U ovotjednom pregledu vijesti iz bioetike donosimo novosti vezane uz dekriminalizaciju zakona o eutanaziji u Španjolskoj, smanjenje broja pobačaja u Belgiji i protivljenje eutanaziji studenata medicine na Novom Zelandu.
Također, donosimo i vijesti o planu razvoja 5G mreže u Hrvatskoj te kandidaturi sudaca za Europski sud za ljudska prava u Belgiji.
1. Španjolska: Senat odobrio zakon o dekriminalizaciji eutanazije
(El Pais) Španjolski Senat je u srijedu 10. 3. odobrio zakon o dekriminalizaciji eutanazije u Španjolskoj. Za prijedlog zakona glasao je 155 senator, protiv je glasalo 100 senatora i 3 senatora je bilo suzdržano. Senat je uveo nekoliko amandmana među kojima se nalazi mogućnost liječnika da pristupa posljednjim željama pacijenta na način prakticiranja eutanazije bez potrebe konzultiranja članova porodice kao i mogućnost da liječnici ubrzaju liječenje pacijenta.
Senatori koji su se suprotstavili prijedlogu zakona izrazili su sumnju u ustavnost predloženog zakona i istaknuli kako takav zakon otvara vrata za industriju smrti. Također, naglasili su važnost klazule o prizivu savjesti koji je između ostalog zaštičen etičkim kodeksom zdravstvenih profesionalaca.
Prema nekima će ovaj zakon o eutanaziji biti najmanje restriktivan od svih postojećih zakona koji reguliraju eutanaziju u svijetu. Time će Španjolska postati posebna i po tome što nema uspostavljen univerzalni pristup palijativnoj skrbi koja je u Španjolskoj dostupna za samo 50% pacijenata kojima je ona potrebna.
Prijedlog zakona će se vratiti Kongresu koji će 18. ožujka ratificirati ili odbiti izmjene zakona koje je unio Senat. Zakon će potom biti objavljen u službenom glasniku Kraljevine Španjolske i stupiti na snagu tri mjeseca proglašenja, odnosno sredinom lipnja.
2. Belgija: Smanjenje broja pobačaja u 2019. godini s nepoznatim razlogom
(l’Institut Européen de Bioéthique) Prema novom izvješću belgijskog Nacionalnog povjerenstva za procjenu dobrovoljnog prekida trudnoće (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), u 2018. godini prijavljeno je 18 273 pobačaja. Ova se brojka smanjila u 2019. godini na 18 027 pobačaja, što iznosi 1 pobačaj na 7,7 poroda i 8,4 žena na 1000 žena reproduktivne dobi.
Gotovo trećina žena (7 198) koje su pobacile 2018. godine obrazložile su svoj pristup činjenicom da trenutačno nisu željele dijete. Uz to, 3 389 (14%) žena izjavilo je kako ima cjelovitu obitelj.
Od kraja 2018. godine u statistici se više se ne spominju razlozi za pobačaj, a zbog novog zakona od 15. listopada 2018. godine koji više ne čini obveznim spominjanje razloga pobačaja, jer se navođenje razloga smatra previše paternalističkom i suprotnim s “idejom prava”. Tako liječnik više nije dužan navesti određeni razlog pobačaja u obliku koji podnosi Povjerenstvu. Tako u 2019. godini 6 319 žena ili 35% nije željelo spomenuti razlog pobačaja. Postoci povezani s tim razlozima stoga više nisu pokazatelji stvarnosti. Stoga je nemoguće točno dijagnosticirati okolnosti zbog kojih su žene u 2019. godini pobacile. Kada je navedeno izvješće predstavljeno belgijskom Parlamentu 9. ožujka 2021. godine, članovi Odbora za zdravstvo u velikoj su mjeri izrazili zabrinutost zbog ovog nedostatka informacija.
3. Novi Zeland: Studenti medicine sve se više protive eutanaziji
(Stuff) Studenti medicine sve se više se protive eutanaziji kako napreduju kroz studij medicine, pokazalo je novo istraživanje. Gotovo 65% studenata druge godine medicine na Sveučilištu Otago u Novom Zelandu podržalo je eutanaziju ili medicinski potpomognuto samoubojstvo, u usporedbi sa 39% na petoj godini studija.
Istraživanje je pokazalo kako je potpora praksi eutanazije padala tijekom svake godine studije: 64,8% potpore druge godine, 62,6% treće godine, 51,5% četvrte godine i 39,1% pete godine.
Studenti prve i druge godine vide malo pacijenata, a njihovi stavovi (65% u korist legalizacije, 34% protiv) odražavaju rezultate obvezujućeg referenduma na kojem su građani Novog Zelanda u subotu 17. listopada 2020. godine glasali o tome treba li Zakon o izboru kraja života iz 2019. godine stupiti na snagu. Rezultati referenduma o eutanaziji pokazuju kako je 65,2% birača s pravom glasa podržalo Zakon o izboru kraja života iz 2019. godine, a 33,8% se protivilo navedenom Zakonu.
Međutim, do pete godine studenti medicine stupaju u kontakt s puno pacijenata i suočeni su sa složenošću problematike koja se može pojaviti u situacijama na kraju života. Studenti sa Sveučilišta Otago su kroz obrazovanje posvećeni podučavanju palijativne medicine i pružanju njege na kraju života. Također, pohađaju i tečajeve bioetike koji im pomažu identificirati probleme i omogućuje studentima razvoj kritičkog promišljanja.
Okončanje života suprotno je onome što studenti medicine i liječnici trebaju činiti. Njihovo cijelo usmjerenje cilja prema poboljšanju života, a završetak čovjekova života nije smjer kojim se liječnička profesija treba razvijati.
4. Hrvatska: Za razvoj 5G mreže osigurano 5,6 milijardi kuna
(HRT) Vlada je u četvrtak 11. 3. 2021. godine donijela Nacionalni plan razvoja širokopojasnog pristupa za razdoblje od 2021. do 2027. godine koji je usklađen s ciljevima Europske komisije za europsko gigabitno društvo i za 5G, kojima se potiče razvoj širokopojasnog pristupa i mreža vrlo velikog kapaciteta, a za njegovu provedbu Hrvatskoj treba 5,6 milijardi kuna.
Ukupno procijenjena sredstva potrebna Hrvatskoj za prevladavanje digitalnog jaza i provedbu planiranih programskih cjelina iz Nacionalnog plana od 2021. do 2027. godine iznosi oko 5,6 milijardi kuna. Od toga, oko 3,7 milijardi kuna su procijenjena potrebna sredstava potpora iz različitih EU fondova, dok ostalih oko 1,9 milijardi kuna čine predviđena ulaganja operatora elektroničkih komunikacija i drugih ulagača, rekao je ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.
Po njegovim riječima, Nacionalnim planom odgovara se na nove zahtjevne ciljeve iz EK-a o povezivosti do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta i Akcijskog plana 5G za Europu, kojima se potiče razvoj širokopojasnog pristupa i mreža vrlo velikog kapaciteta, a koje omogućuju gigabitnu povezivost s ciljem transformacije jedinstvenog digitalnog tržišta prema gigabitnom društvu i razvoju 5G mreža koje države članice trebaju ostvariti.
Nacionalnim planom utvrđuju se četiri cilja. Prvi je uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta u kućanstva, kako bi se omogućio širokopojasni pristup s brzinama od najmanje 100 Mbit/s u smjeru prema korisniku (“download”), uz mogućnost nadogradnje na brzine do 1 Gbit/s. Drugo je uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta koje podržavaju širokopojasni pristup sa simetričnim brzinama od najmanje 1 Gbit/s za javne namjene, što uključuje osnovne i srednje škole, visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti, tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i zdravstvene ustanove te prometna čvorišta kojima prolazi velik broj putnika. Treći cilj je je osiguranje pokrivenosti 5G mrežama u urbanim područjima i uzduž glavnih kopnenih prometnih pravaca. Četvrti cilj je osiguranje pokrivenosti 5G mrežama u ruralnim područjima, koja obuhvaćaju sve jedinice lokalne samouprave i dijelove jedinica lokalne samouprave izvan urbanih područja. Plan je u cijelosti usklađen s nacionalnom razvojnom strategijom do 2030. godine.
5. ESLJP: Prijedlog kandidata iz Belgije u potencijalnoj situaciji sukoba interesa
(Valeurs actuelles) Belgija je predložila tri kandidata za suca koji će sljedećih devet godina suditi na Europskom sudu za ljudska prava (dalje: ESLJP). Vijeće ministara potvrdilo je 27. studenoga 2020. godine popis kandidata koji će biti predani Vijeću Europe za odabir novog suca Europskog sudu za ljudska prava. Mandat belgijskog suca Paula Lemmensa završava 12. rujna 2021. godine. Parlamentarna skupština Vijeća Europe morat će izabrati novog belgijskog suca u travnju 2021. godine. Nakon selekcijskog postupka, izabrana su tri kandidata: Maïté De Rue, Frédéric Krenc i Sylvie Saroléa. Sva tri belgijska kandidata za izbor novog suca Europskog suda za ljudska prava nisu suci po struci.
Maïté De Rue je pravnica koja radi za Open Society Foundations u New Yorku od 2018. godine. Ova organizacija, koju je osnovao i financira George Soros, specijalizirana je za strateške parnice pred nacionalnim i međunarodnim sudovima, posebno ESLJP. Unutar ove organizacije, Maïté De Rue je ESLJP-u podnijela podnesak o smjeni glavnog rumunjskog glavnog antikorupcijskog tužitelja. Prije toga, dvanaest je godina radila u belgijskom Ministarstvu pravosuđa, kao zamjenica glavnog tužitelja. Maïté De Rue bila je članica ministarskog kabineta Laurette Onkelinx (iz redova socijalista) šest godina. Istodobno je sjedila u Europskom odboru za sprečavanje mučenja Vijeća Europe između 2011. i 2018. godine.
Frédéric Krenc je odvjetnik od 2002. godine i sudac na belgijskom Sportskom arbitražnom sudu od 2013. godine. Postao je postao je glavni tajnik Instituta za ljudska prava odvjetničke komore u Bruxellesu 2015. godine. Od 2015. također je direktor Tromjesečnog pregleda ljudskih prava, časopis specijaliziran za kvazi službenu prezentaciju sudske prakse EKLJP-a i čiji urednički odbor i znanstveno vijeće uključuju rođake i članove EKLJP-a, uključujući posljednja tri predsjednika EKLJP-a. Frédéric Krenc autor je nekoliko knjiga i brojnih znanstvenih članaka iz područja temeljnih prava. Između 2011. i 2016. bio je suvoditelj kolekcije Droit et Justice u belgijskoj legalnoj izdavačkoj kući Anthemis.
Prema doktoru prava Grégoru Puppincku, kandidati koje je predložila belgijska vlada razočaravaju. Nitko nije sudac i ne dolaze iz vrhovne belgijske jurisdikcije. Belgija unatoč tome ima svjetski poznate magistrate i akademike prava, poput Oliviera De Schuttera i Louis-Léon Christiansa. Odabir kandidata za sudačku dužnost u ESLJP-u uvijek ima veliku političku dimenziju; ovdje je na nju utjecala i želja da predstavi većinu kandidatkinja. Izbor na mjesto suca Maïté De Rue, odvjetnice Open Society Foundationsa, ojačao bi mrežu sudaca koji pogoduju Georgu Sorosu i stvorio bi nove situacije sukoba interesa.
