Božićna priča je priča za romantike. One koji vole malene kolibe, toplo odjevene ulice i žaruljice koje zovu na maštanje. Usudim se reći da je to i romantika onih junaka koji su izašli iz lijepih dvoraca kako bi skočili u jednu novu avanturu svoga života, prešli okrutnost svijeta i došli do ljepote novoga života. Sva se sila revolucije događa u onom trenutku kad se maleno stvorenje, koje je bačeno u postojanje, pronađe gotovo samo u svijetu, poslano s jednom torbom u kojoj je uredno složena čitava njegova narav, čovječnost: dostojanstvo i sloboda. I ta ga revolucija u priči o Božiću okreće upravo k ljepoti života.
Charles Malik kaže da je čovjek bačen u svijet borbe i brige. Priča o Isusu, iako kršćani vjeruju u to da je Njegova narav i božanska i ljudska, jest upravo priča o tek rođenom dječaku koji je jednak svakom drugom čovjeku upravo zbog opečaćenosti borbom i brigom u svijetu. Borba je to za opstanak, briga za preživljavanje, a najveća revolucija se krije u zaokretu k ljepoti i istini. Ta je revolucija nalik onima romantičnima i zaljubljenima čiji se hod preobražava u ples kad čuju orkestar kako svira. Zato nas priča o Božiću poziva na ples.
To je ples s životom i postojanjem. Odabir smislenih koraka spremnih za sve što melodije nose. To je slavljenje novoga života, ispunjeno radošću koja se ne može verbalizirati riječima. To je ples u osami, ples vlastite naravi koja grli samu sebe ne bi li spoznala koji je smisao njezine bačenosti. Ples je to koji se dariva drugome, čvrsto držeći život za ruke, jer je od života nerazdvojan i ono što ima je darovano.
Božićna revolucija leži u novosti života i romantičnih junaka koji se bore ne bi li potvrdili upravo život. Ta borba nije rat, onaj koji razara i pali svijet. Ta borba je ples koji izgrađuje novi život na temeljima ljudske naravi. Božić – to je opetovana avantura rađanja čovjeka i njegova puta kroz zavičaje svijeta i života. Potraga za plesnim koracima smisla što potvrđuju svaki dio čovječnosti.
