Nasred Vinkovaca gori lampa koja u svom svjetlu vječno gori i čuva priče Vinkovčana. Iza nje se prostire korzo okupan lokalima, pubovima i ljudima koji se, sve dok traju, uvijek tamo vraćaju. Festivali, Vinkovačke jeseni koje šire samo ljubav i Bosut okružen mlađim generacijama samo su neka od događanja koje moj grad ne planira izgubiti.
Tradicija. Sve je to postalo tradicija koju njegujemo s ljubavlju.
Park Lenije je samo malo niže od glavnog mosta iznad Bosuta, tamo gdje gradski bazeni vrve djecom, parovima i obiteljima. Tamo gdje se svake godine pleše kolo dok konji ostavljaju zvukove kopita iza sebe. Šumari tu drže glavnu riječ. Šumari tu plešu, sviraju i pjevaju.
Advent u Vinkovcima svake godine je sve jači i ostavlja osjećaj topline unatoč rukama koje se na hladnoj zimi griju držeći kuhano vino. Ondje Buba bar stoji, ondje se empatija budi. Ondje postoji sve o čemu djeci čitamo iz bajki. Rimski dani su manifestacija koja prikazuje povijest koja je utjecala na naš grad vjerujući da nam tako približava i život koji se tada živio. Približava nam i više od toga, puno više od toga.
U Vinkovcima se slavi i dolazak ljeta, organiziraju se pokladno jahanje i sportska natjecanja. Sajmovi, već spomenuti festivali, manifest, lutkarsko proljeće, seminari, filmske večeri, revije, koncerti…
Ulice su iscrtane grafitima koji ne dopuštaju da se zaborave ljudi velikog srca jer jedino toliko srce i tuče u grudima Vinkovčana i njihovog grada.
Stadion Cibalia, gradski muzej, gradska knjižnica, škole, bazeni, umjetno jezero Banja, teniski klub, svečane dvorane, restorani, pubovi i kafići, hoteli, udruge, centar kulture, kazalište, kolodvor – kolodvor koji je smatran velikim čvorištem i danas, nakon toliko vremena, Vinkovci se mogu pohvaliti jer su jedini grad u Hrvatskoj koji je sjecište šest pruga iz različitih smjerova.
Društvene mreže prate događaje i kretnje svojih ljudi, ljudi koji vole svoj grad i u njemu stvaraju. Stvaraju uspomene, buduće tradicije i njeguju one stare. Ljudi koji postoje za Vinkovce i ljudi zbog kojih Vinkovci postoje.
Ovaj članak ću privesti kraju uz onu poznatu koja kaže “I kad poželiš se ravnice, dođi u Vinkovce!” jer baš tu i onaj koji ne poznaje Vinkovce, upoznat će ih srcem i osjećati se kao još jedan djelić maloga grada. Grada koji ti pruža priliku da postaneš Vinkovčanin pa čak i ako nisi tamo rođen.
