U ovotjednom pregledu vijesti iz bioetike donosimo novosti vezano za legalizaciju eutanazije i medicinski potpomognutog samoubojstva u Španjolskoj, novosti oko legalizacije pobačaja kod supružnika u razvedenim brakovima u Japanu i epidemiji pobačaja u Engleskoj i Walesu tijekom prvog vala COVID-19, kao i vijesti o sve više selektivnih pobačaja u Nepalu, te slučaju Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva koje je ukinulo životnu podršku petogodišnjoj djevojčici suprotno majčinoj volji.
1. Španjolska legalizira eutanaziju i medicinski potpomognuto samoubojstvo
(El Pais) Španjolski Senat je u srijedu 10. 3. odobrio zakon o dekriminalizaciji eutanazije u Španjolskoj za kojeg je glasalo 155 senatora, protiv je glasalo 100 senatora i 3 senatora je bilo suzdržano. Prijedlog zakona će se vratiti Kongresu koji će 18. ožujka ratificirati ili odbiti izmjene zakona koje je unio Senat. Zakon će potom biti objavljen u službenom glasniku Kraljevine Španjolske i stupiti na snagu tri mjeseca nakon proglašenja, odnosno sredinom lipnja.
U četvrtak 18. 3. španjolski Kongres je potvrdio legalizaciju eutanazije, sa 202 glasa za, 141 protiv i 2 suzdržana. Španjolski premijer Pedro Sanchez iz redova socijalista pozdravio je ovo glasanje.
Pacijenti koji upute zahtjev za postupak usmrćivanja trebaju patiti od ozbiljne i neizlječive bolesti ili od ozbiljne, kronične i onesposobljavajuće bolesti koja rezultira nesnosnom patnjom kako bi pacijentov zahtjev bio uvažen. Pacijentov zahtjev prolazit će kroz nekoliko definiranih koraka. Pacijent mora svoj zahtjev predati u pisanom obliku dva puta u roku od 15 dana. U zahtjevu pacijent mora potvrditi kako motiv zahtjeva nema izvor u bilo kojoj vrsti vanjskog pritiska. Nakon drugog zahtjeva pacijenta, liječnik mora o slučaju informirati odgovarajuće povjerenstvo koje mora odgovoriti na zahtjev u roku od 19 dana.
Povjerenstvo putem svog suda imenuje dva stručnjaka, koja nisu povezana sa slučajem, koji će ispitati zahtjev pacijenta. Dva stručnjaka su nadležna za odbijanje ili odobravanje pacijentova zahtjeva. Sastav povjerenstva prepušten je autonomnoj odluci svake zajednice, ali odluka o sastavu povjerenstva mora biti u skladu s uputom kako povjerenstvo mora biti multidisciplinarno i mora imati najmanje sedam članova, uključujući stručnjake iz područja medicinske, prava i sestrinstva.
Godišnje u Španjolskoj umre oko 420 000 ljudi. Španjolska je četvrta europska država koja je legalizirala eutanaziju, pridruživši se Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu.
2. Japan: Pristanak supružnika za pobačaj u razvedenim brakovima nije potreban
(Mainichi) Japanski zakon o zdravlju majki zahtijeva pristanak oba roditelja za pobačaj. U situacijama nedostatka očevog pristanka, malo klinika prihvaća rizik od pravnog postupka zbog nedostatka pristanka muškarca i dopušta pobačaj. Japansko Ministarstvo zdravstva iznijelo je nove administrativne smjernice Zakona o zdravlju majki, koje će ženama čiji su brakovi propali zbog obiteljskog nasilja i drugih razloga omogućiti podvrgavanje pobačaju bez pristanka supružnika.
Prema istraživanju iz 2017. godine, od 141 žene koje su muškarci silovali, 26,2% muškaraca bili su bivši supružnici, a 24,8% bivši dečki. Kao odgovor na ozbiljno stanje seksualnog nasilja u obitelji koje su proživjele žene, u veljači 2021. godine mreža skloništa za žene All Japan podnijela je zahtjev japanskoj vladi tražeći ukidanje odredbe iz Zakona o zdravlju majki vezano za zahtjeve pristanka supružnika na pobačaj.
Ministarstvo zdravstva presudilo je 10. ožujka: očev pristanak više nije potreban u slučaju „razdvajanja” roditelja. Da bi se utvrdilo je li par razdvojen ili ne, Udruga opstetričara i ginekologa Japana (JAOG) predlaže da o prirodi veze odluči liječnik na temelju izjava žene ili da se pozove supružnik ili treća strana koja poznaje prirodu veze para. Udruga također traži da se razlog zbog kojeg je brak para proglašen prekinutim zabilježi u dosjeima žena.
3. Engleska i Wales: Epidemija pobačaja tijekom prvog vala COVID-19
(Daily Mail) U travnju 2020. godine je u Engleskoj i Walesu zabilježeno 20 546 pobačaja, što u usporedbi sa 16 006 pobačaja u istom mjesecu prethodne godine predstavlja porast od 30%. Pobačaji su zatraženi zbog zabrinutosti koju žene osjećaju na temelju ideje da moraju svojoj djeci pružiti sigurnost i na temelju financijskih ograničenja povezanih s pandemijom. Između travnja i lipnja 2020. godine dvije trećine žena koje su pobacile već su imale djecu u usporedbi s nešto više od polovice žena u istom razdoblju 2019. godine.
Ovaj porast primijećen je dok je pobačaj prvi put odobren ženama kod kuće bez medicinskog nadzora. Pobačaj je kod kuće moguće obaviti do desetog tjedna trudnoće. Medicinske pripravke za pobačaj propisuje liječnik nakon telefonskog ili video poziva. O privremenoj mjeri pobačaja kod kuće planirano je javno savjetovanje, iako se razmatra opcija ovu mjeru učiniti trajnom.
U prvoj polovici 2020. godine pobačaji su se povećali za 4% u odnosu na prethodnu godinu u ukupnom broju od 105 540 u 2019. godini u odnosu na broj od 109 836 pobačaja u 2020. godini. 82% pobačaja čine medicinski pobačaji.
4. Nepal: Sve više selektivnih pobačaja
(EurekAlert!) Nova studija objavljena proteklog tjedna u British Medical Journal (BMJ) Open naglašava značajnu zabrinutost zbog rastućeg problema seksualno selektivnog pobačaja djevojčica u Nepalu. Oslanjajući se na podatke popisa stanovništva iz 2011. godine i podatke o daljnjim istraživanjima iz 2016. godine,i znanstvenici procjenjuju da je otprilike jedan od 50 porođaja djevojčica “nestao”’ u evidenciji poroda, odnosno, došlo je do pobačaja. U razdoblju između 2006. i 2011. godine rodilo se ukupno 22.540 djevojčica. U godini prije popisa stanovništva (lipanj 2010. – lipanj 2011.) ovaj broj se popeo na 1 pobačaj u 38 poroda djevojčica.
Za određena područja zemlje praksa je bila raširenija. U Arghakhanchiju, najugroženijem okrugu, u popisnim podacima nedostajalo je svaka šesta djevojčica na 1 rođeno dijete. U dolini Katmandu, glavnom gradskom središtu Nepala, na svakih 100 djevojčica rodi se oko 115 dječaka. Prirodni omjer stanovništva je 105 dječaka na 100 djevojčica.
Opće je poznato kako su sinovi u Nepalu u povlaštenoj poziciji u odnosu na kćeri. Preferencije prema dječacima duboko su ukorijenjene u kulturi: oni se smatraju “ekonomskom i društvenom imovinom”, a djevojke smatraju “financijskim teretom” jer trebaju miraz i napuštaju obiteljsku kuću u trenutku udaje. Selektivni pobačaji ilegalni su i kažnjavaju se zatvorskim kaznama, ali dotični se zakoni i dalje vrlo malo provode. Istraživači procjenjuju kako je više od polovice pobačaja izvršenih 2014. godine bilo ilegalno.
5. Ujedinjeno Kraljevstvo: Vrhovni sud ukinuo životnu podršku petogodišnjoj djevojčici suprotno majčinoj volji
(The Guardian) Paula Parfitt, 41-godišnja udovica, želi da se njezinoj 5-godišnjoj kći Pippi, koja pati od akutne nekrotizirajuće encefalopatije, nastavi pružati životna podrška. Akutna nekrotizirajuća encefalopatija izuzetno je rijetka bolest izvan područja istočne Azije. Paula bi željela da njezina kći napusti bolnicu kako bi joj se njega mogla nastaviti pružati kod kuće pomoću prijenosnog ventilatora. Dječja bolnica Evelina u Londonu, u kojoj je smještena Pippa, već redovito dopušta Pippi da dulje razdoblje izlazi iz bolnice putem prijenosne ventilacije bez poteškoća. Njezini prvi napadi pojavili su se malo prije druge godine života i trenutno se nalazi u vegetativnom stanju.
Prošlog prosinca presuda Vrhovnog suda presudila je kako mehaničku ventilaciju treba zaustaviti, a djevojčici treba dopustiti da umre. Paula Parfitt se žalila na odluku, ali suci Lord Justice Baker, Lady Justice King i Lady Justice Elisabeth Laing podržali su odluku Vrhovnog suda. Oni vjeruju kako je sudac imao pravo na taj izbor i da je zakonit te u najboljem interesu Pippe.
Paula Parfitt sprema tužbu i shrvana je presudom suda koji ne želi održati život petogodišnje Pippe. “Želim da Pippa ima sve moguće šanse da se vrati kući i bude s obitelji”, objašnjava Paula Parfitt.
