O životu hrvatskih iseljenika se puno piše u medijskim člancima, a i u javnosti se često percipira da je život u inozemstvu savršen, no je li tome baš tako? Promatrajući iseljavanje hrvatskog stanovništva u zadnjem desetljeću, zabilježen je značajan udio mladih u ukupnom broju hrvatskih iseljenika što je posebno zabrinjavajuća činjenica, pa se shodno tome postavlja pitanje: jesu li ti mladi koji su iselili iz Hrvatske zaista pronašli sreću u inozemstvu?
Novije anketno istraživanje je pokazalo neke zanimljive rezultate o životu mladih iseljenika. Koliko su mladi zadovoljni životom u novoj okolini? Koje su prednosti tamošnjeg života? Hoće li se vratiti u Hrvatsku?
Obrazovanje i zaposlenost
Mladi koji su započeli novi život u inozemstvu su većinom zaposleni, odnosno u radnom odnosu. Najviše je osoba zaposleno u tercijarnom sektoru, zatim slijede one osobe zaposlene u sekundarnom sektoru, te osobe zaposlene u kvartarnom sektoru, dok je mali broj njih zaposlen u primarnom sektoru.
U primarnom sektoru je zaposleno nekolicina osoba koje imaju završenu nisku stručnu spremu, zatim srednju stručnu spremu, te višu školsku spremu. Također, u sekundarnom sektoru je tek nekolicina zaposlenih osoba s niskom stručnom spremom, dok je najviše onih sa srednjom stručnom spremom. Isto tako, u navedenom sektoru postoji mali dio zaposlenih osoba koji imaju završen stupanj visokoškolske razine te visoku stručnu spremu.
Što se tiče zaposlenih u tercijarnom sektoru, ondje je najviše onih s srednjom stručnom spremom, a onda i onih sa visokom stručnom spremom, dok je značajno manji broj osoba s višom školskom spremom, a najmanji broj osoba s nižom stručnom spremom. Kada se promatra struktura zaposlenih u kvartarnom sektoru, vidljivo je kako je najviše zaposlenih s visokom stručnom spremom, dok je u odnosu na njih pak manje onih s višom školskom spremom, a najmanje onih s srednjom stručnom spremom.
Glede zanimanja, odnosno radnih mjesta na kojima su ispitanici zaposleni, saznaje se kako postoji mnoštvo različitih radnih mjesta, pri čemu treba izdvojiti neka najčešća zanimanja kao što su medicinska sestra/brat, konobar, skladištar, kuhar, administrator, vozač motornog vozila, radnik u industrijskom pogonu, njegovatelj te prodavač/trgovac.
Neki primjeri manje zastupljenih radnih mjesta na kojima su mladi zaposleni su čistač/ica, djelatnik na građevini, radnik na montažnim dizalima, računalni programer, analitičar osiguranja kvalitete te biomedicinski analitičar.
Gdje ti mladi žive?
Najveći dio mladih živi u Njemačkoj, Irskoj, a značajno manje njih u Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, pa zatim tek slijede ostale države.
Većinom se radi o zemljama zapadne i srednje Europe, ali i nordijskim te prekomorskim zemljama za koje su se mladi odlučili provesti dio ili cijeli svoj život.
Zadovoljstvo novim životom
Više od polovine mladih je ispunilo svoja očekivanja, oko trećine da je djelomično ispunilo dok tek nekolicina nije ispunila svoja očekivanja od inozemstva.
Što se tiče zadovoljstva životom u novoj okolini, rezultati pokazuju da je prosječno zadovoljstvo životom u inozemstvu vrlo visoko. Dakle, mladi su uglavnom zadovoljni svojim životom u inozemstvu. Pokazano je da postoji značajna umjerena povezanost između zadovoljstva životom i ispunjenja očekivanja, odnosno da su mladi koji su zadovoljniji životom su ujedno i ispunili svoja očekivanja od života u inozemstvu.
Glede prednosti života u inozemstvu, one su češće ekonomske, zatim društveno-političke, osobne, obrazovno-profesionalne, a vrlo mali dio ispitanika navodi kako život u iseljeništvu nema prednosti ili pak navodi nešto drugo.
Prednosti života u inozemstvu su različite, pa su sudionici navodili kao neke od najčešćih prednosti adekvatne/visoke plaće dovoljne za svakodnevni život, financijsku sigurnost i visoku kvalitetu života, dobru ponudu poslova na tržištu rada te kvalitetno uređen sustav upravljanja državom. Također, navodili su još i bolje uvjete rada na poslu, više mogućnosti za napredak, mentalitet društva, odnosno međuljudski odnosi, mogućnost napredovanja u poslu/karijeri, visok standard života, kvalitetno obrazovanje, jednakost svih građana pred zakonom, odnosno poštivanje zakona te osjećaj da ih poslodavac poštuje i cijeni.
Zanimljivo je kako pojedine (bitne) aspekte života ispitanici navode značajno rjeđe u odnosu na prethodno najčešće navedene prednosti. Tako su neki od takvih primjera, a koji su znatno slabije zastupljeni u odgovorima ispitanika kao prednosti: zdravstveni sustav, prihvatljivi troškovi života te stanovanje.
Povratak u Hrvatsku: da, ne ili možda?
Utvrđeno je da je najveći broj onih mladih iseljenika koji su zadovoljni životom i ne planiraju se vratiti, značajno je manje onih koji su zadovoljni životom i planiraju se vratiti, još manje onih koji nisu zadovoljni životom i planiraju se vratiti, onih koji su djelomično zadovoljni životom i ne planiraju se vratiti dok je najmanji broj onih koji nisu zadovoljni životom i ne planiraju se vratiti.
Što se tiče osobne percepcije ispitanika u vezi s budućnošću Hrvatske, ona nikako nije pozitivna ako se pita mlade iseljenike. U prosjeku mladi smatraju da se Hrvatska uglavnom neće razvijati. Najveći broj iseljenika koji ne vjeruju u budući napredak RH i ne planiraju se vratiti, značajno manje je onih koji vjeruju u napredak RH i planiraju se vratiti dok je najmanji broj sudionika koji vjeruju u napredak i ne planiraju se vratiti.
Također, pokazalo se da postoji razlika u želji za vraćanjem u Hrvatsku između onih koji su ispunili svoja očekivanja i onih koji su ih djelomično ili uopće nisu ispunili. Dobiveno je da najveći broj onih koji su ispunili svoja očekivanja i ne planiraju se vratiti, značajno manji broj onih koji su ispunili očekivanja i planiraju se vratiti, zatim onih koji nisu ispunili očekivanja i planiraju se vratiti dok je najmanji broj onih koji nisu ispunili očekivanja i ne planiraju se vratiti u RH.
Što se tiče vremena povratka u Hrvatsku, rezultati ankete su izrazito nepovoljni jer se polovina ispitanika ne planira vratiti živjeti u Hrvatsku, dok se značajno manji dio iseljenika planira vratiti tek u mirovini, a neki još nisu sigurni oko trajnog povratka u Hrvatsku. Dio ispitanika je ipak odlučan oko toga da se vrati živjeti u Hrvatsku, od čega se dio njih planira vratiti u razdoblju kroz dvije godine, zatim dio u razdoblju od tri do pet godina, dio u razdoblju od šest do deset godina te dio njih u razdoblju od 11 do 20 godina. Također, kada je u pitanju povratak u matičnu zemlju, u istraživanju je najmanje onih koji su se već vratili u Hrvatsku.
Osim toga, ovo istraživanje je pružilo jasan prikaz onoga što bi moglo privući mlade iseljenike na povratak i život u Hrvatskoj. Najveći broj njih navodi da je to siguran posao koji uključuje veću plaću primjerenu standardu života, dok značajan dio njih ne bi ništa moglo privući nazad u Hrvatsku. Dio ispitanika spominje povratak radi bližnjih/obitelji i nostalgije prema zavičaju/domovini, pozitivne promjene u politici, odnosno bolje političko vodstvo te viši standard života u skladu s europskim standardima.
Kao neke od značajno rjeđih razloga povratka navode još smanjivanje korupcije u državi, potpuna izmjena i napredak društva u svim segmentima, djelotvorne promjene u pravosuđu, tolerantnije i pozitivnije društvo te povoljnije stanovanje.
Novi iseljenici u suvremenom društvu
Zaključno se može reći kako su mladi iseljenici većinom zadovoljni životom u inozemstvu. Međutim, rezultati pokazuju kako je nešto više od polovine mladih ispunilo očekivanja, trećina njih samo djelomično, dok je neznatan dio onih koji nisu nikako ispunili svoja očekivanja u inozemstvu. Mladi navode kako su najčešće prednosti života u inozemstvu visoke plaće dovoljne za svakodnevni život, financijska sigurnost i visoka kvalitetu života, dobra ponuda poslova na tržištu rada te kvalitetno uređen sustav upravljanja državom.
Ako se pita mlade iseljenike o mogućnosti povratka, polovina njih se ne želi nikako vratiti živjeti u Hrvatsku, dio njih se ipak vraća kroz određeni manji odnosno veći broj godina ili tek u mirovini, dok je dio njih još nesiguran oko povratka. Mladi većinom biraju zemlje srednje, a onda zapadne i sjeverne Europe kao svoja idealna odredišta za novi početak u životu, među kojima se na prvom mjestu nalazi već tradicionalno upravo Njemačka.
Ovo istraživanje je dalo značajan doprinos i zanimljive nalaze u pogledu privlačenja hrvatskog iseljeništva. Ono što ih može privući nazad, a navode na prvom mjestu je upravo posao koji uključuje veću plaću koja je dovoljna za svakodnevni život, zatim se na drugom mjestu nalaze oni koji kažu da ih ne bi ništa moglo privući nazad u Hrvatsku, odnosno zadržati u Hrvatskoj, dok na trećem mjestu navode povratak zbog bližnjih i nostalgije prema domovini, ali i pozitivne promjene u politici kao preduvjete koji se moraju promijeniti kako bi se vratili živjeti u Hrvatsku.
*Ovaj članak se temelji na rezultatima istraživanja koji su provedeni u okviru izrade diplomskog rada: Pavković, D., 2021. Iseljavanje mladih iz Hrvatske nakon ulaska u EU.