Stanovanje mladih i demografija
U trenucima kada se odvija rat u Ukrajini, a stopa inflacije doseže rekordne razine, u Hrvatskoj je započeo novi krug prijava za subvencionirane stambene kredite. Prisjetimo se da je riječ o mjeri stambenog zbrinjavanja osoba do 45 godine života. Često se govori kako se radi o demografskoj mjeri kojom se nastoji spriječiti iseljavanje (mlađeg) stanovništva. Ujedno, ističe se kako ova mjera pomaže mladima da se lakše osamostale te zasnuju obitelj. Međutim, koliko takva stambena politika pomaže mladima je pravo pitanje.
Ipak, u ovome tekstu neće biti fokus na kvaliteti ove mjere nego će pažnja biti usmjerena na užu problematiku stanovanja mladih. Riječ je o napuštanju „roditeljskog gnijezda“, odnosno osamostaljivanju mladih, koje je povezano s demografskim promjenama u Europi. Kada se radi o osamostaljivanju mladih, Hrvatska ne stoji baš najbolje. Iz grafikona 1. se može primijetiti da mladi u Hrvatskoj sve kasnije1 napuštaju roditeljski dom (*razdoblje od 2005. do 2020. godine). Također, ako promatramo mlade u Hrvatskoj u odnosu na prosječne mlade Europljane, vidljivo je da se nalaze među onim mladima koji vrlo kasno napuštaju roditeljski dom što pokazuju podaci i za pandemijsku 2020. godinu1 (grafikon 2.).
Osim toga, ako promatramo zemlje koje su geografski bliže Hrvatskoj, vidljivo je da mladi u Mađarskoj i Sloveniji značajno ranije odlaze iz roditeljskog doma u odnosu na mlade iz Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije te Srbije. S razlogom se postavljaju pitanja poput: koji su razlozi kasnog odlaska mladih u Hrvatskoj iz roditeljskog kućanstva te zašto se bilježi uzlazni trend u promatranom razdoblju, odnosno u posljednjih 15 godina (grafikon 1.)?
Razlozi kasnog odlaska iz roditeljskog gnijezda
Za početak treba reći nešto o stanovanju mladih u Hrvatskoj o kojem se puno raspravlja u javnosti i medijima. Govori se i o nepristupačnosti stanovanja za mlade. Sada već starije istraživanje o stambenom statusu mladih u Hrvatskoj2 (grafikon 3.) pokazuje da mladi većinom žive u roditeljskom domu. U odnosu na tu skupinu mladih, značajno je manji dio mladih koji žive u podstanarstvu te onih koji imaju vlastitu nekretninu ili žive u partnerovoj kući / stanu. Najmanje je onih koji žive u učeničkom, studentskom domu ili negdje drugdje. Treba imati na umu da je riječ o starijem istraživanju pa se ova slika stambenog statusa mladih iz 2013. godine ne može u potpunosti prenijeti na današnje mlade. Ipak, najnoviji podaci pokazuju da mladi i dalje većinom žive s roditeljima tako da je ova slika, iz sada te već davne godine, zapravo donekle slična današnjoj.
S obzirom na sve navedeno, ključno je pitanje odlaze li mladi u Hrvatskoj tako kasno iz kuće svojih roditelja isključivo zbog ekonomskih razloga ili se radi o nečem drugom? Istraživanja pokazuju da postoji nekoliko čimbenika koji utječu na vrijeme odlaska mladih iz roditeljskog doma. Radi se o individualnim obilježjima te socio-kulturološkom okruženju, a značajnu ulogu ima i povijesni kontekst određene zemlje3. U istraživanju o razlozima ostanka mladih u roditeljskom kućanstvu2 (grafikon 4.) većina je mladih navela da si ne može priuštiti selidbu dok su ostali razlozi značajno manje zastupljeni. Što se tiče ostalih razloga, mladi su najčešće navodili štednju za bolji početak samostalnog života ili pak kasnije zasnivanje braka / partnerstva. Također, posebno je zanimljiv rezultat koji pokazuje da mladi biraju ostanak u kući svojih roditelja jer žele udobnost vlastitog doma u kojemu nemaju nikakvu odgovornost.
Dakle, razlozi ostanka u „roditeljskom gnijezdu“ su većinom ekonomske prirode, ali nikako ne jedini. Unazad nekoliko godina u Hrvatskoj (kao i na razini EU) zabilježen je snažan rast cijena nekretnina i svakodnevnih troškova života. Istovremeno, rast plaća nije sukladan rastu troškova stanovanja. Upravo je zato mladima otežan pristup stanovanju, odnosno stambenom osamostaljivanju. Bitno je istaknuti i da mladi sve kasnije napuštaju dom zbog promjene prioriteta u životu. Kasnije se odlučuju na ulazak u vezu / brak, duže ostaju u sustavu obrazovanja, usmjereni su na razvoj karijere, a i više vole udobnost (roditeljskog) doma. Sve to dovodi do toga da mladi radije biraju ostanak u kući svojih roditelja, a pitanje osamostaljivanja pa i zasnivanja obitelji sve se više odgađa za neku kasniju životnu dob. To se odražava i na demografsku sliku u državi. Odnosno rezultira sve manjim udjelom mladog stanovništva što je potvrdio najnoviji popis stanovništva.
Korak prema naprijed
Izazovi osamostaljivanja mladih spadaju u nove socijalne rizike karakteristične za suvremena (europska) društva. O potencijalnim bi se rješenjima na takva pitanja moglo zaista puno pisati. Najbitnije je naglasiti da prema tim izazovima treba pristupati sustavno – potreba za kvalitetnom stambenom politikom i višedimenzionalno – uključivanje različitih društvenih dionika. Stambeno osamostaljivanje nije kratkoročni problem kojem se pristupa jednokratno ovisno o političkim strukturama i izmjenama u političkom vodstvu. Stoga su potrebne dugoročne, održive stambene politike koje će odgovarati na potrebe mladih u današnjem vremenu jer se ove generacije razlikuju od onih prijašnjih.
Popis korištene literature:
[1] Population and social conditions, Youth population, 2021. Dostupno na : https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/yth_demo_030/default/table?lang=en
[2] Potočnik, D. 2017.; Obiteljske okolnosti mladih. Dostupno na : file:///C:/Users/katar/Downloads/919807.Obiteljske_okolnosti_mladih%20(5).pdf
[3] Čipin, I., Međimurec, P., 2021.; Kako su odrastale europske generacije? Demografski i socioekonomski događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob u Europi. Dostupno na : https://hrcak.srce.hr/file/393843
