Nasilje nad ženama je najrašireniji oblik narušavanja temeljnih ljudskih prava poput prava na život, prava na privatnost i obiteljski život, prava na zaštitu dostojanstva, prava na život bez mučenja i nečovječnog postupanja… Velik je to društveni problem koji traži brzo uočavanje i korisnu prevenciju.
22. rujna 1999.
Na Općinskom je sudu u Zagrebu, 22. rujna 1999., održana brakorazvodna parnica na kojoj je Mato Oraškić ubio svoju suprugu Gordanu Oraškić, sutkinju Ljiljanu Hvalec i odvjetnicu Hajru Prohić i teško ranio sudsku zapisničarku Stanku Cvetković. U spomen ove tragedije 22. rujna obilježava se Nacionalni dan borbe protiv nasilja na ženama.
Šutnja nije zlato
Nasilje nad ženama najčešće se događa u obiteljskoj zajednici te su žrtve žene, dok su počinitelji najčešće partner ili bivši partner. Nasilje se u većini slučajeva ne prijavljuje, nego žene uglavnom „u tajnosti“ trpe zlostavljanje.
U slučaju bilokakve vrste nasilja (psihičko, fizičko, seksualno, …) šutnja nikako nije rješenje, štoviše treba dići svoj glas. Mnoge žene ne prijavljuju zlostavljače zbog straha od ponovnog i vjerojatno opasnijeg napada, straha da im nitko neće pomoći, nemaju se gdje skloniti, straha da neće uspjeti same te zbog, danas česte, ekonomske ovisnosti.
Žene žive u uvjerenju da su možda one svojim postupcima krive za zlostavljanje, ali to nikako nije točno. Ako žena pogriješi, muškarcu to ne daje za pravo da je zlostavlja. Mnoge žene misle da će nasilje prestati, da će se partner promijeniti, no nažalost u većini se slučajeva to nikada ne dogodi.
Gdje tražiti pomoć?
Važno je da žene shvate da nisu same i da moraju potražiti pomoć. Mogu se obratiti policiji, centru za socijalnu skrb koji će ženu upoznati s njezinim pravima i pomoći joj da se za njih bori, bolnicama koje moraju utvrditi jesu li nanesene ozljede te iste prijaviti policiji. Zatim državnom odvjetništvu čija je zadaća pokrenuti kazneni postupak i sudovima koji vode kazneni postupak.
Još jedna važna institucija jesu obiteljski centri koji nude uslugu savjetovanja ukoliko je obitelji potrebna pomoć, obitelji im se mogu obratiti u svrhu rješavanja problema, pomažu u ostvarivanju tople obiteljske atmosfere u kojoj se svi članovi osjećaju sigurno. Obiteljski centri provode radionice za obitelji, okrugle stolove, seminare te potiču na sigurno roditeljstvo.
Žene koje proživljavaju zlostavljanje znaju za barem neke institucije, ali se ne odlučuju za njihovu pomoć. Važno je da žena shvati kako nije zaslužila biti zlostavljena i da ima pravo na slobodan život.
Feministički pokreti i brojne aktivistice rade na tome da se javnosti osvijesti problem nasilja nad ženama, stoga se nadam da će društvo uvidjeti koliko je važna podrška ženi koja to prolazi. Poručila bih svim ženama i djevojkama koje prolaze kroz teško razdoblje da nikada nisu same te da imaju podršku sa svih strana. Hrabro naprijed i stavite sebe na prvo mjesto!
