Kad živite u Bruxellesu nedaleko od Europskog parlamenta, znaju se dogoditi bizarne situacije poprilično uobičajene za ljudski rod, no ima onih koje su bizarnije od drugih. Jedna od njih, opisana u sljedećim redovima izgledat će kao izmišljena, no ona opisuje istiniti događaj.
U zgradi u kojoj mnogi iz Europe i svih dijelova svijeta dijele suživot zato što su sličnih vrijednosti i načela, ponekad i religijskih i političkih pogleda, živio je i belgijski građanin koji će se zvati tipičnim belgijskim imenom – Louise, kako se nitko ne bi uvrijedio. Louise je jedne kasne večeri ispred sobe susreo čovjeka kojem će se dati ime Arthur jer se njegovo ime ne zna. Arthur je čovjek poznat po prosječnoj visini, smeđoj kosi i nedostatku morala, prema opsežnom opisu koji je Louise dao policiji. Tako opsežni opisi uvijek pogoduju nemogućnosti pronalaska osobe. Naime, Arthur je cijelu noć boravio u navedenoj zgradi, hodao katovima i hodnicima, otvarao vrata stanarima i krao novčanike. Nisu svi stanari bili zaključani jer to nije bilo kakvo mjesto, to je bila zajednica okupljena oko vjere u Krista, zajedničkih molitvi i obroka. Tako je Louise susreo Arthura ispred svoje sobe, ne shvativši da je on uljez, ne upitavši sebe ili njega što ovdje radi u gluho doba noći i kako se našao ovdje, kao što bi postupio svaki imalo razborit čovjek. Ne, Louise je shvatio da ga treba uputiti svećeniku, koji je stanar zgrade i relativno lako je nasjeo na foru. Uputivši Arthura prema vratima svećenika pošao je mirno spavati, a Arthur je imao druge motive.
Po ovome se može zaključiti da nije problem u Arthuru koji je krao, koliko god psihopatski bilo hodati po zgradi cijelu noć i provaljivati u tuđe sobe, već je problem u Louiseu, koji nije na vrijeme prepoznao uljeza zato što je bio naivno dobronamjeran i još usto i ljubazan. To je ukratko o bizarnom i istinitom događaju, a Hrvatska će u ovom kontekstu dakako biti naivni Louise dok će Europska unija biti visoki Arthur.
Stoga – treba li se uopće slaviti deseta godišnjica od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju? Ako je Hrvatska učinila sve što je Europska unija zahtijevala od nje, a nije više dobila nego izgubila, tada ovo desetogodišnje članstvo biva krađa na koju je Hrvatska pristala, bivajući pritom naivna i ljubazno ispunivši sve preduvjete za članstvo.
Ključne stvari za Hrvatsku
Kad se gledaju posljednje dvije godine dogodile su se ključne stvari za Hrvatsku. U navedenom periodu završila je borba s pandemijom, ulazak u Schengenski prostor i euro zonu. Navedeni period bio je iznimno izazovan za sve građane Republike Hrvatske kroz prilagodbu na život s virusom te borbom s tri inflacije – postpandemijskom, ratnom i procesom prelaska na euro valutu. Tijekom postpandemijskog perioda Hrvatska je imala financijsku podršku i privilegirani položaj s obzirom na slobodu kretanja unutar Europske unije. S druge strane, autonomija donošenja odluka po pitanju COVID-19 mjera i restrikcija na nacionalnoj razini nisu mogle biti donesene protivno normama na europskoj razini.
No, gledajući desetogodišnje razdoblje i širu sliku, kako pronaći balans između rastakanja hrvatskog suvereniteta i težnji europskom jedinstvu – ujedinjenosti u različitosti? Kad će svi građani unatoč različitosti boja glasova zapjevati Odu radosti? Je li nacionalno bogatstvo istovremeno europsko bogatstvo i može li se gledati i obrnuto? Postoji li zadovoljstvo hrvatskim predstavnicima u Europskom parlamentu kao i kod ostalih europskih članica ili su dovoljno kontroverzni oni u Saboru? Što je još bolje, kolike su uistinu financijske pogodnosti u težnji smanjenja državnog proračuna kroz turizam ili dolazi do većih nepogodnosti zagađivanjem nacionalnih ljepota i prirode – je li se osiromašilo duhovno, a obogatilo materijalno? Gdje je u ovom kontekstu zaštita okoliša ako je to jedno od glavnih strateških ciljeva Europske unije? Sviđaju li se hrvatskim građanima europske (anti)vrijednosti nadošle iz SAD-a, tako da u Europu duboko prodire ne samo nekršćanski, već duboko liberalni i ideološki duh. Ili borba oko financiranja projekata kroz europske fondove, koje prvo hrvatski građani uplaćuju u državni proračun, a Vlada iz državnog proračuna daje EU i onda se građani većinom uz posao u javnom ili privatnom sektoru, obrazuju pisati kako bi mogli vratiti što više uplaćenog.
No, stvari vjerojatno nisu toliko negativne, ako ne uzmemo u obzir da se cijeli svijet hrani GMO proizvodima te da ono utječe na razmišljanje postmodernog čovjeka. Što je važnije, participativna demokracija koja nastoji uključiti građane u donošenje odluka, na nacionalnoj ili europskoj razini je poprilično slaba, koliko god se potiče uključivost. Što je s primjenjivosti zakona u praksi, jesu li zakoni razumljivi malom čovjeku ili sve procedure koče građane u obavljanju bilo kakve djelatnosti? Što je sa slobodnim tržištem ako građane Republike Hrvatske pere svjetski skandal zbog “slobodnog”‘ i ilegalnog trgovanja djecom. Nakon što je Hrvatska ušla u Schengenski prostor omogućena je potrebna sloboda kretanja, čime je Hrvatska dobila beneficirani položaj i građanima je prvenstveno omogućeno olakšano kretanje, putovanje i rad u drugim europskim zemljama. Bar naizgled dok ne se sazna da i Hrvati postupaju prema Marokancima i Nepalcima, kao Nijemci prema Hrvatima u radnom okruženju. Stoga, usprkos svim pozitivnim aspektima pridruživanja Schengenskom prostoru opet se nameće pitanje kako je uistinu Louise trebao postupiti?
Tako da, pri spomenu na autonomiju i jedinstvenost Hrvatske, kroz sve razdoblje članstva, izgubljeno je još jedno važno obilježje hrvatske suverenosti, ovisnosti i jedinstvenosti – hrvatska kuna. Od 30. svibnja 1994. do 31. prosinca 2022. godine, hrvatska kuna bila je službena novčana jedinica. Hrvatska je s vlastitom valutom bila jedna od država koja se dičila svojom jedinstvenosti po pitanju nacionalne valute. Prelaskom na euro građani Hrvatske suočili su se s dodatnim rastom cijena, a s druge strane jednakim primanjima koja su dosta niža od ostalih članica Europske unije. Životni standard Hrvatske i dalje je prenizak. Unatoč pokazateljima i pozitivnim reakcijama određenih institucija o pitanju prelaska kune na euro, svakodnevni život građana poprilično je težak.
Ujedno, ulaskom u EU Hrvatska je postala više dijelom Europe, a manje dijelom Balkana, čime su podržana zajednička nastojanja europskih nacija težnji miru i uspostavljanju jedinstva u Europi. De Gasperi, Spaak, Spinelli, Schuman i drugi imali su viziju Europe bez rata. Točno je da Hrvatima pogoduje biti dio europskog mentaliteta, sve dok nisu ih drugi narodi izvana ne stavljaju s ostalim narodima Balkana. Ujedno, napravljen je odmak od socijalističke prošlosti, a što se tiče korupcije, postoji određena prisiljenost biti boljima jer je, osim zaštite okoliša, aktualni trend borba protiv korupcije. Gleda se u budućnost i nastoji se ne vraćati u prošlost, što je već floskula.
Od floskula do toga u koliko je soba Arthur uspio ući i ukrasti mir svima, a koliko se toga uspjelo spasiti? Na koliko je dimenzija Arthur uspio prevariti Louisa, a da je on to shvatio tek ujutro? Zašto se onda građani Hrvatske ne osjećaju sigurno ako postoji toliko pogodnosti i vidljiv je napredak? Gube prvenstveno unutarnju sigurnost. Louise bi predstavljajući Lijepu našu, s obzirom na jasne pokazatelje i povijest ostalih članica Europske unije koje su prolazile slične faze, trebao biti puno pažljiviji, oprezniji i savjesniji u susretu s provalnikom Arthurom. S druge strane, Louise je kao što od njega nalažu kršćanske vrijednosti, koje se vezuju uz hrvatsku zemlju, pružio ruku i bio blaži prema provalniku, što dodatno naglašava pozitivne i ljudske vrijednosti koje je Hrvatska dala Europskoj uniji. No, jasno je da stanari zgrade nisu više išli spavati bez zaključanih vrata, bez novih dogovora oko promjene pinova na svim ulazima te opreznosti kome od poznanika dopuštati ulaziti u zgradu. Postali su oprezniji i budniji, a napokon su počeli izgledati kao zajednica, unatoč pripadnosti raznim kulturama i nacijama.
Konačno se postiglo jedinstvo u različitosti jer ono je moguće, ali tek onda kad svi postanu više supsidijarni, solidarniji i sa sličnom težnjom ka općem dobru. S takvim mentalitetom može se ući u gozbu i slavlje, no s velikim Unatoč. Mentalitet je ono što određuje i počinje od najnižih strukturalnih razina, a iz najviših se prelijeva na niže.
Arthur i Louise
