Republika Hrvatska trenutačno je suočena s brojnim problemima, a jedan od najizazovnijih zasigurno jest demografija. Država nam se rapidno prazni, a HNB predviđa kako će do 2030. godine u Hrvatskoj raditi oko 400 000 stranih radnika. Demografski problemi prisutni su već desetljećima, a dolaskom stranih radnika posljedice demografske krize postaju uočljive svakom građaninu.
Imajući ovo na umu ne iznenađuje kako se 25. ožujka 2025. u Ministarstvu demografije i useljeništva prilikom predstavljanja nove knjige demografa i izvanrednog sveučilišnog profesora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Tade Jurića, tražilo mjesto više. Dvorana koja ima kapacitet 50-ak sjedećih mjesta bila je premala za gotovo duplo veću publiku koja je došla na promociju knjige.
Uz Tadu Jurića na predstavljanju knjige sudjelovali su i ugledni demograf Stjepan Šterc te redoviti profesor u mirovini Ivan Rogić.
U uvodnim riječima okupljenima se obratio ministar demografije i iseljeništva Ivan Šipić. Pričajući o demografskim problemima s kojima se hrvatska suočava ministra je istaknuo kako je tema suvremenih migracija u hrvatskom društvu aktualnija nego ikada prije u našoj prošlosti. Iako je hrvatska tradicionalno iseljenička zemlja te prvi valovi iseljavanja započinju još u srednjem vijeku dolaskom Turaka, danas imamo pred svojim pragom nove izazove. Ti izazovi su prisutni u vidu snažnog useljavanja ljudi s područja trećih zemalja i bitno je raspravljati o tome kako se mijenja naše društvo i kako će ono izgledati za pet ili deset godina. U završim riječima svojega govora ministar je istakao kako je o ovim pitanjima bitno razgovarati te kako bi se trebalo suzdržavati od negativnog etiketiranja onih koji na stručan i znanstveni način o ovom problemu govore.
Trebaju li granice biti otvorene za slobodo migriranje stanovništva?
Ova tema već neko vrijeme egzistira u zapadnom društveno-političkom prostoru te nailazi na odobravanje brojnih političkih aktera. Trebam se samo prisjetiti na koji se način o migracijama u Hrvatskoj govorilo tijekom migrantske krize 2015. godine. Tada su brojne društveno-politički relevantne osobe govorile kako sloboda prolaska migranata mora biti zajamčena. Kada se uz to prisjetimo da određene političke strane ilegalne migrante eufemistički nazivaju neregularnim migrantima ili ljudima u pokretu onda je jasno da ideja o otvorenim granicama itekako egzistira u političkom prostoru.
Govoreći o problemima migracije i otvorenih granica Stjepan Šterc istaknuo je kako migracije ne mogu biti slobodni proces. Kada bi one bile potpuno slobodne s obzirom na migracijski potencijal u prostoru bi nastala totalna anarhija. Da je ovo točno potvrdio je i sam autor knjige Tado Jurić naglašavajući kako Gallupovo istraživanje pokazuje da je 400 milijuna ljudi spremno već sutra doći živjeti u Europu. Imajući ovo na umu pitanje integracije postaje ključno pitanje.
Integracija
Kada govorimo o integraciji zapravo govorimo o poprilično apstraktnom pojmu. Nitko sa sigurnošću ne zna što bi integracija trebala biti i što ona u suštini znači. Kada se pojam integracije spomene prvo što se uz njega veže jest učenje jezika. Nekako se u javnosti uvriježilo da je učenje jezika osnova koja sama po sebi omogućava uspješnu integraciju. Stjepan Šterc ukazuje nam kako poznavanje jezika nije jedini faktor koji pridonosi uspješnoj integraciji te navodi kako su brojni useljenici iz Afrike došli u Francusku s dobrim poznavanjem francuskog jezika pa se na kraju nisu uspjeli integrirati.
Integracija je proces koji nije uspio u velikim i za hrvatske standarde iznimno bogatim zemljama Europe kao što su Njemačka, Švedska, Francuska i Engleska te konzekventno tome nema nikakvih dokaza da će taj proces uspjeti u Hrvatskoj.
Hoće li se radna snaga koju Republika Hrvatska trenutačno uvozi uspjeti integrirati ili će nužno doći do procesa getoizacije? Ako je suditi po onome što Tado Jurić govori proces getoizacije djeluje izgledno. Radna snaga koju mi trenutačno uvozimo nije visoko obrazovana i ti ljudi jednostavno nisu naučili učiti te je teško od njih očekivati da će pokazati veliku razinu entuzijazma za učenje hrvatskog jezika. Kako bi getoizacija izbjegla Republika Hrvatska mora brzo djelovati te donijeti strategiju integracije i raditi na planskom uvozu kvalificirane radne snage.
Kakva nas budućnost čeka?
Veoma je nezahvalno govoriti o budućnosti jer postoje brojni faktori koji na buduće procese mogu utjecati. Ono što se danas čini izglednim i predvidljivim ne mora biti takvim za godinu, dvije ili deset godina. Stoga kada govorimo o budućnosti uvijek govorimo o predikcijama koje se mogu, ali i ne moraju ostvariti. Ako se demografski trendovi nastave u ovom smjeru Hrvatska će 2050 godine imati skoro 50 posto stranog stanovništva. U brojka to znači da će Hrvata biti oko 2.1 milijun te isto toliki broj stranaca. Imajući ove brojke ne umu jasno je da demografi pozivaju na brzo djelovanje te na hitno donošenje plana integracije.
Za kraj završimo s riječima Tade Jurića koji je ustvrdio da o pitanjima demografije i migracija treba progovarati, treba raspravljati i treba pisati, ali se pritom mora zadržati akademska forma jer u suprotnom riskiramo da krenemo u pogrešnom pravcu koji bi mogao izazvati neželjene posljedice.
