Kad god se osvrnem na računalnu pismenost, sjetim se tekstom natrpanih PowerPoint prezentacija te Word dokumenata bez obostranog poravnanja teksta. Uvijek sam se pitao kako to da generacija odrasla uz tehnologiju ne vodi računa o estetici digitalnog sadržaja. Ajde što ne misli o tome, ali kako te ne bode u oči? U redu, ja sam perfekcionist, stoga vjerojatno ne mogu biti objektivan po tom pitanju. Ipak, kada ti je nešto od malena u krvi, logično je da poznaješ sve cake kako to dotjerati do savršenstva.
No, dokazano je drugačije. Mladi danas ipak nisu maheri za tehnologiju, što je pomalo apsurdno, ali da, još uvijek nismo roboti, što je, u najmanju ruku, olakšavajuća spoznaja.
Drugi problem mladih mi je, moram priznati, bliži. Radi se o slaboj participaciji u kulturnim, umjetničkim i općenito kreativnim programima. Zapravo, vrlo je jednostavno za objasniti. Sve što donosi osobno zadovoljstvo, a ne konkretnu korist, nezanimljivo je i ne vrijedi uloženog truda. Ljudi su generalno slabo zainteresirani za stvari od kojih „nema kruha“, a proaktivnost se smatra nekom bezveznom vrlinom.
To me vraća u osnovnu i srednju školu kada su pojedini nastavnici nerijetko pokušavali učiniti nastavne sadržaje zanimljivima. Takvi bi pokušaji naišli na sklizak teren jer učenici ne vole komplicirati, niti im je uvijek do kreativnosti. A i „nove“ su metode bile užasno zastarjele. Često sam se pitao možemo li samo sjediti, slušati izlaganje i prepisivati natuknice s prezentacije. Svaki napor u vidu grupnog rada, kreativne realizacije i prezentiranja učinjenog rezultirao bi besmislom jer ionako nitko ništa ne usvoji na satu. Bar sam ja slabo pamtio te bih uglavnom spavao otvorenih očiju. A da ne pričam o zadnjoj klupi i izbjegavanju bilo kakvog aktivnog sudjelovanja… Učenicima se treba približiti na inovativan način te pritom ne naglašavati očekivane ishode. Pritisak nikada ne priziva kvalitetu.
U digitalni svijet uz „Metamedij“
Pojavom koronavirusa, naglo su se mnoge sfere života prebacile u online okruženje, što je zahtijevalo prilagodbu na učestalo korištenje računala. Mnogi su rekli kako je učenicima sjekira pala u med te da će uživati tijekom online nastave. Da razjasnimo, tipkanje poruka i scrollanje po TikToku daleko je manje zahtjevan zadatak od izrade digitalnih plakata, prezentacija i snimanja videozapisa. Promatrajući radove nastale u periodu nastave na daljinu, očito je da mnogi učenici ne barataju najbolje s digitalnim alatima. Mnogi su radovi vrlo nespretno realizirani.
Budući da se hibridni model nastave temelji na vizualnom i kreativnom prenošenju informacija, a s obzirom na to da koronavirus neće tako brzo nestati, potrebno je provoditi edukacije o korištenju tehnologije kako bismo, kada smo već osuđeni na nju, izvukli najveću korist iz onoga što nam nudi.
Takvu je inicijativu pokrenula Udruga za razvoj audio vizualne umjetnosti „Metamedij“ iz Pule. Uzevši u obzir manjak angažmana mladih u kulturno-umjetničkim programima, Udruga je u lipnju ove godine započela s projektom „Mladi na mreži“. Sudionici online edukacija, koje će se provoditi do lipnja sljedeće godine, imaju priliku naučiti puno korisnih trikova za dobre fotografije i videozapise. Također, mogu doznati više o digitalnom marketingu i novim medijima ili se samo upoznati s uporabom pojedinih aplikacija te kreirati GIF animacije i emojije. Osim poučnih radionica, tu su i predavanja koja pomažu razvitku kritičkog mišljenja kod učenika, a tematiziraju aktualne pojave kao što su, primjerice, lažne vijesti.
Koje beneficije donosi „Mladi na mreži“
Osim što zvuči zanimljivo, projekt učenicima omogućava da izbliza saznaju kako nastaju sadržaji čiji su svakodnevni konzumenti. Također, mnogi mladi skloni su učestalo dijeliti sadržaje na društvenim mrežama, pa je ovo odlična prilika za naučiti kako poboljšati kvalitetu contenta. Isto tako, projekt sadrži dozu profesionalizma pa vjerujem da mu i učenici pristupaju entuzijastično. Sviđa mi se što je naglasak na poticanju kritičkog razmišljanja u okviru medija jer su oni glavni nositelji informacija koje je potrebno kvalitetno procijediti prije formiranja stavova. Nekritičko razmišljanje jedan je od glavnih problema hrvatske kulture, stoga se nadam da će učenicima biti zabavno zaviriti u svijet medijskih iluzija te izvježbati oko i naučiti kako biti selektivno propustan u moru kontradiktornih priča.
No, nameće se pitanje hoće li projekt doprinijeti budućem angažmanu u kreativnim i umjetničkim radionicama? Smatram da je „Mladi na mreži“ atraktivna pojava među srednjoškolcima jer mnogi još od malih nogu naginju k medijskom svijetu zaigrano tvrdeći kako će postati pjevači, glumci i slično. Iako to nema direktnu povezanost s ovom inicijativom, dobar je početni motiv za sudjelovanje. Svatko bar nakratko poželi okusiti moć medija. A i IT stvari uveliko su zastupljene među učenicima od kojih se mnogi odlučuju kvalificirati upravo za tu sferu.
Dakle, ovaj projekt ima sve predispozicije za buđenje interesa mladih. Drugi kreativni projekti često nemaju interdisciplinaran, a istovremeno „moderan“ koncept koji bi držao pažnju. Za sličan učinak, možda je potrebno staviti se u položaj tinejdžera te percipirati svijet kao konfuzno mjesto s hrpom puteva od kojih nijedan nije pravi. Tu pobjedu ipak odnosi format, a ne sadržaj.
