Okultna filozofija drži da je svemir artikuliran mrežom podudarnosti koje su nevidljive našim ovozemaljskim osjetilima, a zadaća je okultista je, koristeći se objektima niže sfere postojanja (riječima, metalima, simbolima) manipulirati tim korespondencijama i zadobiti njihov utjecaj u razne svrhe. Jedan od medija je i glazba. Ona je, kako kaže Mendelson, precizniji jezik od samih riječi i slova te stoga može imati dalekosežnije učinke.
Kod Starogrčkih Pitagorejca ta je djelatnost imala astrološki cilj. Oni su kroz numerologiju prepoznavali da se snaga brojeva (božanstvo kao univerzalna harmonija) može najbolje osjetiti i spoznati pomoću glazbe jer je ona neposredno dostupna našim osjetilima. Čini se da okultna postignuća kod ostalih glazbenika do 20. st. nisu proizišla nužno kroz okultnu praksu već samim pristajanjem. Giuseppe Tartiniji je, nakon što je u snu prodao dušu đavlu, napisao sonatu „Đavolji triler“ u kojoj se koristio disonantnim intervalom, napeto zvučećim trilevima (engl. triton) i koja će često biti zastupljena i kod modernih izvođača. Paganini, jedan od najboljih violinista svih vremena, dijelio je sličnu sudbinu. Mozart je pažnju više posvetio simbolici, stoga njegova opera „Čarobna frula“, prema masonskoj interpretaciji, predstavlja ritual masonske inicijacije, gdje frula, napravljena od četiri alkemijski shvaćeno drevna elementa, predstavlja mističnu harmoniju svemira. Poznata je i priča o blues gitaristu Robert Johnsonu koji želio je postati najbolji gitarist. Očajan, jer nije bio ni blizu takvog dostignuća, napustio je jednog dana dom te na raskrižju susreo đavla kojem je prodao dušu i vratio se kući dotad neviđenim talentom.
Najbitnija povezanost glazbe i okultnog dolazi razvojem popularne glazbe 60-ih, zato što će njen mandat u rukama liberalnih umjetnika ostvariti daleko najveći utjecaj na društvo. Kako je do toga moralo doći? Prvo se trebao stvoriti povoljan ambijent široko dostupne okultne literature koja će otvoriti vrata višim djelovanjima. Krajem 19. počinje cvjetati okultizam na Zapadu: u New Yorku se osniva teozofijsko društvo, u Engleskoj Hermetički red Zlatne zore, po stupanju Ivana Pavla VI. na indijsko tlo reakcionarno nastaje organizacija Vishva Hindu Parishad koja distribuira hindu-misionare na zapad s ciljem pokretanja New agea, sotonist Aleister Crowley širi svoja učenja itd. Stvoreni je ambijent glazbenicima dao mogućnost i inspiraciju da stvore originalni imidž, započnu trend, a posljedično elemente okultizma učine i sastavnicom rock kulture.
Kao što historiografija često zažmiri na utjecaj tajnih društava na odvijanja na svjetskoj sceni, isto tako se prešućuje utjecaj okultizma na rock glazbu, stoga je naš zadatak, na primjerima najutjecajnijih rock sastava, ukazati, na koje su načine oni bili upleteni u okultizam. Okultna simbolika, geslo „čini što ti Volja“, hinduistički princip samospasenja i utopija postali su glavni elementi filozofije rock glazbe koju je preuzela i kontrakultura mladih – identiteta koji je kao bukteća masa samo čekao da bude oslobođen okova autoriteta.
David Bowie
Kao i mnogi pripadnici njegove generacije, Bowie je slijedio individualistički pristup duhovnosti zanimajući za široki raspon alternativnih sustava vjerovanja. Bowie je u svoje djelo uveo okultističke elemente ranih 1970-ih, dodajući reference na sotonista Aleistera Crowleyja i Hermetički red Zlatne zore u pjesmama poput “Quicksand” i “After all“. U Sjedinjenim Državama u svome se stanu obilno koristio magijom i svjedočio paranormalna događanja. Pateći od teške paranoje, dijelom prouzrokovane konzumacijom kokaina, povjerovao je da protiv njega djeluju zlobne natprirodne sile i obratio se okultističkoj literaturi, posebno djelu Arthura Edwarda Waitea i Diona Fortunea, i to u zaštitne svrhe. Nakon što mu to nije pomoglo, odbio je i pomoć lokalne vračare te se odlučio se za autoegzorcizam. Također je razvio zanimanje za Kabalu, demonstrirajući to u tekstu pjesme „Station to Station“.
Rolling Stones
U show biznisu su i prije postojali disidenti i „zločesti dečki“, ali Stonesi su te prototipove odveli u dublju razinu. Već sam njihov logo isplaženog jezika inspiriran je hindu božicom Kali koja, poput sotone, predstavlja princip spasenja kroz kaos. Eric Burton u svojoj knjizi opisuje nimalo ugodan susret s Kali kojoj je na kraju “dao svoj život”. Njihova je glazba bila agresivna i proizašla iz gromoglasnog zrna američkog bluesa. 1967. objavljen je njihov psihodelični album „Their Satanic Majesties Request“. Među prvima su koji su sotonu prikazivali kao simpatičnog i cool lika. Mick Jagger usko je surađivao s Kenneth Angerom, skladajući soundtrack za njegov okultni film „Invocation of my demon brother“. Newsweek je Mick Jaggera nazvao “Svjetlonoša rocka, plemenski vrač, Dionizije milijun mladih buntovnika koji je 60-ih učinio rock glazbu učinio službenim jezikom njihovog nefokusiranog, ali očitog nezadovoljstva prema tradiciji”. Njihovi koncerti su prvi koji su bili kaotični i skandalozni. Koncert Altamount 1969. obilježio je niz incidenata i propusta. Riječ je o ubojstvu jednog člana publike koje se pripisuje odluci Stonesa da kao zaštitare zaposle članove motorističke grupe “Hell’s Angels”. Oni su započeli nerede koji su prerasli u pravi stampedo, a jedan od njihovih pripadnika ubio je osamnaestogodišnjeg Meredith Huntera. Članovi sastava su dijelili afere s Anitom Pallenberg, vješticom u čijem je stanu sedamnaestogodišnjak počinio samoubojstvo, vjerojatno potaknut crnim ritualima koji su se toga dana odvijali u istom stanu.
Led Zepelin
Jimmy Page je 1970. kupio the Boleskine House na obali Loch Nessa. Kuća je pripadala sotonistu Aleisteru Crowleyu te se još uvijek smatra jednim od najukletijih mjesta zbog silnih magijskih rituala koja su se u njoj prakticirali. Iste godine izdali su ploču “Led Zeppelin III” te na njezinom rubu, umjesto uobičajenog serijskog broja, utisnuli su Aleisterovo sotonističko geslo „Čini što te Volja“. Na njihovom “Led Zeppelin IV.” Pojavljuju se alkemijski simboli koji predstavljaju članove sastava te ilustracija pustinjaka iz špila tarot karata. Jimmy Page, osim što se otvoreno fascinirao okultizmom. sablažnjavao je druge kroz svoju “Equinox“ radnju okultne literature u Engleskoj. Također je surađivao s Keith Angerom i uskladio glazbu za njegov okultni film “Lucifer rising“. Famozna pjesma “Stairway to heaven” najpoznatiji je primjer reverzibilnih poruka, tehnike snimanja u kojoj, kada se ploča pušta naopačke, čuju sotonističke poruke. Članovi sastava priznaju da su autori pjesme duhovi koji su kroz njih djelovali. Pjesma se danas smatra najvećim rock hitom svih vremena. Glazba ovog sastava smatra se prototipom heavy metala te je među prvima poticala publiku na headbanging (vrtenje glavom i mahanje kosom) koji za cilj ima postići trans, a poznat je još iz poganskih rituala. Ova praksa će na mnogim rock koncertima bilježiti ozbiljne povrede kičme, ali, što je manje poznato, i smrtne slučajeve. Mnogi smatraju da je Pageovo čaranje prouzrokovalo ono što se naziva prokletstvo Led Zeppelina: dio članova je su umro od droge i gušenja u vlastitoj bljuvotini, a dio doživio razne nesreće ili smrt uskog kruga obitelji.
The Beatles
Početkom 1964., izazvavši beatlomaniju, postali su međunarodne zvijezde, vodeći sastav u britanskoj invaziji na pop tržište SAD-a. U želji da radikalno promjene svoj imidž, McCartneyjeva LSD inicijacija omogućila mu je “ekspanzivan novi osjećaj mogućnosti” koji je definirao sljedeći projekt grupe. 1967. objavili su album “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“, album na kojem se nalaze lica „ljudi kojima se dive“, a među njima i sotonist Aleister Crowley te Karl Marx, pod čijom ideologijom je umrlo 100 milijuna ljudi na svijetu. Htjeli su ubaciti Hitlera, no shvatili su da bi to bilo pre kontroverzno, a želja da ubace i Isusa nije bila baš razumljiva, budući da ga John Lennon u svojoj knjizi opisuje kao „smrdljivo, malo, žuto, masno fašističko kopile“ Kritičari su album istaknuli zbog svojih inovacija u tekstovima pjesama, produkcije i grafičkog dizajna, premošćivanju kulturne razlike između popularne glazbe i visoke umjetnosti i odražavanju interesa suvremene mladeži i kontrakulture. Bio je službena glazba new age-hippie manifestacije u duhu utopijskog idealizma “Sommer of love“. 1968. otputovali su u Rishikesh na sjeveru Indije kako bi sudjelovao na tečaju Transcendentalne meditacije pod vodstvom jogija Maharishi Mahesh. Njihov boravak promijenio je zapadnjačke stavove o indijskoj duhovnosti i potaknulo proučavanje transcendentalne meditacije i joge. Na naslovnici albuma “Yellow Submarine” iz 1969. John Lennon rukama pokazuje rogove, gestu preuzetu iz sotonizma, čime ona kasnije postaje službeni pozdrav na svim rock koncertima. Valja istaknuti i pjesmu “Imagine” napisanu u duhu New agea.
Rock glazba bila je sastavni dio kontrakulture 60-ih. Gary Lachman, bivši gitarist rock sastava Blondie, potvrđuje sličnosti: “Kad se okultni preporod 60-ih susreo s rastućom kontrakulturom, dogodilo se nešto neobično. Svaki je prepoznao da imaju zajedničkog neprijatelja u nečemu što se nazivalo “establišment”. Ovaj pojam označavao je vrijednosti, institucije, senzibilitet, ukuse, političke ideale i moral prethodnih generacija.” Ipak, identitet rocka u postmodernom dobu, usprkos okultizmu kao neodvojive povijesno-konstitucijske matrice (bilo po broju rock sastava angažiranih u okultizam ili po filozofiji koju s njom dijeli), u potpunosti se etablirao, stoga nam nailaženje na elemente rocka u svakodnevici ne iznenađuje na nešto osobit način. Ako prihvatimo da je čovjek biće simbola, onda simboli u ovom svijetu imaju značenje te su oni bitni. Ako ne, suprotno od symbolus je diabolus, svijet koji je podvojen u kojem ništa nema značenje te ne trebamo mariti za simbole, riječi i note koje rock odašilje.
____________________________________________________________
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Mimladi.hr portala.
