Sjećanja su bezvremensko blago srca.
Život je divan. Ako vam trenutno i nije tako divno, duboko u sebi znate da će te muke uskoro proći. Sve s čime se trenutno suočavate i doživljavate, uskoro će biti samo sjećanje. Kažu da je potrebno uživati u životu kako bismo u starosti djeci, unucima, susjedima u ulici ili u staračkom domu pričali zanimljive priče. Trebamo se pobrinuti i da ne poštujemo baš sva pravila koja smo si nametnuli, popustiti i biti malo zločest, posjedovati neku tajnu koju ćemo otkriti tek u dubokoj starosti jer nas baš tada nitko neće osuđivati što smo (pro)živjeli u mladosti.
Sjećanja su bezvremensko blago srca, no zna se dogoditi da naš mozak više ne može pronaći put da otvori memoriju za sjećanje. Događa se da više ne znamo gdje smo ostavili ključeve, kako smo se našli na tom mjestu – drugim riječima kako smo se izgubili. I ono najbolnije, ne prepoznajemo lica voljenih osoba.
Mjesec rujan posvećen je demenciji koja je emocionalno izuzetno teška za cijelu obitelj, a povodom današnjeg dana (21. rujna) posvetiti ćemo se bolesti za koju smo svi čuli još dok nismo ni mislili da svojim ponašanjem stvaramo sjećanja za starost.
Kako je otkriven Alzheimer?
U ožujku 1901. godine je 50-godišnji suprug primijetio kod svoje supruge paranoju koja je svakim danom bivala sve gora. No osim paranoje, tu je bio poremećaj spavanja i pamćenja, agresivnost, zbunjenost i plač. Teški simptomi koji nisu nikako popuštali na kraju su gurnuli supruga na najtežu odluku koju je morao donijeti u svom životu, ostaviti voljenu osobu u bolnici znajući da je više nikada neće vratiti njihovom toplom domu. Pacijentica Auguste D. postala je najbitnija pacijentica tada višem asistentu Aloisu Alzheimeru.
Alos Alzheimer rođen je 1864. godine te se kao mladi student vrlo brzo zainteresirao za anatomiju. Nakon disertacije iz anatomije, završio je studij u Würzburgu i stekao diplomu iz medicine s magna cum laude. Karijera u psihijatriji mu je na neki način bila suđena. Krajem 19. stoljeća vrlo bogate njemačke obitelji imale su praksu da angažiraju mlade liječnike za njihove duševno bolesne članove obitelji. Takvu ponudu je dobio i sam Alzheimer. Nakon toga, u dobi od 24 godine, prijavljuje se za mjesto asistenta u Društvenoj bolnici za mentalne i epileptične pacijente (Städtische Anstalt für Irre und Epileptiker [1]) u Frankfurtu na Majni. Radio je na temama kao što je paraliza kod djece i mladih, epilepsija i demencija.
Godine 1895. je oženio bogatu Ceciliju Geisenheimer koja mu je, zbog svoje financijske pozadine, omogućila financijsku neovisnost što je itekako utjecalo na njegova istraživanja. Zavidna karijera i prilike koje su mu se dogodile nisu dovele do toga da zaboravi na svoju pacijenticu Auguste D., kojoj se vrlo detaljno posvetio u svojim početničkim danima. Saznavši za njezinu smrt odmah je dogovorio autopsiju. Istraživanja, znanstveni radovi i timovi stručnih ljudi nisu se mogli oduprijeti rijetkošću ove bolesti što je dovelo do toga da se ime Alois Alzheimer zaboravi na više od 50 godina.
Godine 1995. K. Maurer [2] zavirila je u frankfurtski arhiv i ponovno oživjela ne samo dr. Alzheimera nego i njegove pacijente. Materijali slučaja spomenute Auguste D. te sličnog pacijenta Josefa F. prikazali su zapravo različite faze Alzheimerove bolesti. Alois Alzheimer doista je bio prva osoba koja je opisala važnu fazu razvoja ove teške bolesti.
Simptomi
Demencija pogađa više od 50 milijuna ljudi diljem svijeta. Svaka osoba će doživjeti demenciju na svoj način, no ishod će biti isti jer na kraju se oboljeli neće moći brinuti sam o sebi. Simptomi su specifični zbog dijelova mozga koji su zahvaćeni, a u simptome možemo uključiti:
- gubitak pamćenja,
- poteškoće u pronalaženju pravih riječi ili razumijevanja onoga što ljudi govore,
- poteškoće u obavljanju rutinskih zadataka,
- promjene ponašanja i raspoloženja,
- dezorijentacija u vremenu i prostoru,
- loše rasuđivanje,
- probleme s koncentracijom, planiranjem ili organiziranjem,
- poteškoće u govoru, pisanju, praćenju razgovora,
- promjenu osobnosti te
- učestalo gubljenje stvari i ostavljanje stvari na neuobičajenim mjestima.
| Rani stadij | Umjereni stadij | Kasni stadij |
| – oštećeno pamćenje i sjećanje za svježe događaje – oštećena orijentacija u prostoru – otežana komunikacija – teškoća u vožnji automobila | – smetnje govora se pogoršavaju – otežana skrb o sebi i održavanje higijene – gubitak naučenih vještina – sumnjičavost – agresivnost | – nerazumljiv govor – neprepoznavanje bliskih osoba – nepokretnost – epileptički napadaji |
Kod demencije se pojavljuju različiti simptomi koji utječu na svakodnevni život dok je Alzheimerova bolest specifični tip demencije koji dovodi do propadanja mozga.
Kako nastaje Alzheimerova bolest, postoji li prevencija ove teške bolesti?
Naš se mozak sastoji od više od 86 milijardi živčanih stanica. Taj je broj veći od broja zvijezda u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi. Kako se može dogoditi da toliki broj živčanih stanica odjednom više ne funkcionira?
Neuron (ili živčana stanica) osnovna je jedinica živčanog sustava. Komunikacija između dva neurona naziva se sinapsa. To je mjesto gdje razmišljamo, čujemo, vidimo, osjećamo i sjećamo se, ali to je i mjesto gdje se pojavljuje Alzheimer.
U sinapsi se, osim neuroprijenosnika, oslobađa peptid koji se naziva beta-amiloid. U normalnim uvjetima ovaj je peptid očišćen od strane mikroglija stanice. Mikroglija stanice čiste našu memoriju dok mi spavamo. Mnogi znanstvenici smatraju da Alzheimer nastaje kada beta-amiloid nije dobro očišćen, odnosno kada se poveća postotak tog peptida. Produkt je toga nastanak „ljepljivog“ amiloidnog plaka. Potrebno je skoro 20 godina stvaranja ovog ljepljivog plaka koji će u potpunosti začepiti prijenos neuroprijenosnika. Čistač mikroglija stanica postat će hiperaktivan u čišćenju koje će uzrokovati oštećenje stanice. Ključni protein tau, koji ima funkciju stabilizacije, počne se uvijati te počne gušiti neurone iznutra. Druga faza Alzheimera je upravo masivna zapetljana upala koja uzrokuje staničnu smrt.
Što možemo učiniti da spriječimo nastanak Alzheimera?
Po pitanju starenja i genetske predispozicije zapravo ništa. No, ne gubite nadu jer znanstvenici su ipak našli sastojke recepta koji može biti dobra prevencija od nastanka ove bolesti.
San. Da, spavanje je itekako bitno. Duboki je san vrijeme za temeljito čišćenje mozga. Kada ne znate gdje su vam pete, čisti se otpad koji se nakupio u našim sinapsama. Učestalo nespavanje, ili bolje rečeno loša higijena spavanja, mogu biti veliki okidač za razvitak ove bolesti.
Osim sna, tu je pretilost, dijabetes, visoki tlak, kolesterol, pušenje, kardiovaskularne bolesti… sve to može povećati mogućnost razvitka Alzheimera. Već razumijete o čemu je riječ. Morate dovesti svoj život u red. Poroke i nepravilnu ishranu zamijeniti redovitim vježbanjem i mediteranskim tipom prehrane (voće, povrće, riba, žitarice, piletina, puretina i malo crvenog mesa).
No osim ovih savjeta koje ćete pročitati kod prevencije bilo koje bolesti, ipak postoji nešto specifično. Da se zaštitite morate konstantno učiti. Svaki put kad naučite nešto novo stvara se nova sinapsa. Što više učite zapravo stvarate kognitivnu rezervu. To znači da ako se i unište neke stanice, opet ćete moći doći drugim sinapsama do te memorije. Učenje možete shvatiti kao dodatni most ako se nekoliko njih uruši.
Stvoriti mozak otporan na Alzheimerovu bolest znači stvoriti nove neuronske mostove, a to se postiže učenjem stranih jezika, upoznavanjem novih ljudi, čitanjem knjiga, drugim riječima cjeloživotnim učenjem.
[1] Städtische Anstalt für Irre und Epileptiker, https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/37/Irrenschloss_am_Affenstein%2C_Frankfurt.jpg 14.9.2022.
[2] Auguste D and Alzheimer’s disease, https://www.amherst.edu/media/view/294178/original/AD_Maurer%201997.pdf 14.9.2022.
