– Zar još jedne cipele? – upitala je mama kad je vidjela da je u dvorište ušao poznati kombi Overseas expressa
– Pa znaš, imam crne čizme na visoku petu, one crne iz Zare, smeđe kaubojske, ali ove su godine baš u modi bajkerske čizme, a takve nemam. Jednostavno sam ih morala naručiti. – rekla sam samouvjereno, zadovoljna izgledom svojih novih čizama na nozi. Ipak, krenula sam razmišljati, jesu li mi stvarno bile potrebne još jedne čizme? Zašto se povodimo za trendovima? I je li zbilja pametno stalno nešto kupovati, znajući da ćemo to nositi jedne sezone, a onda odbaciti?
Otvorila sam Google u potrazi za odgovorom, a onda naišla na jedan vrlo zanimljiv TEDtalk koji nosi naziv The paradox of choice. Nakon što sam ga odgledala, zbilja sam se zamislila.
Predavač govori o vremenu kad je bio mlađi i kada na tržištu ponuda nije bila onakva kakvu danas imamo. Postojala je jedna vrsta traperica, jedna vrsta umaka za salatu, a ne 175 koliko predavač navodi da ih danas ima u njegovoj trgovini. Sa svih smo strana bombardirani proizvodima i svatko od nas ima pravo odlučiti što će kupiti i koristiti, a to često dovodi do prekomjernoga gomilanja proizvoda u našem ormaru, frižideru, u cjelokupnome domu. U moru svega što nam se nudi zaboravili smo birati i filtrirati. Želimo jednostavno isprobati sve i pronaći ono što nam najviše odgovara pa tako biramo između 15 različitih krema za kožu lica, 38 različitih vrsta šampona za kosu, 40 pasti za zube. Predavač u spomenutom videu tu pojavu naziva freedom of choice. Između svega što nam se nudi sami moramo odlučiti, ali to ljude zapravo ne čini slobodnima, nego ih čini paraliziranima. Naravno da se u svijetu tolikih opcija nakon što nešto i odaberemo, osvrćemo i pitamo je li naš odabir bio ispravan.
Smatram kako danas postoje dva problema koja vode prekomjernome gomilanju, to su konzumerizam i influenceri. Konzumerizam se odnosi na pretjeranu težnju za kupovanjem i posjedovanjem stvari, a influencerski posao i svakodnevno bombardiranje reklamama idu ruku pod ruku s time. Pokazuju nam novu odjeću, nove tenisice, nove gadgete, mobitele, …
Svake godine izlaze novi mobiteli, svakih nekoliko godina igraće konzole i postoji mnogo ljudi koji stare mobitele i igraće konzole vole zamijeniti novima čim ugledaju svjetlo dana. Također, svake se godine mijenjaju trendovi u modi pa nas namještene Instagram fotografije s najnovijim krpicama privlače da te iste krpice i kupimo. Čak i kad pretražujemo internet vezano za posao ili fakultet, sa strane nam iskaču malene reklame koje pozivaju na trošenje.
FOTO: Pixabay
Prekomjerno gomilanje stvari rezultira prekomjernim gomilanjem otpada što je svakako veliki problem današnjice. Iako su se neki brendovi vrlo domišljato sjetili trikova staro za novo ili opcije da ako donesete staru odjeću, dobivate popust kako biste kupili novu odjeću i slično. Svakim se danom grade novi trgovački centri, a sve se više tvornica gasi. Zar je stvarno moguće da kupujemo toliko da je potrebno otvarati toliko trgovina i trgovačkih centara? Zar je stvarno moguće da je mobitel koji je godinu dana star već spreman za zamjenu? I zar je moguće da pulover kupljen prošle zime ove zime više nije funkcionalan samo zato što su se trendovi promijenili? Pitanja su to koja bi si svatko od nas trebao postaviti onoga trenutka kad pomisli kako bi bilo super kupiti novi mobitel, novu majicu ili kada bira između 40 pasti za zube, pa k vragu, sve će služiti svrsi!
FOTO: Pixabay
Na samome kraju valja posjetiti na Schwartzove riječi – sloboda izbora nije nas oslobodila, već paralizirala, nismo sretniji, nego nezadovoljniji. Potrebno je čuvati planetu jer je to jedina koju imamo, ali isto tako i čuvati svoje teško zarađene novce jer će nas nova stvarčica obradovati na neko vrijeme, a s tim smo novcem mogli napraviti nešto puno pametnije. Zato je iz ovoga članka potrebno zapamtiti samo jedno (note to self) – manje je više!
