Smanji. Prenamjeni. Oporabi.
Svakoga se 18. ožujka od 2018. godine, na poticaj Svjetske zaklade za oporabu (engl. Global Recycling Fundation), obilježava Svjetski dan oporabe (recikliranja), a u svrhu podizanja svijesti o važnosti i poticanju oporabe među državama i narodima. Sažeto sročeno, oporaba je svaki postupak ponovne obrade otpada kojim se postiže njegovo korištenje u materijalne ili energetske svrhe. Uz spremnike za papir, plastiku, metal, staklo i biootpad ispred naših kuća i ulaza, vjerojatno nam je poznato kako se oporabiti mogu i stare baterije, lijekovi kojima je istekao rok trajanja, iznošena odjeća (tzv. otpadni tekstil), građevinski otpad, stari namještaj, pa čak i automobilske gume. Važno je napomenuti da se oporaba u tom smislu ne odnosi samo na odlaganje otpada u odgovarajuće spremnike, već i na njegovu ponovnu upotrebu (prenamjenu) – tako ostatak pliša od šivanja haljine za maturalnu zabavu, staru majicu ili iznošene hlače mogu postati nova suknja ili „otkačena“ majica za plažu.
Svjetskim danom oporabe nastoji se potaknuti politička i gospodarska djelatnost te tehnološki izumi kojima bi se svjetsko gospodarstvo usmjerilo ka ostvarivanju sedamnaest ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, zacrtanih Planom održivog razvoja do 2030., poznatijim pod nazivom Agenda 2030. Među političkim, pravnim i humanitarnim zadaćama, Planom su određeni i pojedini ekološki ciljevi UN-ovih tijela i suradničkih organizacija, koji uključuju pristup čistoj vodi i odvodu otpadnih voda, dostupna i čista energija, odgovorna i održiva proizvodnja, potrošnja i oporaba energenata i sirovina te očuvanje bioraznolikosti morskih i kopnenih staništa. Umnogome su tijesno povezani s političkom voljom, pravnim uzusima te gospodarskim i tehnološkim iznašašćima potrebnim za njihovu bržu, učinkovitiju i za okoliš povoljniju provedbu.
Ove je godine težište bilo stavljeno na problem još uvijek slabo prihvaćene oporabe plastike, unatoč sve većem broju tehnoloških inovacija i sve većoj svjesnosti o štetnosti plastike u prirodnom okolišu. Prema procjenama odgovornih tijela UN-a, dosad se oporabilo tek 9% korištene plastike, uz stotine tisuća tona koje svake godine dodatno opterećuju odlagališta diljem svijeta. Uz rastuća divlja odlagališta (deponije), sve veći problem predstavlja mikroplastika, koja se u hranidbenom lancu umnaža te u svojem nevidljivom, ali za zdravlje itekako štetnom obliku, javlja i na našim tanjurima. Taj je proces poznat pod stručnim nazivom biomagnifikacija, a njegove štetne posljedice predmetom su sve iscrpnijih istraživanja ekologa, pedologa, hidrologa i liječnika različitih specijalizacija. Ruku uz ruku uz njega se odvija i bioakumulacija odnosno gomilanje sitnih čestica plastike (mikrometarskih veličina), ali i drugih otpadnih i štetnih tvari (lijekova, pesticida i dr.) u ekosustavima, pri čemu nije moguće izbjeći njihovo razorno djelovanje na organizme, ali i sama staništa.
Pojedinac sam ne može promijeniti gospodarske tokove ili nadomjestiti nedostatak političke volje, ali može djelovati u skladu sa svojim mogućnostima. Koliko god zvučalo klišeizirano, svatko treba biti ona promjenu koju želi vidjeti jer se društvo mijenja od s(a)vjesnih pojedinaca i obitelji koji svojom odgovornošću prema okolišu u kojem žive, ali i prema sebi samima potpomažu dostojanstven i cjelovit život svakog čovjeka na našem zelenu planetu.
