Demokratska Republika Kongo obilježena je konstantnim etničko-političkim sukobima začetima u Drugom kongoanskom ratu, najsmrtonosnijem modernom sukobu. Veliki afrički rat započeo je 1998., a završio 2003. godine sa svježe sirovim posljedicama. Zaraze, neishranjenost, izbjeglištvo i silovanje neizbježne su karakteristike života Kongoanaca koje svakodnevno eskaliraju.
Osim siromaštva koje je ostavio rat, Kongo trenutno preživljava sukobe vojnih kongoanskih postrojbi (FARDC) i kongoanskih pobunjenika, pripadnika nekih od etničkih skupina raširenih kroz teritorij republike. Sukob nije prerastao u izravan oružani rat, već se izražava u izrazu divljaštva koristeći se civilnim stanovnicima.
“Svjetska prijestolnica silovanja”
Nedavni incident podsjeća kako je, zaista, u Demokratskoj Republici Kongo najteže biti žena, više nego bilo gdje na svijetu. Lokalne kriminalne bande već tri godine koriste prostor koji je pod zaštitom UNESCO-a, Nacionalni park Virunga, kao teritorij za mučenje i silovanje svakodnevno otetih taoca. Otmice su namijenjene iznudi krizne količine novca od obitelji otetih civila koje ih naposljetku dovode u financijsku krizu. Nitko nije pošteđen. Silovani su muškarci, žene i djeca. Preživjeli su kazali kako su oteti za vrijeme odlaska kući ili rada u polju, odvedeni u prostore parka velikog 7769 kilometara kvadratnih te ostavljeni danima na otvorenim prostorima. Ženske taoce nekoliko puta dnevno silovao je veći broj muškaraca, dok su muške taoce, uglavnom, pretukli i svezali.
Stavio mi je pištolj na glavu i rekao da će me, ako ga pokušam ukloniti, ubiti nožem. Rekao je da me neće upucati jer su meci skupi. Rekao mi je da će me, ako me odluči ubiti, izrezati na sitne komade, a ja bih morala jesti svoje meso prije nego što umrem. Nakon toga bi mi učinio sve što je htio ili me odveo bilo kamo sa sobom. Kad bih se usudila plakati, udario bi me u glavu.
Ponuđena su dva izbora. Umri ili budi silovan. Kada bi pronašli snagu za životnu borbu preko smrti, silovani su na javan uvid sve dok obitelji nisu ponudile jamčevinu. Ona je, po zahtjevu, iznosila od 200 do 600 dolara što je zahtjevan iznos uzrokovan ekonomskom neimaštinom ostavljenih Kongoanaca nakon rata.
(Moji otmičari) nazvali su moju obitelj dok su me silovali, kako bi me rodbina čula kako vrištim; željeli su im omogućiti da osjećaju kako patimo kako bi bili sigurni da će platiti.
“Svi koji su nas vidjeli bili su zapanjeni”
Posljedice trpljenog terora uz nevidljivu podršku ostavljaju vječnu traumu. Fizička oštećenja spolnih organa, trajna abdominalna bol i nekoliko spolnih bolesti neizbrisiv su trag najnečovječnijeg čina nad ljudskim tijelom. Psihosocijalno zdravlje ograničeno je potporom, a karakterizirano je paničnim ili anksioznim napadajima te hipervigilancijom.
Kad sam na poljima, ako se ptica kreće, uplašim se misleći da me još uvijek traže.
Od svega navedenog, mučnija je krivnja koju obitelji silovanih žena prebacuju na njih. Žrtve silovanja stalno čuju mnogi ne bi prihvatili život sa silovanom ženom i trpe sramotne poglede ogade prema njihovim supružnicima.
Kad samo zatražim malo soli, on odgovara da je sav naš novac potrošen (na otkupninu).
Nepostojan angažman vlasti
Američka studija navodi kako se u Demokratskoj Republici Kongo u 60 minuta dogodi 48 silovanja. Iako je DR Kongo velesila nečovječnosti, vlast za provođenje pravde ne djeluje vidljivo po eskaliranoj situaciji. Mnogi smatraju da se aktualna događanja u Kongu mogu nazvati genocidom, iako u DR Kongo djeluje i stabilizacijska misija UN-a MONUSCO. Također, lokalna policija ne pridaje pažnju rasplamsanom ognju silovanju. Ako i zaiskri volja za pronalaskom počinitelja, isti će ubrzo biti pušten na slobodu. Navodno je 2019. godine policija uhitila određene stanovnike i ukrala im otkupninu za oslobođenje rođaka. Novac su im prisilno vratili, no ipak su omogućili duže trajanje patnje zarobljenog civila.
Dopuštanje stvaranja zlostavljanog okruženja te izvrnutog mentaliteta o nevrijednosti ljudskog tijela i dostojanstva strogo je neetičan podvig koji žudi osudu. Nasilne metode povrede nikada nisu smjele postati sastavnim dijelom nečijega života!
Bez obzira na vrijeme ili mjesto, ako čujem njihov glas, moći ću ih prepoznati.
Sara Krčalić
