Ujedinjeni narodi danas slave Međunarodni dan prijateljstva kojim se prepoznaje uloga prijateljstva u izgradnji mira među ljudima različitih kultura. Proglašen je s ciljem poticanja prijateljstva između društava, zemalja i kultura. Prijateljstvo se smatra mostom za izgradnju mira i suzbijanje predrasuda, a u središte stavlja solidarnost i međusobno razumijevanje. Osim što doprinosi razvoju društava, zemalja i kultura, današnji dan važan je za razvoj budućih lidera. To su mladi koje treba učiniti nositeljima društva stavljajući ih u aktivnosti s ostalim mladima iz drugih kultura, a sve zbog izgradnje multikulturalne svijesti o međunarodnom razumijevanju i poštivanju različitosti. No, vratimo se na početke razvoja kulture i civilizacije. Ili bolje rečeno, vratimo se na izvor da bismo proniknuli dubinu i imali ispravniji stav prema širini.
Philia
Još u Antici, grčki filozofi smatrali su kako postoji osam vrsta ljubavi. Tada se podjela odnosila na eros, philiu, ludus, agape, pragmu, philautiu, storge i maniu, a danas su značajnije četiri koje se odnose na eros, storge, philiu i agape. One su najviše prisutne u međuljudskim odnosima jer odražavaju romantičnu, obiteljsku, prijateljsku i nesebičnu ljubav. Najuzvišenija među njima je agape, a ostale su vrijedne ukoliko imaju njezine crte nesebičnosti i plemenitosti. Na današnji dan u središte se stavlja philia koja je poznata kao prijateljska ljubav. Prijateljstvo se smatra jednom od najuzvišenijih ostvarenja osobe. Možda je pravi stav prema drugome stav prihvaćanja i razumijevanja koje rađa povjerenje, a onda dovodi do prijateljstva. Ukoliko tada isključimo barijere neprihvaćanja različitosti kultura ono može postati odraz svjesnosti ljudskog napretka i bogatstva kultura. S takvim stavom može dosegnuti bratski odnos između ljudi.
Stranac je prijatelj kojeg još nismo upoznali
Izgradnja prijateljstva između ljudi različitih kultura i nacija započinje izgradnjom povjerenja prema prvoj osobi pokraj nas. Međutim, prijateljska ljubav znana kao philia označava nešto puno dublje i složenije od običnog prijateljstva. To je ljubav prožeta između dva stranca koji su postali prijatelji, a ako je istinska onda to postaje nekrvno bratstvo. U takvim odnosima izražena je dubina i autentičnost oba čovjeka. Ako se vodimo onim ,,stranac je prijatelj kojeg još nismo upoznali“, onda su prvi ljudi do nas i naši poznanici oni kojima trebamo darovati povjerenje da bismo ih zvali prijateljima, a ljudi koje izabiremo u svoje intimnije krugove postaju naša braća i sestre.
Čežnja za philiom i istinskim prijateljstvom zahtijeva drugačiji stav prema drugome, a koji je uvjetovan poznavanjem sebe. Ono nas potiče da u svoj život puštamo nove ljude i u nju smo razočarani kad nas oni koje smo smatrali prijateljima izdaju ili povrijede. Može se reći da postoji više razina prijateljstva, a izgradnja prijateljstva među nacijama i kulturama započinje darivanjem povjerenja onima pokraj nas što se može nazvati jednom nižom razinom.
Što je zapravo prijateljska ljubav?
No, što je zapravo prijateljska ljubav i vodi li ono znanju što znači biti prijateljem? Zašto neke ljude pozivamo u svoj život i želimo graditi odnose, a neke ni ne primjećujemo? Što zahtijeva pravo i autentično prijateljstvo? Ovo su pitanja koja smo svi postavili u jednom trenutku života. Dolaze s pitanjem tko sam ja i tko je drugi, a onda odražava li taj drugi ono što prepoznajem u sebi u dovoljnoj mjeri da želim graditi prijateljstvo. Nismo sretni kad nam odnosi nisu zdravi i kad pokraj sebe nemamo ljude s kojima dijelimo uspone i padove, radost i tugu. No, ako gradimo odnose prema sličnosti s drugim onda želja da uspostavljamo prijateljstva s ljudima iz drugih kultura može biti proturječna.
Je li prijateljstvo zahtjevno?
To se mijenja kad se u prostoru susreta s ljudima iz drugih kultura pojavi svijest o univerzalnim sličnostima, duboko utkanim u onome što čovjek jest, a to je vrlo često izraženo kroz emocije i osjećaje. Romantične veze pucaju, svaka obitelj nesavršena je na svoj način, teško nam je težiti idealu nesebične ljubavi, ali prijateljstvo nam se vrlo često ne čini toliko zahtjevno. Ovisi, ali nije baš tako. U svakom od navedenih odnosa imamo želje i potrebe, ali važnije je otkriti kako biti to što tražimo od drugih.
Važnije je otkriti kako biti prijatelj i preuzeti odgovornost uloge koja je stavljena pred nas jer kad se prijateljstvo raspadne, trebam se upitati jesam li bio prijatelj ili sam tražio od drugih da to budu, a sam nisam znao kako to biti. Ili još bolje, imam li temeljne kvalitete izražene u poniznosti i malenosti, srušene predrasude i pretpostavke, dovoljno znanja i zeru ljudskosti da bi pristup ljudima iz drugih kultura bio zavidnoj razini kulture i isto tako, odraz ljepote moje vlastite kulture i nacije, a time i vrijednosti koje na ona njeguje.
Ujedinjeni narodi ne postoje bez ujedinjenih zajednica i društava
Ako zamislimo vrijeme kao liniju ispod koje je svaki čovjek prikvačen, a način na koji je prikvačen ovisi o njegovim vrijednostima, odgoju i kompleksnosti nutarnjeg svijeta, uvidjet ćemo da samo koračanje kroz vrijeme dovodi do sazrijevanja i razvoja pojedinca u onoj mjeri u kojoj na svoju traku puštamo druge ljude i to s početnim stavom razumijevanja i prihvaćanja različitosti. Bili oni iz iste ili različite kulture. Drugi čovjek nam postaje prijatelj onda kad oboje postanemo spremni koračati zajedno i biti pozitivna sila koja će graditi bolji svijet, a kad nam se životni putevi i pozivi isprepliću, postajemo prijatelji za život.
To su malena prijateljstva na kojima učimo graditi veća pa sve do najvećih između zajednica, vlada i nacija. Ujedinjeni narodi ne postoje bez ujedinjenih zajednica i društava, a ni oni ne postoje bez ujedinjenog stava prihvaćanja i razumijevanja prema svakom čovjeku što onda dovodi do prijateljstva i njegove važnosti na internacionalnoj razini. Prijateljstvo nije samo najuzvišenije ostvarenje osobe već način na koji se postiže izgradnja svijeta kakav je prvotno zamišljen, a dodir uzvišenosti toga započinje pružanjem ruke osobi pokraj sebe.
