U dubini gledaj ribe,
U blizini grli druge,
A na svakoj stranici knjige
Ulovi nešto novo za sebe.
Znam da je svaki dan
Za tebe veliko čudo,
Jer uz zvuk i boju,
Uvijek ti donese i još nešto drugo.
Što ti donese
Ti od srca primi,
Jer to bit će tvoje cvijeće,
Tvoje Ruže,
I kada po noći ne možeš da zaspiš
Ti ih pozovi da ti služe.
A ujutro rano okupi svoje
I njega i nju i tebe
Pa uskočite na vlak
Što vozi sve do Tebe,
Ali ipak stisnite se malo,
Da baki lakše bude,
Jer do guranja vas vrlo joj je stalo.
S puta kad se vratiš,
Pojedi nešto, neki slatkiš,
Da dalje poći možeš,
Da dalje živiš snove.
Sa svojom družbom obiđi svijet,
Vidi koliko je lijep
I koliko u njemu Ruža se krije
Koliko se različitih snova tu snije.
Beri ih polako,
Sjajni sunčev ti budi krak,
Ali upamti dobro,
Zatvoriti ih nikada nemoj
U svoj ružičnjak.
Jer svi ti ljudi
I stvari koje sada čvrsto držiš
S vremenom ćeš shvatiti da bodu,
I da ćeš,
Koliko god ih volio budeš,
Jednom morati pustiti da odu.
Ne budi tužan,
Sve što si imao tada
Imaš i sada,
I priče i putovanje
I brodove koji po oblacima plove,
A sve tvoje Ruže
Uvijek će ti dolaziti u snove…
