O samome filmu
Seaspiracy je dokumentarni film s dobrom idejom, ali ne najboljom izvedbom. Čini se da je cilj u ovome dokumentarcu šokirati publiku umjesto predstavljanja problema u ribarstvu. Film se bavi problemom ribarstva koji utječe na okoliš, ali i ljude. Prvi se dio bavi glavnim junakom i snimateljem, Alijem Tabrizom, koji se od malih nogu zanimao za morski okoliš i govori o tome kako je došao na ideju snimanja filma.
Ali i njegova žena, nakon što ih upoznamo, odlaze u japanski grad Taji u kojemu ribari ubijaju kitove i morske pse. Pitaju se zašto ubijaju kitove što mi je čudno jer znam da Japan ovisi o plavoj ekonomiji i da im je skoro u svakome jelu glavni sastojak riba.
Tajićani ubijaju kitove i dupine zbog straha da će ostati bez zaliha ribe, a, također, ubijaju i morske pse zbog peraja koje su jako skupe. U tome se može više naučiti u dokumentarnom filmu Cove, koji je snimljen 2009.
Tajićani, naravno, nisu jedini koji ubijaju morske pse i kitove radi ribolova. Francuska zapravo ubije tri puta više morskih pasa godišnje, ali film iznosi važnu činjenicu da su veliki predatori, kao što su morski psi i kitovi, jako važni za očuvanje morskog sustava te da smo od 1970. godine smanjili populaciju morskih pasa za 70% što je, nažalost, točno.
Također, točno je i da fitoplankton proizvodi 50% – 80% kisika na zemlji, više nego tropske šume, što je najvažnije za životinjski svijet.
Ono što nije točno jest to da mreže i ribarska oprema čine blizu 50% plastičnog otpada u moru te je još gore što se ta informacija uporno gura tijekom cijeloga filma. Istraživanje koje je Ali koristio odnosi se samo na jedan dio Tihog oceana. Istina je da, od ukupne plastike u moru, ribarska oprema čini 20%, ostalo je sve industrijska plastika.
Drugi podatak koji iznosi je da će se do 2048. oceani skoro pa isprazniti. To je istraživanje, koje je objavio Boris Worm (2006.), ipak staro 15 godina i mnogi ga znanstvenici više ne koriste. Također, od tada se praksa u ribarstvu promijenila.
Dupini, kornjače i krivolov
Iznosi se i problem oznaka na pakiranjima koje tvrde da je njihov ribolov siguran za dupine, no kasnije on saznaje da se ne može 100% garantirati da nijedan dupin nije stradao. Istina je da su te oznake većinom marketinški trikovi za privlačenje kupaca, ali ništa se ne može 100% garantirati, tako ni one oznake na kozmetici i lijekovima koje garantiraju da nisu testirani na životinjama.
Još jedan problem je kako prezentira ugroženost kornjača. Navodi da kornjačama ne prijeti promjena klime ni zagađenje, nego upravo ribarstvo, što nije istina. Zapravo je šest od sedam vrsta kornjača ugroženo zbog ribarstva, prilova, zagađenja i promjene klime.
Sljedeći problem koji navodi je krivolov. Ribarstvo, naravno, nije jedina gospodarska grana u kojoj se to događa. Prikazan je i jedan brod na kojem policija hvata krivolovce. Nažalost, rješavanjem krivolova ne uklanja se problem, samo rješava simptom, a problem je daleko veći od krivolova.
Osobni osvrt na problematiku unutar filma
Također, jedan od problema koji je predstavio je ropstvo. Odnosno, izrabljivanje u ribarstvu. Ne sviđa mi se način na koji je ispitivao sve te radnike – sakrio im je lice, ali ne i glasove. Čak nisam ni čula da se kasnije pobrinuo za sigurnost tih ljudi jer je ovaj film trenutno dostupan milijunima gledatelja diljem svijeta. I njegovo hvalisanje kako je to snimanje bilo opasno za njega je odvratno, a koliko je opasno za te ljude nije ni spomenuo.
Spomenuo je da su ribe važne za rast koralja, što je istina, ali najveći problem koralja je upravo izbjeljivanje zbog visokih temperature što utječe na cijelo njihovo stanište.
Još jedan problem koji se prikazuje je problem akvakulture, ali je prikazan samo mali dio i to na jednom uzgajalištu. Tamo su se pokazali najveći problemi. Ribe su postavljene u male kaveze i gusto su nasađene pa lako dolazi do zagađenja i zaraze. Istina je da u uzgajalištima lako dođe do problema, ali nikad nije čuo za protokole koje uzgajivači moraju slijediti da ne dođe do zaraze i zagađenja te da za vrijeme uzgoja, od ličinačkog stadija pa do odrasle dobi, treba izbjegavati sve moguće stresore. Zašto? Zato što meso ribe izložene stresu na kraju ne vrijedi ni lipe.
Spomenuto je i da je akvakultura jednako opasna kao ribolov, no nije. Za razliku od ribolova, akvakultura ne uništava prirodne populacije i staništa. Daleko je povoljnija za okoliš, nema narušavanja prirodnih staništa i nije opasno za druge vrste koje se nađu na putu (osim ako ih ne hrane drugim ribama ili životinjama, ali i one se mogu uzgojiti).
Najgori dio dolazi tek na kraju kad se sprema snimiti lov na kitove. Čini se da je jedva čekao ovaj trenutak jer su on i njegova žena odmah zgrabili svu opremu i izletjeli iz sobe da što prije dođu na to mjesto. Ne moram ni govoriti koliko je ta scena bila odvratna, koliko je tu bilo krvi bilo. Naravno, teže je vidjeti mrtvog kita nego ribu jer je veći i ispušta one tužne zvukove, a još je bilo teže gledati njihova trupla nekoliko minuta.
Zadnje što su nam preporučili je da umjesto riba možemo koristiti alge što bi bila dobra ideja, ali loša ideja je reći da jedenjem ribe unosimo u sebe samo zagađivače. Riba je i dalje jako korisna za zdravlje ljudi, a alge apsorbiraju više zagađivača nego riba.
Način snimanja samoga filma
Najmanje mi se svidio način snimanja ovog filma. Upadanje s kamerom na tuđe radno mjesto i nakon toga se čudi da je istjeran. Ne znam je li Ali ikada radio išta osim snimanja filmova, ali ljudi ne vole da im se na radno mjesto dolazi s kamerom na jednom i tripodom na drugom ramenu. Također, nikad se nije odlučio potruditi organizirati razgovor s nekim, nego je samo upadao s kamerom u zgradu pa se čudio zašto nitko ne želi razgovarati s njime. Nije se ni potrudio razgovarati s biolozima ili drugim znanstvenicima, osim onima koji su se slagali s njegovim planom.
Film bi mi se svidio da nije bilo manipulacije podacima i da izvlačenje emocija iz publike nije bilo na prvom mjestu. O nekim se problemima govori kao da ih prvi put predstavlja svijetu, kao problemi ribolova, a govorilo se o tome i desetljećima prije (barem na mom faksu jest). Nijedan problem u filmu nije nepoznat znanstvenicima, ali ih Ali prikazuje kao da ih znanstvenici nastoje sakriti, a ne riješiti i kao da su se urotili protiv morskog svijeta.
Izvori:
https://oceanservice.noaa.gov/facts/ocean-oxygen.html
https://www.nature.com/articles/s41598-018-22939-w
https://www.jstor.org/stable/40925326?seq=1
https://www.nationalgeographic.com/environment/article/news-plastic-drinking-straw-history-ban
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0924224419310532
https://jamanetwork.com/journals/jamainternalmedicine/fullarticle/2540540
https://academic.oup.com/ije/article-abstract/50/1/223/6067620
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1756464614002229
