Svi prije ili kasnije dođemo u situaciju da izgubimo volju, razočaramo se i pomislimo da više nema smisla nastaviti svoj život, neki poduhvat, posao… No, moramo li razočaranje doista gledati tako tragično?
Što prije shvatimo da razočaranje uopće nije tragično, postat ćemo slobodniji za graditi uspjehe, i možda baš vidjeti priliku za njih u svojim razočaranjima. Koliko puta si doživio/la da ti je stvar zbog koje si bio jako razočaran, vrlo brzo donijela još veću radost i priliku? Možda te baš otkaz na poslu doveo do bolje poslovne prilike, prekid duge veze baš do osobe s kojom sada uživaš?
Što ako je razočaranje samo strmi dio puta koji istina nije lak, ali nije ni besciljan. Neki od tvojih neuspjeha možda su zapravo najveći uspjesi. Zato je snaga za pobjedu neuspjeha upravo zrno zahvalnosti i vjere koja može u nama razoriti sve negativne posljedice razočaranja koje bi nas inače odvele u očaj, depresiju, odustajanje… Kada shvatiš da te niti jedan neuspjeh ne određuje, ne veže, ako ti to ne dopustiš – moći ćeš preživjeti i najveća razočaranja bez posljedica.
Neuspjeh je dio života
Svaki nogometaš zna da je najveća opasnost razočarati se kada primiš gol. Prvi, drugi… Ali utakmica još nije izgubljena, još se uvijek može izboriti za pobjedu. Tako i u životu, uredu je doživjeti trenutačni neuspjeh, primiti gol. To je dio igre života. To je stvarnost koja te izaziva da prelaziš svoje granice i postižeš pobjede, da baš kroz to pokažeš borbu. Zato nikada ne dopusti da razočaranje živi u tebi dugo, jer čekaju te bolje stvari, prilike i uspjesi, budućnost s nadom. Onda, odlučuješ li prihvatiti svoje razočaranje kao normalan dio života a nikako ne njegov kraj?
Razočaranje te u svemu podsjeća i na kratkovidnost ljudskog planiranja, da je ponekad dobro kad se život kosi s našim očekivanjima i podsjeća nas da smo samo ljudi. Možda nas upravo to najviše boli kod razočaranja – što otkrivamo da smo slabi i da ne možemo na sve utjecati. U tome je prilika da zavoliš sebe takvoga kakav jesi, i da duboko u sebi pobijediš možda skrivenu agresiju i bijes na samoga sebe, uzrokovano razočaranjem u sebe nakon nekog neuspjeha. Ta iskrena ljubav prema sebi jedini je pravi temelj sreće.
A zar nisu uspješni ljudi zapravo oni koji su sretni? Nije nemoguća misija, ohrabri se, zavoli sebe i svoj život i ne dopusti da ti ijedan životni događaj uvjeri u suprotno od toga da ga se isplati živjeti punim plućima. Hrabro! Vjerujem u tebe i ne zanimaju me tvoji neuspjesi! Nitko te nikada neće pitati što nisi uspio, nego što jesi. To je bitnije.
