Interes javnosti za život u Vukovaru, zbog svog povijesnog značenja, koncentriran je u svega nekoliko dana koji prethode Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, državnom prazniku kojeg na 18. studenog obilježavamo od 2019. Međutim, život se u tom dijelu Hrvatske odvija i ostale dane godine. Kako se Vukovarsko-srijemska županija i Grad Vukovar nose s depopulacijom nastalom zbog iseljavanja i kakva je ondje razvojna perspektiva, saznat ćemo od Jana Szaboa, 24-godišnjeg Vukovarca koji studira geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Jan je nedavno kao član Kluba studenata geografije sudjelovao u organizaciji 4. Međunarodnog multidisciplinarnog kongresa na temu regionalnog razvoja.
Razgovor smo otvorili s uzrocima negativnih demografskih kretanja. Povod su nedavno objavljeni rezultati popisa stanovništva koji su pokazali da Vukovarsko-srijemska županija ima pad broja stanovnika u međupopisnom razdoblju (2011.-2021.) od 20,3 %, što je najviše od svih županija, dok Grad Vukovar bilježi pad broja stanovnika od 15,0 %.
Negativna demografska kretanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji i Gradu Vukovaru rezultat su dugoročnog djelovanja različitih demografskih i nedemografskih faktora. Osim toga što više ljudi umire nego što se rađa i više ljudi odlazi nego dolazi, tu je i niz destabilizacijskih procesa, od kojih su u drugoj polovici 20. stoljeća osobito snažni bili procesi deagrarizacije, deruralizacije, deindustrijalizacije, emigracije i demografskog starenja. Jedan od najvećih faktora depopulacije svakako je Domovinski rat koji je za sobom ostavio katastrofalne posljedice, prije svega u brojnim izgubljenim životima, ratnim materijalnim razaranjima, sporom i brojčano slabom povratku, nedovoljno uspješnoj poslijeratnoj revitalizaciji gospodarstva i sl.
Treba uzeti u obzir kako su Grad Vukovar i Vukovarsko-srijemska županija u bivšoj državi imali središnji, kontaktni položaj, između Zagreba i Beograda (od kojih je Vukovar udaljen 300, odnosno 150 km), a formiranjem današnjih granica oni gube na položaju i danas ih se percipira kao perifernim. Većim integriranjem susjednih zemalja u ekonomski sustav EU i valorizacijom položaja na Dunavu, ne sumnjam da bi Vukovar i Vukovarsko-srijemska ponovno mogli postati imigracijski prostor. Kako kaže Dražen Živić, jedan od vodećih hrvatskih demografa koji je ujedno i Vukovarac – zabrinjavajući negativni trendovi u demografskoj dinamici nisu nezaustavljivi i mogu se usporiti i ublažiti te postupno i u određenom vremenu okrenuti u manje negativne ili čak pozitivne primjenom koncepta deperiferizacije, tj. jačanja centralnih funkcija i gospodarskih aktivnosti, što će povećati razinu zapošljivosti i atraktivnosti za nove imigrante.
Depopulacija je izravno povezana sa zaostajanjem Vukovarsko-srijemske županije u regionalnom razvoju Hrvatske. Upravo je regionalni razvoj bio tema 4. Međunarodnog multidisciplinarnog kongresa koji je organizirao Kluba studenata geografije, a Jan je bio voditelj sekcije Kontinentalna Hrvatska. Zato nas je upoznao s ključnim obilježjima razvoja tog prostora.
Kontinentalna Hrvatska prostor je isprepleten mrežom gradova i sela koji se protežu od istočnih nizina i velikih rijeka, preko gusto naseljenog Zagreba i Sjeverne Hrvatske, sve do Like i Gorskog Kotara. Promatramo li stupanj razvijenosti, a time djelomično obuhvaćamo i demografsku dinamiku, možemo primijetiti kako najveći stupanj razvoja bilježi zagrebačka urbana aglomeracija i Sjeverna Hrvatska. S druge strane, cijela Istočna, južni dio Središnje i kontinentalni dio Gorske Hrvatske imaju ispodprosječni stupanj razvijenosti. Također možemo primijetiti kako veći stupanj razvijenosti imaju veliki gradovi i njima bliža naselja u odnosu na ruralni prostor Kontinentalne Hrvatske. Gradovi, naročito oni veći, imaju važnu ulogu u politici regionalnog razvoja zbog toga što su oni prostori sa najvećom koncentracijom ljudi i djelatnosti, a njihova bi se razvijenost određenim mjerama i alatima trebala preliti na okolni prostor.
Gledamo li Istočnu Hrvatsku, u kojoj svi gradovi i općine bilježe pad broja stanovnika, smatram da bi Grad Osijek trebao biti prioritet u politikama regionalnog razvoja kako bi postao nositelj razvoja Slavonije, Baranje i Srijema. Zbog klimatskih i drugih promjena u društvu, sve veću pozornost dobiva ruralni prostor koji je bogat prirodnim resursima i ima ključnu ulogu u održavanju ekosustava. Vjerojatno su većini ljudi prve asocijacije na Kontinentalnu Hrvatsku zlatna polja i nepregledne šume koje nisu u dovoljnoj mjeri iskorištene. Modernizacija i stvaranje dodane vrijednosti u prehrambenoj, drvnoj i metaloprerađivačkoj industriji te razvoj kulturnog, zdravstvenog, aktivnog i ruralnog turizma neke su od strateških niša za razvoj Kontinentalne Hrvatske.
U nastavku razgovora osvrnuo se na glavne snage Vukovarsko-srijemske županije, među njima i one koje ne dolaze dovoljno do izražaja.
Često se u javnosti zaboravlja da se Hrvatska nalazi na desnoj obali Dunava, najveće i najvažnije rijeke u Europi (ako izuzmemo Rusiju). Stoga smatram kako sektori prometa i logistike imaju veliki razvojni potencijal za grad i županiju, budući da je Vukovar najveća riječna luka u Hrvatskoj, koja iz godine u godinu bilježi rast prevezenog tereta (čak i u vrijeme pandemije). Tu su i Vinkovci, gdje se čak 8 željezničkih pravaca spaja u najveće željezničko čvorište u Hrvatskoj, a i šire. Postoje projekti kao što su obnova pruge Vukovar-Vinkovci i širenje luke Vukovar, koji idu u smjeru valorizacije odličnog prometno-geografskog položaja ali smatram kako ne dostaje sveobuhvatne strategije i vizije.
Nadalje, Vukovarsko-srijemska je tradicionalno poljoprivredna županija, gdje imamo izuzetno plodnu crnicu Vukovarske lesne zaravni na kojoj je nastala Vučedolska kultura i svjetski prepoznata vinska destinacija – Ilok. U županiji također imamo jednu od najvećih šuma hrasta Lužnjaka u Europi, Spačvu, čiji potencijal nije ni izbliza iskorišten. Postoji drvna industrija ali potrebnu ju je podići na višu razinu, a postoji ogroman potencijal u ekološkom turizmu, budući da se u šumi nalazi vrijedna prirodna i kulturna baština, a projekt Vrata spačvanskog bazena kraj Grada Otoka napravio je prvi korak u tom smjeru.
Osvrnuo se i na ciljeve i prioritete na koje bi župan Vukovarsko-srijemske županije i gradonačelnik Grada Vukovara trebali staviti naglasak u idućih 5 godina.
Promatramo li županiju s nacionalne razine, a nadovezujući se na prethodna pitanja, svakako bi usmjerio razvoj u stvaranje dodane vrijednosti u poljoprivredi i šumarstvu, iskorištavanje potencijala u sektoru prometa i logistike (primjerice gradnjom skladišta i daljnjim nastojanjem da se unaprijedi željeznička i lučka infrastruktura) te jačanje selektivnih oblika turizma, kao što je cikloturizam, budući da županijom prolazi europska biciklistička magistrala Eurovelo 6. Gledamo li županiju kao zasebnu prostornu jedinicu, možemo uočiti kako se na sjeveru županije nalaze oba regionalna središta županije, pa je potrebno funkcionalno ojačati i kvalitetnije integriratu južni dio županije (primjerice na relaciji Vinkovci-Županja, Vinkovci-Otok-Gunja(Brčko)). Tu je i problematika dualnog centraliteta županije između Vukovara i Vinkovaca, pa je tako Vukovarsko-srijemska jedina županija koja ima dvije županijske bolnice, a brojne ustanove imaju dvije adrese što, pretpostavljam, ponekad predstavlja administrativne barijere.
Gradu Vukovaru sam posvetio većinu svojih seminarskih radova i studentskih projekata tako da sam kroz studij upoznao grad na jedan drugačiji način. Najveći razvojni impuls grada, u demografskom, ekonomskom i kulturnom smislu bio je industrijski div Bata-Borovo. Naime, 1931. godine otvara se tvornički kompleks u kojemu se proizvode proizvodi od gume i kože, a uz tvornicu je niklo utopističko radničko naselje koje je bilo puno života, čega se naši bake i djedovi vrlo rado prisjećaju. Sustav Bata-Borovo 80-ih je godina zapošljavao otprilike onoliko radnika koliko danas Vukovar ima stanovnika. Zašto vam govorim o staroj tvornici? Zato što se danas na nekoliko stotina tisuća kvadratnih metara protežu napuštene ruševine uz samu obalu Dunava, koje samo čekaju da se nekako iskoriste. Odmah nizvodno od tvornice nalazi se najveća riječna luka u Hrvatskoj koja se suočava sa problemom nedostatka prostora. Stoga zašto ne proširiti luku na prostor tvornice budući da se obje firme nalaze u vlasništvu države?
Nadalje, budući da je tvornica, osim funkcije rada i stanovanja, radila na podizanju kvalitete života, između ostalog ulaganjem u sport i kulturu, ostavila nam je bogatu kulturnu baštinu i prekrasnu priču koju treba ispričati. Radničko naselje i nekoliko tvorničkih objekata zaštićeno je kao kulturno-povijesna cjelina stoga mogu zamisliti muzej ili interpretacijski centar koji oživljava povijest i govori o multikulturalnosti i proizvodnji cipela (u vrhuncu je Borovo proizvodilo 20 milijuna pari cipela godišnje).
Kad smo kod turizma, valja istaknuti kako u Vukovar godišnje pristane preko 300 riječnih kruzera, ali se zbog nedostatka sadržaja turiste često usmjerava u Osijek i Ilok. Vukovar nudi bogat turistički sadržaj glede memorijalnog turizma, što je svakako opravdano, ali smatram kako treba ojačati kulturni i arheološki turizam, cikloturizam, riječni turizam i eno-gastro ponudu. Za kraj, predložio bih obnovu hotela Dunav, jedne od rijetkih neobnovljenih zgrada u Vukovaru, u funkciji profiliranja Vukovara kao vrhunskog zdravstvenog i sportsko-rekreacijskog centra na razini države.
Budući da Jan uskoro završava diplomski studij, objasnio je i svoje preferencije glede zapošljavanja.
Budući da sam se na diplomskom studiju Prostorno planiranje i regionalni razvoj uistinu pronašao, želio bih pronaći posao u struci. Za sada nisam siguran hoće li to biti u javnom, civilnom ili privatnom sektoru, a siguran sam da će se odgovor, uz malo truda i strpljenja, sam nametnuti. Siguran sam da mogu doprinijeti razvoju županije i grada, budući da kao geograf imam jedinstven i sveobuhvatan pogled na svijet, pogotovo u smislu prepoznavanja prostornih resursa i potencijala. Mogu se zamisliti u timu koji sudjeluje u izradi i provedbi strategija razvoja i razvojnih projekata.
Na kraju je i rekao što misli o svom potencijalnu povratku u Vukovar.
Svoju blisku budućnost planiram provesti u Zagrebu gdje se planiram usavršiti upisivanjem kakvog tečaja i iskoristiti blagodati društvenog života metropole. Ipak, što sam stariji to se više želim vratiti u rodni kraj i ne sumnjam da ću se za nekoliko godina vratiti, možda za početak u glavni grad Slavonije – Osijek, o kojem upravo pišem diplomski rad. Za eventualni povratak u Vukovar bi me mogao privući kvalitetno radno mjesto, kvalitetnije prometno povezivanje s ostatkom Hrvatske i udaljavanje od negativnih tema i podjela.
