Rekli su da Grad je pao
Da zaspali su mu heroji
Da Dunav od tad tužno teče
A živa rana, živo boli
Rekli su da pravde nema
Da zaborav je nezvan gost
Da počast žrtvi blijedi, kopni
A tiho stoji, u samoći, most
Otkud onda ova svijeća
I ova suza i ovaj hod
Otkud mladost što uz mladost stoji
Dok poput sunca svijetli noćni svod
Otkud mnogi neznani heroji
Što molitvom ga i pjesmom časte
Otkud priče o neprocjenjivoj cijeni
Uz ognjište, dok dijete raste
“Nije pao, on tek spava
Čeka dugu poslije kiše
Strpljiv, ranjen, križ svoj nosi
Zaspat neće nikad više”
Zapovijed je jedna dana
Poštuj žrtvu, pamti pad
U tuđini il domovini
Ne zaboravi Heroja grad
Ana Šebečić
