Ova tužna priča započela je 6. studenog 2020. kada je jedan poljski državljanin s inicijalima R.S., koji živi sa svojom obitelji u Ujedinjenom Kraljevstvu, doživio srčani udar uslijed kojega mu je mozak 45 minuta ostao bez adekvatne opskrbe kisikom i pacijent je pao u komu. Hospitaliziran je u bolnici u Plymouthu.
Da je došlo do potpune moždane smrti priči bi tu bio kraj, međutim nije bilo tako. Bolnica je uz potporu supruge i djece poslala zahtjev sudu u Londonu da se nad njime prekinu postupci za održavanje na životu (tzv. life support) pošto se kod pacijenta ne vidi napredak u oporavku, a supruga tvrdi da njezin suprug ne bi želio biti „teret“ . Zahtjev je prihvaćen, a nad pacijentom je prekinuto provođenje mjera za održavanje na životu što uključuje i potpomognuto hranjenje i hidraciju, nastavljena je samo palijativna skrb. Napomenimo da pacijent samostalno diše.
Međutim, pacijentova majka i sestra koje žive u Poljskoj mišljenja su da je ono što se čini s njihovim sinom, tj. bratom ubojstvo izgladnjivanjem i dehidracijom zbog čega su podnijele žalbu na presudu suda tvrdeći da se kod pacijenta primjećuje poboljšanje i kako on kao katolik ne bi pristao na učinjeno. Priložile su kao dokaz video materijal s mobilnog telefona na kojemu se navodno vidi da pacijent trepće kada su prisutne u sobi te tvrde kako je zaplakao kada mu je sestra došla u posjet. Sud je odbio tu žalbu rekavši kako je u pacijentovom najboljem interesu da mu se pruži palijativna skrb nakon što se prekine s postupcima za održavanje na životu.
Majka i kćer zatražile su od Poljske vlade da se uključi, a slučaj je završio i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Biskup Mark O’Toole iz Plymoutha i biskup John Sherrington poslali su pismo ministru zdravstva Ujedinjenog kraljevstva Mattu Hancocku 20. siječnja raspravljajući o slučaju „RS“ . U tome su pismu između ostaloga napisali: „Katolička crkva nastavlja se protiviti definiciji potpomognute prehrane i hidratacije kao liječenja, što je sada postalo temelj medicinskih i zakonskih odluka o povlačenju potpomognute prehrane i hidratacije od pacijenata. Osiguravanje hrane i vode vrlo bolesnim pacijentima, čak i potpomognuto, osnovna je razina skrbi. Ova se skrb mora pružiti kad god je to moguće, osim ako je medicinski indicirano da pretjerano opterećuje ili ne postiže svoju svrhu,…“
Reagirao je i David Albert Jones, direktor Bioetičkog centra Anscombe baziranog u Oxfordu, rekavši da je sud dao premalu težinu katoličkoj vjeri pacijenta.
„U tom se kontekstu odbijanje „održavanja na životu“ kada je čovjek u „neoporavljivom stanju“ najprirodnije odnosi na odbijanje intenzivnog liječenja i ventilacije tamo gdje nema nade za oporavak, a ne na odbijanje prehrane i hidratacije tamo gdje su oni učinkoviti u održavanju života,… ”, Jones je nastavio.
U cijelu priču se uključio i poljski nadbiskup Stanisław Gądecki uputivši pismo britanskom nadbiskupu Vincentu Nicholsu moleći ga da se zauzme za njegovog sunarodnjaka kojemu prijeti smrt izgladnjivanjem i prenoseći informaciju da su poljske vlasti spremne primiti ga i skrbiti o njemu o svome trošku.
Čak je i šef kabineta poljskog predsjednika Andrzeja Dude Krzysztof Szczerski razgovarao o ovoj temi s britanskom veleposlanicom u Poljskoj, Annom Clunes.
Klinika „Budzik“ u gradu Olsztynu u Poljskoj koja ima iskustva s liječenjem pacijenata u komi na čelu s profesorom Wojciechom Maksymowiczem izjasnila sekako je spremna primiti pacijenta R.S. u svoju skrb. Profesor Wojciech je neurokirurg, bivši ministar zdravstva i zastupnik u poljskom parlamentu tj. Sejmu. On tvrdi da je to što pacijent diše za njega dovoljan razlog da ga se transportira u Poljsku i da mu se pruži pomoć, dok se iz Ujedinjenog kraljevstva čuju glasovi da bi taj transport mogao naštetiti pacijentu.
Svjetski savez mladih promiče zaštitu života i ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti. Tzv. dostojanstvena smrt kakvu promoviraju zagovornici eutanazije i potpomognutog samoubojstva potkopava ljudsko dostojanstvo, a vrijednost osobe mjeri prema životnim okolnostima u kojima se ona nalazi. Jednostavnije, pretpostavlja da postoji nedostojanstvena smrt i da je to svaka smrt do koje dolazi u boli i patnji. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo zaštićeno međunarodnim ugovorima, dok tzv. „pravo na smrt“ kao takvo ne postoji. Potpomognuto samoubojstvo i aktivna eutanazija legalne su samo u nekim državama, a to ne uključuje Ujedinjeno Kraljevstvo.
Dok se čeka epilog ovog slučaja, činjenica je da je R.S. još uvijek na životu, bez hrane i vode – minimalnog zahtjeva palijativne skrbi kojoj ga je Sud prepustio – u zdravstvenoj ustanovi.
Luka Lažeta
