Sindrom policističnih jajnika ili skraćeno PCOS (engl. polycystic ovary syndrome) najčešći je zdravstveni poremećaj u žena reproduktivne dobi. Prema nekim procjenama zahvaća čak 10% populacije žena reproduktivne dobi. Kod žena s PCOS-om dolazi do proizvodnje veće količine muških spolnih hormona koji rezultiraju neredovitim menstruacijama, pojačanom dlakavošću, aknama, itd. Spomenuto stanje smatra se jednim od glavnih uzroka neplodnosti kod žena te upravo zbog toga donosimo sve što trebate znati o tom poremećaju – kako i zašto nastaje, kako se očituje, dijagnosticira i liječi.
Koliko je čest i kod koga se pojavljuje?
Učestalost PCOS-a kod žena reproduktivne dobi varira između 5 i 10%. Većina žena otkrije da imaju PCOS tek u 20-ima i 30-ima, zahvaljujući poteškoćama sa začećem. Učestala pojavnost unutar obitelji pretpostavlja genetsku podlogu sindroma pa je vaša šansa da ga imate veća ako neka od žena u vašoj obitelji ima sindrom policističnih jajnika ili dijabetes.
Zašto nastaje PCOS i kako je povezan s drugim medicinskim stanjima?
Točan uzrok nastanka i razvoja PCOS-a nije poznat. Smatra se da kombinacija raznih genetskih i okolišnih faktora (prehrana, kretanje, stres) ostvaruju utjecaj na pojavnost.
Ženski menstrualni, odnosno ovulacijski ciklus pod utjecajem je raznih hormona. Tako hipofiza luči dva hormona; FSH (folikulostimulirajući hormon) koji je zaslužan za dozrijevanje folikula u jajnicima koji sadržavaju nezrelu jajnu stanicu koja se treba pripremiti za ovulaciju te LH (luteinizirajući hormon) čiji nagli skok u koncentraciji dovodi do izbacivanja jajne stanice iz jajnog folikula u jajovod (ovulacija). Treba napomenuti da folikuli tijekom dozrijevanja jajne stanice u cirkulaciju luče estrogen i manju količinu androgenih hormona. Nakon izbacivanja jajne stanice razvija se žuto tijelo koje luči progesteron.
U podlozi spomenutog stanja pronalazimo promijenjenu aktivnost upravo spomenutih hormona hipofize. Najčešće je prisutna snižena aktivnost FSH te iz tog razloga ne dolazi do dozrijevanja jajnih folikula do razine da su spremni za izbacivanje jajne stanice, odnosno ovulaciju. Posljedično, u jajniku pronalazimo brojne, ali manje i nerazvijene folikule koji takvom jajniku daju specifičan policističan izgled vidljiv ultrazvučnim pregledom. LH je najčešće prisutan u povišenoj koncentraciji, kao i količina androgenih hormona koji dovode do pojačane dlakavosti (hirzutizam), učestalije pojave akni, muškog tipa ćelavosti, itd.
Posljednjih godina primijećena je obostrana povezanost razvoja PCOS-a i abnormalnosti u djelovanju hormona inzulina (dijabetes tipa II).
Kako se očituje i kako ga prepoznati?
Jedan od mogućih znakova je nepravilan menstrualni ciklus točnije izostanak menstrualnog krvarenja u razdoblju od nekoliko mjeseci ili duži menstrualni ciklus (duži od 6 tjedana). Budući da kod PCOS-a dolazi do anovulacije (izostanak ovulacije) ili oligoovulacije (neredovite ovulacije), ne dolazi do potpunog sazrijevanja jajnih folikula koji preostaju u jajniku te mu daju karakterističan policističan izgled vidljiv na ultrazvuku. Posljedično povišenoj razini muškog spolnog hormona – testosterona pojavljuje se pretjerana dlakavost (prisutnost dlaka na grudima, licu, abdomenu itd.) i akne. Važno je napomenuti da je potrebno zadovoljiti barem dvije od ovih značajki za dijagnozu sindroma policističnih jajnika.
Kako se dijagnosticira?
Dijagnoza PCOS prema Rotterdamskim kriterijima postavlja se kada žena ima najmanje dva simptoma od već spomenutog trijasa simptoma: neredoviti menstrualni ciklusi, povišena razina muških spolnih hormona i/ili jajnici čiji je volumen veći od 10 ml s najmanje 12 folikula na jednoj zamrznutoj ultrazvučnoj slici jajnika. Jajnici koji imaju policističan izgled, ali funkcija im nije narušena te nije prisutna povišena razina muških spolnih hormona ne spadaju u sindrom policističnih jajnika i ne treba ih kao takve liječiti.
Kako se liječi?
Liječenje sindroma je vrlo individualno te ovisi o dobi bolesnice, intenzitetu poremećaja ciklusa, koncentraciji inzulina u krvi, itd. Ako je kod žene s PCOS-om prisutna povećana tjelesna težina, svakako je preporučljivo regulirati prehranu i povećati tjelesnu aktivnost jer se mnogi simptomi znatno poprave nakon reguliranja tjelesne težine. Primijećeno je da čak i kod normalne tjelesne težine smanjeni unos ugljikohidrata i umjereno vježbanje daju vidljivo smanjenje simptoma. Ako je potrebno, uz konzultaciju s endokrinologom, moguća je primjena antiglikemika koji pomažu u održavanju koncentracije glukoze u krvi. Kod žena koje nastoje postići trudnoću, moguća je primjena lijekova za stimulaciju ovulaciju uz redovito praćenje ginekologa.
Zaključak
Njegova visoka prevalencija privukla je veliku pozornost javnosti (više od 1.5 milijuna web stranica posvećenih ovom problemu), ali bez obzira mnoge žene su i dalje nedovoljno informirane o samim simptomima i mogućim sigurnim načinima liječenja. Važno je napomenuti, sve dok žene imaju odgovarajući pristup liječenju, nije uočena značajna razlika u broju djece žena s problemima policističnih jajnika i bez njih. Stoga je od iznimne važnosti educirati se i upoznati svoje tijelo kako bi se mogli prepoznati potencijalni simptomi na vrijeme, zatražiti adekvatna liječnička pomoć, redovito se kontrolirati, uključiti se u određeni oblik fizičke aktivnosti, poboljšati prehranu, itd.
Ukoliko želite saznati više o ovoj temi, preporučujemo FEMM edukaciju o ženskom zdravlju. Više informacija o edukaciji možete pronaći na Facebook i Instagram stranici FEMM Croatia.
Napisala: Kristina Anđelić
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.
