ali ne shvaćaju da je stvarnost uvijek zahtjevnija od očekivanja i da uspjeh ne dolazi preko noći
Jeste li upoznati sa mjerama Vlade Republike Hrvatske koje trebaju potaknuti povratak hrvatske dijaspore u domovinu?
Da, ali nismo zainteresirani. Ovdje smo pronašli ono što smo tražili – i to bez prevelikih nadanja i očekivanja.
Autor: Damir Kopljar
Objavljeno: 19.8.2025.
Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Naziv projekta je “Iseljena Hrvatska–Zašto mladi odlaze iz Republike Hrvatske?“
